Poslovni broj: Usž-3722/2024-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JI iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Jasminki Biloš, odvjetnici iz Zagreba, Draškovićeva 53, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Savska cesta 136, uz sudjelovanje zainteresirane osobe AI iz [adresa], radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2218/2022-7 od 17. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2218/2022-7 od 17. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje ili oglašivanje ništavim rješenja tuženika KLASA: UP/I-041-02/22-05/02, URBROJ: 567- 02/15-22-01 od 3. svibnja 2022. u točki 1. izreke.
1.1 Osporavanim rješenjem tuženika odlučeno je da je zahtjev AI iz [adresa] za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka djelomično osnovan u dijelu objave adrese stanovanja te osobnog identifikacijskog broja AI iz [adresa], od strane JI dana 01. listopada 2021. godine putem njezinog Instagram profila dostupnog putem URL [web adresa] što je, protivno članku 5. stavku 1. točki (a), (c) i (f) te članku 6. stavku 1. Opće uredbe o zaštiti podataka i članku 32. Opće uredbe o zaštiti podataka (točka 1. izreke). Zahtjev AI iz [adresa] za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka se u preostalom dijelu objave njegovog imena i prezimena te broja sudskog predmeta odbija kao neosnovan (točka 2. izreke).
2. Tužiteljica ulaže žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom ponavlja tužbene navode kojima osporava točku 1. izreke rješenja tuženika. Protivi se utvrđenjima iz pobijane presude jer smatra da nisu u skladu sa svrhom i ciljem Uredbe. Ističe kako je Sud trebao održati raspravu i saslušati tužiteljicu i eventualno zainteresiranu osobu, bez obzira što stranke nisu inzistirale na održavanju rasprave. Smatra kako nije logičan zaključak da adresa i OIB nisu bili nužni jer je objava tih podataka imala legitimni cilj za podnositelja kada je objavljivao demanti, te je bila nužna u cijelosti u svrhu potvrde identiteta prijavitelja i podudarnosti podataka koje je objavio sam u demantiju, odnosno potvrda da se radi o istoj osobi koja je o sebi dala upravo te podatke, ime, prezime, OIB i adresu. Smatra kako objava podataka podnositelja ne predstavlja narušavanje njegove privatnosti, bez obzira da li je on za to dao izričitu privolu, ali je dao povoda na reakciju na njegov demanti, koji joj daje za pravo da koristi podatke koje je podnositelj dao o sebi, radi potvrde podudarnosti. Prigovara da nije povrijedila načelo razmjernosti, niti objavila više od nužnih podataka. Ističe kako zaključci suda ukazuju da je podnositelj osoba koja ne može uživati zaštitu svojih osobnih podataka u dijelu osnovnih osobnih podataka jer su to sve skupa osnovni podaci podnositelja. Predlaže poništiti osporavanu presudu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode, jer smatra da je osporavana presuda zasnovana na zakonu. Protivi se navodima tužiteljice da je zainteresirana osoba javna osoba koja ne može uživati zaštitu svojih osobnih podataka u dijelu osnovnih podataka. Ističe da sve osobe (uključujući javne osobe) uživaju pravo na zaštitu osobnih podataka te da javne osobe u pogledu onih podataka koji javnosti dodatno izlažu njihovu privatnost, kao što su adresa stanovanja, OIB, privatni broj mobitela ili slično, također uživaju pravo na zaštitu osobnih podataka kao i sve ostale fizičke osobe, jer bi protivno dovelo do neprihvatljive diskriminacije i narušavanja ustavnog poretka Republike Hrvatske. Predlaže odbiti žalbu.
4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema podacima spisa utvrđeno je da je tužiteljica 1. listopada 2021. godine na svom Instagram profilu objavila fotografiju tužbe podnositelja zahtjeva, a koja u zaglavlju sadržava osobne podatke podnositelja zahtjeva u opsegu: ime i prezime, broj OIB-a, adresa stanovanja te naznaka broja sudskog predmeta.
