1                            Poslovni broj:13 Gž-265/2023-2

        Poslovni broj: 13 Gž-265/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B., OIB …, iz V., …, vlasnik odvjetničkog ureda, zastupan po punomoćnicima N. K. i M. C., odvjetnicima u R., …, protiv tuženika N. S., OIB …, iz R., …, zastupanog po punomoćnicima Z. I. i L. S. odvjetnicima u O. društvu R. i k. j.t.d., Z., P. u P. – P., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-967/2021-18 od 3. veljače 2023., u sjednici održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-967/2021-18 od 3. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, s tim što će se o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava se na snazi u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R., poslovni broj Ovrv-971/2021 od 24. kolovoza 2021. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju ukupan novčani iznos u visini od 13.633,40 EUR (102.720,87 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročene troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.971,16 EUR (14.851,71 kn) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. veljače 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 3 %-tnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja te tuženiku naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako on kao starija osoba i koji do tada nije imao dodira sa sudom i odvjetnicima, nije sumnjao da bi ga njegov odvjetnik u kojeg je imao povjerenje mogao dovesti u ovakvu neugodnu situaciju tvrdnjom da ni on ni njegov sin ne govore istinu i da tužitelju nisu platili za svih dugih 6 godina. Tužitelj je kao odvjetnik u obvezi kada završi jedan predmet za stranku izdati račun ako stranka to nije ranije platila preko računa, a činjenica je da odvjetnici ne žure strankama izdati račune, jer to ima refleksiju na ukupne godišnje prihode ureda. Sud prvog stupnja nije odredio vještačenje kako je to tuženik predložio u svom podnesku od 3. svibnja 2022. da vještak pregleda svih sedam predmeta u kojima ga je tužitelj zastupao i utvrdi koje je to pravne poslove odradio tužitelj u svakom od tih predmeta te da ih vrednuje po tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na pripremnom ročištu sud prvog stupnja određuje provođenje dokaza financijskim vještačenjem o kojem će donijeti rješenje, da bi isti sud naknadno odlučio da taj dokaz neće provesti te je time preuzeo i funkciju vještaka, a da pri tome ne daje prihvatljivo obrazloženje. Time je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također, postupio je i suprotno odredbi čl. 8. istoga Zakona, što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke, kao što je povrijedio i pravilo o teretu dokazivanja, budući da tužitelj nije predložio dokaze kojima bi se potvrdili njegovi navodi. Pobija i odluku o troškovima postupka, te smatra kako sud ne može paušalno odrediti troškove postupka tužitelju, a da tuženik ne zna što je u tom iznosu tužitelju priznao i ima li tužitelj pravo na te troškove.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako isti žalbu temelji na vlastitim konstrukcijama o stvarnom postupanju odvjetnika, a koje je svo redom protivno pravilima koja reguliraju odvjetničku djelatnost i odnose odvjetnika sa strankama, a sve kao posljedicu opterećenosti troškovima sa posebnim fokusom na pritisak poreznih davanja. Što se tiče ne provođenja financijskog vještačenje ističe kako sam sud raspolaže potrebnim znanjem zbog kojega je provođenje financijskog vještačenja bespredmetno, a isto je moglo biti zamijenjeno i službenim očitovanjem Odvjetničke komore, kojoj se tuženik samostalno mogao obratiti. Sud prvog stupnja je dokazne prijedloge provodio u skladu s tuženikovim prigovorima iznesenima u postupku, a tuženik po provedenim iskazima stranaka i svjedoka na ročištu na kojem je glavna rasprava zaključena nije niti predlagao daljnje financijsko vještačenje. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, te naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava odgovora na žalbu, koji popisuje.

4. Žalba je osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22).

5.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženika da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

6. Tuženik u žalbi ukazuje i na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da sud prvog stupnja svoju odluku nije utemeljio primjenom tereta o pravilu dokazivanja, već je na temelju izvedenih dokaza utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R. poslovni broj Ovrv-971/2021 od 24. kolovoza 2021., kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 13.633,40 EUR (102.720,87 kn) na ime troškova pružanja odvjetničkih usluga tuženiku, temeljem izdane punomoći, na temelju koje je zastupao tuženika u ostavinskom i parničnim postupcima koji su se vodili pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu i Općinskim sudom u Rijeci, a koji su okončani temeljem sudske nagodbe u predmetu pod poslovnim brojem P Ob-535/2017.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu koji je započeo 2016. kada je tuženik tužitelju, kao odvjetniku, izdao punomoć za zastupanje u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom u Zagrebu, da bi se poslovni odnos nastavio kroz pokrenuti postupak zbog smetanja posjeda nekretnine obuhvaćene ostavinskim postupkom, te potom kroz kazneni postupak koji je pokrenut protiv tuženika, kao i u parničnim postupcima usmjerenima na utvrđenje valjanosti oporuke, utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice i posljedično utvrđenja bračne stečevine, da tuženik tijekom postupka nije osporavao opseg poduzetih radnji, odnosno nije osporio specifikaciju troškova tužitelja, da stranke nisu zaključile specifični pravni posao u vidu ugovora o zastupanju koji predviđa Zakon o odvjetništvu ("Narodne novine", broj 9/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11) i regulira Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje Tarifa), slijedom čega je tužitelj ispravno postupio kada je po opozivu punomoći i prestanku suradnje između stranaka tuženiku izdao račun, koji tuženik nije podmirio, a niti je tijekom postupka dokazao eventualno djelomično podmirenje računa. Stoga je obvezao tuženika da isplati tužitelju, kao pružatelju usluge, u cijelosti utuženi iznos.

