Poslovni broj: Usž-3336/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice PČZ iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Klenova 2, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3013/2023-9 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3013/2023-9 od 28. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/1207, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 22. svibnja 2023 (točka I. izreke), te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora (točka II. Izreke).
1.1. Rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2779, URBROJ: 251-09-22-1/002- 23-02 od 23. ožujka 2023. Istim rješenjem odbacuje se žalba tužiteljice izjavljena protiv naznačenog prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2023., kao nedopuštena, te se odbija zahtjev za naknadu troška (točke I. do III. izreke).
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 23. ožujka 2023. zamijenjen je dio izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-13/166, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 25. siječnja 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Prigovora kako Sud nije odlučio o dijelu njenog tužbenog zahtjeva, slijedom čega predlaže donošenje dopunske presude. Navodi kako postoje bitne povrede Zakona o upravnim sporovima jer se Sud nije bavio navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice. Ističe da nisu navedene činjenice relevantne za presudu, te smatra kako je došlo do povrede odredbi upravnog spora i prava na pošteno suđenje jer su na raspravi odbijeni njeni dokazni prijedlozi, bez navođenja razloga. Prigovara da joj je time onemogućeno izjašnjavanje i nije joj dana mogućnost da sudjeluje u sporu, te da je trebala biti saslušana u svojstvu stranke. Navodi da je ukinuta mjera polučila uspjeh, te smatra da je trebalo izvesti dokaze radi utvrđivanja kompenzacijskih mjera na koje se tuženik poziva jer njen primjer pokazuje izostanak istih mjera. Smatra da je došlo do povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava, odnosno članka 1. Protokola 1., kao i načela razmjernosti, te da je gubitak prava na novčanu pomoć diskriminatoran u odnosu na tužiteljicu i sve ostale roditelje odgojitelje, dok je tužiteljicu lišilo jedinog primanja nužnog za uzdržavanje. Smatra da tuženik nije imao uporište za svoje postupanje u odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te da je imala legitimno očekivanje o nepromjenjivosti pravomoćnog rješenja. Ukazuje na pogrešnu uputu o pravnom lijeku u vidu prigovora, kojom je ignoriran zakon. Smatra da sporna odluka nije mogla imati povratno djelovanje, odnosno da retroaktivnost nije obrazložena jer joj se pobijanim rješenjem rapidno smanjuje iznos novčane pomoći, a onda i potpuno ukida. Smatra da je Sud propustio provesti test razmjernosti, te nekritički prihvaća stavove višeg suda, koji je povjerovao tuženiku u navodne kompenzacijske mjere. Predlaže poništiti osporavanu presudu uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici (ranijim) rješenjem Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 25. siječnja 2017. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
7.1. Ovdje osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 23. ožujka 2023. izmijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke 25/22.
8. Prvostupanjski sud se pozvao na okolnost da je odluka temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2023. bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odnosu na istu odluku, svojom odlukom, poslovni broj: U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.
9. Odredbom članka 6. Odluke 25/22. propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno toj Odluci nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama Odluke, do 31. prosinca 2022., slijedom čega je i doneseno rješenje u ovoj stvari.
10. Ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore tužiteljice u pogledu nedostatka obrazloženja prvostupanjske presude, budući je prvostupanjski sud pravilno i uz dostatno obrazložene razloge otklonio njene prigovore, kojima je u bitnom, osporavala ovlast prvostupanjskog tijela na izmjenu rješenja kojim je ostvarila pravo na novčanu naknadu za roditelja odgojitelja kao i ovlast gradonačelnika Grada Zagreba da donese odluku o prigovoru protiv tog prvostupanjskog rješenja, te je isticala prigovor da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku.
11. S tim u vezi, prvostupanjski sud se pravilno pozvao na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. (kojom je ocjenjena zakonitom odredba članka 6. Odluke 25/22) i na shvaćanje iz odluke ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/23 od 19. prosinca 2023., kojom je pravomoćno odbijen prijedlog za ocjenu zakonitosti odrede članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18, 20/21 i 25/22), kojom je propisano da se prigovor protiv pojedinačne odluke upućuje gradonačelniku.
12. Isto tako, prvostupanjski sud je otklonio prigovor tužiteljice u pogledu roka za donošenje prvostupanjskog rješenja, obrazloživši da je rok iz članka 6. Odluke 25/22. instruktivni rok, kao i da je do odluke ovog Suda, u predmetu Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., odredba članka 6. Odluke 25/22. bila obustavljena od primjene.
13. Tužiteljica neosnovano smatra da su joj povrijeđena procesna prava time što joj u predmetnom upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje te je prvostupanjski sud pravilno s tim u vezi prihvatio obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju upravne stvari sukladno odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21).
13.1. Navedeno stoga, jer se i prema ocjeni ovoga Suda u konkretnom slučaju činjenično stanje moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojim raspolaže javnopravno tijelo te nije bilo potrebno izjašnjavanje stranke, posebice imajući na umu da se radi o usklađivanju novčane pomoći na temelju ovlasti propisane člankom 6. Odluke 25/22, koja ovlast je ocijenjena zakonitom odlukama ovoga Suda i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
13.2. S tim u vezi, u odnosu na žalbeni prigovor odbijanja dokaznih prijedloga saslušanjem tužiteljice i dostavom dokaza o postojanju kompenzacijskih mjera, prvostupanjski sud je u presudi pravilno iznio razloge zbog kojih nije izvodio predložene dokaze i zašto smatra da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za donošenje presude.
14. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je osnovano prihvatio pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari, jer se činjenično stanje u ovoj konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.
15. U odnosu na povrede konvencijskih prava, na koje se tužiteljica poziva tijekom spora i u žalbi, te s tim u vezi pravo vlasništva prema članku 1. Protokola 1., treba reći da je već u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. utvrđeno da se ciljevi koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatraju legitimnima pri čemu valjati imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast), na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.).
15.1. U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključeno da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva.
16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
17. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe ZUS-a te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
18. U odnosu na prigovor tužiteljice da Sud nije odlučio o dijelu njenog tužbenog zahtjeva, slijedom čega predlaže donošenje dopunske presude, ovaj Sud nalazi da je naknadno po donošenju osporavane presude, dana 16. lipnja 2025. donesena dopunska prvostupanjska presuda i rješenje posl. broj: UsI-3013/2023-12, protiv koje je tužiteljica koristila odvojeni pravni lijek.
19. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
20. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, osnovano je odbijen njen zahtjev za naknadom troškova upravnog spora. Tužiteljica nije uspjela niti sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti.
21. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
