REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1987/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. DA, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1., iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi s člankom 293. stavkom 1., iz članka 199. stavka 2. i 9. i iz članka 176. stavka 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20. i 114/22.), odlučujući o prigovoru okr. DA, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje prometne policije Dubrovnik od 3. studenoga 2024., klasa:211-07/24-3/14489, urbroj:511-03-14-24-1, u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okrivljenika DA, a po službenoj dužnosti, preinačava se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni na način da se za radnje za koje je proglašen krivim u točkama 1. i 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, koji se pravno označavaju kao jedno djelo prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), okrivljeniku DA izriče novčana kazna u iznosu od 1.450,00 eura (tisućučetiristopedeseteura).

II Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djela opisana u izreci, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku DA izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.160,00 eura (tritisućestošezdeseteura), te se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, u izrečenu ukupnu novčanu kaznu od 3.160,00 eura uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti iznos ukupne novčane kazne od 3.120,18 eura (tritisućestodvadeset eura i osamnaest centi), koji je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine preostalog iznosa ukupno izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cijelosti.

III Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenika DA preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku DA izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci, s tim da se u vrijeme trajanja navedene zaštitne mjere uračunava vrijeme izrečene mjere opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole.

IV. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. DA kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

V. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik DA obvezan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašen je krivim okrivljenik DA i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 3.420,00 eura, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. (utvrđena novčana kazna od 260,00 eura), iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. (utvrđena novčana kazna od 1.450,00 eura), iz članka 199. stavka 2. i 9. (utvrđena novčana kazna od 1.320,00 eura) i iz članka 176. stavka 3. i 5. (utvrđena novčana kazna od 390,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. do 4. izreke prekršajnog naloga, a u koju kaznu je uračunato vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanaka djelovanja opojnog sredstva (39,81 eura), pa mu je preostalo za uplatiti 3.380,19 eura.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 12 (dvanaest) mjeseci.

Okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 362,71 euro.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da priznaje krivicu za sve navedeno i žao mu je što je došlo do navedenog prekršaja, no dodaje da je trenutno nezaposlen i bez primanja, te da mora redovito voziti svoga teško bolesnog oca kod doktora i na terapije, a i vozilo mu je potrebno u potrazi za poslom, pa moli za odgodu zaštitne mjere i da mu se smanji novčana kazna.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor je djelomično osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava.

1. Naime, okrivljeniku se u točki 1. pobijanog prekršajnog naloga stavlja na teret u bitnome da je kritične prigode izvršio radnju skretanja u desno, a da se prethodno nije uvjerio da navedenu radnju može učiniti bez opasnosti po druge sudionike ili imovinu i da je prednjim lijevim dijelom vozila udario u zid sa zapadne strane auto praone i time izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom, pa da je time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok mu se u točki 2. pobijanog prekršajnog naloga stavlja na teret u bitnome da je iste prigode upravljao vozilom pod utjecajem alkohola (2,89 g/kg), prouzročivši time prometnu nesreću s materijalnom štetom, pa da je time počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Međutim, ovaj Sud zaključuje da prethodno navedeni prekršaji u konkretnom predmetu ne mogu biti u stjecaju, s obzirom da je prekršaj iz članka 43. stavka 2. i 3. u vezi s člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa, činjenično opisan u točki 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, konzumiran u prekršaju iz članka 199. stavka 2. i 8. u vezi s člankom 293. stavkom 1. navedenog Zakona, činjenično opisanog u točki 2. izreke prekršajnog naloga, kao prekršaju za koji je propisana stroža prekršajnopravna sankcija, pa je prvostupanjsko tijelo kažnjavanjem okrivljenika za dva djela prekršaja u stjecaju povrijedilo zakon na štetu okrivljenika, a na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, pa je preinačen pobijani prekršajni nalog kao u točki I. izreke ove presude.

7. Razmatrajući odluku o izrečenoj novčanoj kazni uslijed preinake u pravnoj oznaci djela, kao i u povodu podnesenog prigovora, a cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja i da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj Sud smatra da je novčana kazna utvrđena u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za svako od djela prekršaja u stjecaju primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora u tom dijelu, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica preinake u pravnoj oznaci. K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenika, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

8. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačen je pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da je izrečena ukupna novčana kazna koja je jednaka zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni, kako je to i navedeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, pri čemu je sukladno članku 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme smještanja okrivljenika u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva u trajanju od jednog dana kao 39,82 eura.

9. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljeniku upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od dvanaest mjeseci.

Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

Međutim, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika i uvažavajući navode iz prigovora, posebno priznanje djela prekršaja i iskazano žaljenje, zatim da su inkriminiranim ponašanjem okrivljenika nastale relativno manje štetne posljedice u vidu neznatne materijalne štete, zaštitna mjera je izrečena u predugom trajanju i stajalište je ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju.

Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, te, dakako, i da u spisu nema podataka da bi okrivljenik bio prekršajno osuđivan, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 9 (devet) mjeseci, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha kažnjavanja i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Sukladno članku 58. stavku 4. Prekršajnog zakona, vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole okrivljeniku uračunat će se u vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.

1. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

11. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi dubrovačko-neretvanskoj, Postaji prometne policije Dubrovnik u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.