11. Pravilno je sud prvog stupnja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, analizom iskaza tužitelja i tuženika saslušanih u svojstvu stranke te svjedoka N. S. i dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima u spisu, utvrdio kako stranke nikada za vrijeme trajanja poslovnog odnosa u kojem je tužitelj, kao odvjetnik, zastupao tuženika u većem broju predmeta pred sudovima, nisu zaključile ugovor o zastupanju, već je tuženik zastupan putem opće punomoći, kao i da je poslovni odnos između tužitelja i tuženika okončan usmenim opozivom od strane tuženika koji je dan 23. lipnja 2021., a nakon što tuženik po pozivu tužitelja na plaćanje troškova koje je imao povodom zastupanja iste nije podmirio. Tvrdnje tuženika da je tijekom trajanja poslovnog odnosa između stranaka u više navrata na ruke tužitelju isplatio različite novčane odnose, a što predstavlja ukupan zbroj u visini od 40.000,00 kn, sud prvog stupnja pravilno nije cijenio istinitim, životnim i logičnim, prvenstveno imajući u vidu da tuženik ne nudi niti jedan pismeni dokaz o izvršenoj eventualnoj isplati, posebno ne u vidu potvrda o izvršenoj predaji novca, a što bi bilo logično za očekivati da radi svoje sigurnosti zatraži, sve radi postojanja pismenog traga o tako izvršenoj predaji.

11.1. Također, pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje nelogičnim isticanje tuženika da bi tužitelj po okončanim sudskim postupcima od njega zatražio isplatu i daljnjeg iznosa od 10.640,00 kn radi podmirenja ukupnih troškova, i to stoga jer je potom iskazao kako je osobno kontaktirao tužitelja i predložio mu da se nagode na način da mu isplati 20% od iznosa kojeg je dobio po nagodbi. Naime, sam tuženik navodi kako je temeljem sudske nagodbe ostvario novčani iznos od 30.000,00 EUR pa bi 20% od tog iznosa predstavljao iznos od 6.000,00 EUR, a što prelazi iznos od 10.625,00 kn (1.410,18 EUR), za koji tuženik tvrdi da je tužitelj potraživao od njega. Nije logično da sam tuženik nudi podmirenje troška u većem iznosu od onog koji od njega traži tužitelj, pogotovo kada sam tuženik ističe da je tužitelju u više navrata uplatio ukupan iznos od 40.000,00 kn.

11.2. U tom pravcu je pravilno sud prvog stupnja i iskaz svjedoka N. S., sina tuženika, ocijenio neistinitim, budući da je svjedoku detaljno poznato kako je njegov otac u više navrata isplaćivao tužitelju različite novčane iznose, sveukupno u visini od 41.000,00 kn, kao i da se otac želio riješiti svega toga te nakon što je tužitelj pokrenuo ovršni postupak mu je bio voljan platiti iznos od 15.000,00 kn, pa čak i 20.000,00 kn, ali mu nije poznata namjera oca da tužitelju isplati 20% od ostvarenih novčanih sredstava po zaključenoj nagodbi, pa takvo iskazivanje svjedoka dijelom nije niti u skladu sa iskazom tužitelja, a niti sa iskazom njegovog oca, tuženika.

12. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako tuženik nije podmirio troškove koje je tužitelj imao na ime njegovog zastupanja u različitim sudskim postupcima temeljem zaključene punomoći, pa niti djelomično, slijedom čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju, kao pružatelju usluge, troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

13. Međutim, kako to pravilno tuženik ističe u žalbi, sud prvog stupnja ne može paušalno odrediti troškove postupka tužitelju te je bio dužan na jasan i nedvojben način utvrditi je li tužitelj doista i odradio poslove kako ih je specificirao u svom obračunu troškova. Naime, pogrešno sud prvog stupnja smatra kako tuženik nije osporavao specifikaciju troškova iz računa br. …. od 28. lipnja 2021., budući da je tuženik već u svom podnesku od 3. svibnja 2022. isticao da ukupna nagrada tužitelja iznosi manje od one specificirane troškovnikom te je predlagao izvršiti vještačenje svih predmeta u kojima ga je tužitelj zastupao.

14. Stoga je u predmetu u odnosu na visinu potraživanja tužitelja prema tuženiku činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je valjalo po odredbi čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

15. U nastavku postupka sud prvog stupnja će pribaviti sve predmete na koje se tužitelj poziva u specifikaciji svojih troškova, a u kojima je zastupao tuženika, te izvršiti provjeru svih poduzetih radnji u tim postupcima, kao i visinu troškova, sve sukladno Tarifi, a nakon čega će utvrditi ukupne troškove tužitelja koje je imao prilikom zastupanja tuženika te u predmetu donijeti novu odluku, te ujedno odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

16. Odluka o troškovima u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP. 

Zadar, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Igor Delin, v.r.