7.1 Svrha objave (koja je isti dan obrisana) od strane tužiteljice bila je demantiranje navoda koje je podnositelj zahtjeva 22. rujna 2021. dao medijskom portalu H-ALTER u odnosu na tužiteljicu.
8. Pravilno prvostupanjski sud nalazi da je tužiteljica takvom objavom povrijedila odredbu članka 5. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ SL EU L119 (u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), slijedom čega je u dijelu pod točkom 1. izreke osporavanog rješenja usvojen zahtjev zainteresirane osobe.
8.1 Naime, u odnosu na iskazanu svrhu objave nije vodila računa o načelu smanjenja količine podataka s obzirom da je cilj navedenog načela da se prilikom obrade osobnih podataka obrađuju isključivo oni osobni podaci koji su apsolutno nužni u određenu svrhu.
9. U tom smislu, pravilno navodi prvostupanjski sud da svaka obrada osobnih podataka mora biti u skladu s načelima koja se odnose na obradu podataka iz članka 5. Opće uredbe o zaštiti podataka i ispunjavati jedan od uvjeta koji se odnose na zakonitost obrade navedenih u članku 6. Opće uredbe o zaštiti podataka.
10. U konkretnom slučaju, tužiteljica je djelomično zakonito obrađivala podatke zainteresirane osobe, odnosno pravna osnova objave imena i prezimena je bio javni interes, te je obrada u tom dijelu ispunjavala zahtjev nužnosti. Tužiteljica je mogla u cijelosti postići željenu svrhu (demantiranje natpisa, odnosno informiranje javnosti) objavom imena i prezimena zainteresirane osobe, bez objave OIB-a te adrese prebivališta, budući da bi javnost i bez navedenih podataka dobila sve relevantne informacije te bi sa sigurnošću znala na koga se iste odnose.
11. Međutim, objavom OIB-a te adrese prebivališta nije dobivena nikakva dodatna vrijednost predmetne objave, već su osobni podaci podnositelja zahtjeva koji se odnose na njegov privatni život dodatno izloženi širem krugu javnosti i to bez pravne osnove iz članka 6. stavka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.
12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da objava u tom dijelu ne ispunjava zahtjev nužnosti te je protivna načelu smanjenja količine podataka iz članka 5. stavka 1. točke (c) Opće uredbe o zaštiti podataka.
13. Nije se mogao uvažiti žalbeni prigovor da je Sud trebao provesti raspravu i saslušati tužiteljicu i eventualno zainteresiranu osobu, jer iz pobijane presude proizlazi da je presuda donesena bez rasprave upravo zato jer su se stranke - tužiteljica (u tužbi) i tuženik (u odgovoru), očitovale da se spor riješi bez rasprave, a sud je opravdano utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze. Stoga prvostupanjski sud nije počinio povredu time što raspravu nije održao i pravilno se pozvao na članak 98. toč. 5. ZUS-a, kao pravnu osnovu za rješavanje spora bez rasprave.
14. Nadalje, u odnosu na prigovore tužiteljice o svrsi i cilju Uredbe, kao i načelu razmjernosti, Sud ukazuje kako nije sporno da je u konkretnom slučaju obrada podataka ispunjavala zahtjev nužnosti u jednom dijelu (kako to i proizlazi iz točke 2. osporavanog rješenja - što ne dovodi u pitanje niti zainteresirana osoba), međutim u odnosu na svrhu konkretne obrade i opseg obrade (koji je sporan), pravilno prvostupanjski sud zaključuje da bi bez objave OIB-a i adrese prebivališta zainteresirane osobe, javnost dobila relevantne podatke te bi znala na koga se odnose, dok objavom spornih podataka, koji se odnose na privatni život zainteresirane osobe, nije dobivena dodatna vrijednost objave, već su isti osobni podaci dodatno izloženi širem krugu javnosti, protivno citiranoj odredbi Opće Uredbe o zaštiti podataka.
15. Kako žalbenim prigovorima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost pobijane presude, po ocjeni ovog Suda pravilno je i na zakonu osnovano, prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev.
16. Stoga je temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
