Poslovni broj: Usž-137/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐLL iz [adresa], zastupane po opunomoćenici Ana-Marija Leško Blažić, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Klenova 2, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv dopunske presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3013/2023-12 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje dopunska presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3013/2023-12 od 16. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.
i
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3013/2023-12 od 16. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom dopunskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za oglašavanje ništavim rješenja tuženika KLASA: UP/II-551-06/23-014/1207, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 22. svibnja 2023. (točka I. izreke), te je rješenjem u preostalom dijelu odbijen prijedlog tužiteljice za donošenjem dopunske presude (točka II. Izreke).
1.1 Rješenjem tuženika odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2779, URBROJ: 251-09-22- 1/002-23-02 od 23. ožujka 2023. Istim rješenjem odbacuje se žalba tužiteljice izjavljena protiv naznačenog prvostupanjskog rješenja od 23. ožujka 2023., kao nedopuštena, te odbija zahtjev za naknadu troška (točke I. do III. izreke).
1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 23. ožujka 2023. zamijenjen je dio izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/17-13/166, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 25. siječnja 2017. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane naknade, trajanje i razloge prestanka, sve na način kako je izrekom toga rješenja određeno.
2. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. Prigovora kako je Sud u dopunskoj presudi Sud imao osnova oglasiti ništavim rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela te naložiti tuženiku plaćanje. Navodi kako postoje bitne povrede Zakona o upravnim sporovima jer se Sud nije bavio navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljice. Ističe da nisu navedene činjenice relevantne za presudu, te smatra kako je došlo do povrede odredbi upravnog spora i prava na pošteno suđenje jer su na raspravi odbijeni njeni dokazni prijedlozi, bez navođenja razloga. Prigovara da joj je time onemogućeno izjašnjavanje i nije joj dana mogućnost da sudjeluje u sporu, te da je trebala biti saslušana u svojstvu stranke. Navodi da je ukinuta mjera polučila uspjeh, te smatra da je trebalo izvesti dokaze radi utvrđivanja kompenzacijskih mjera na koje se tuženik poziva jer njen primjer pokazuje izostanak istih mjera. Smatra da je došlo do povrede Konvencije za zaštitu ljudskih prava, odnosno članka 1. Protokola 1., kao i načela razmjernosti, te da je gubitak prava na novčanu pomoć diskriminatoran u odnosu na tužiteljicu i sve ostale roditelje odgojitelje, dok je tužiteljicu lišilo jedinog primanja nužnog za uzdržavanje. Smatra da tuženik nije imao uporište za svoje postupanje u odredbama Zakona o općem upravnom postupku, te da je imala legitimno očekivanje o nepromjenjivosti pravomoćnog rješenja. Ukazuje na pogrešnu uputu o pravnom lijeku u vidu prigovora, kojom je ignoriran zakon. Smatra da sporna odluka nije mogla imati povratno djelovanje, odnosno da retroaktivnost nije obrazložena jer joj se pobijanim rješenjem rapidno smanjuje iznos novčane pomoći, a onda i potpuno ukida. Smatra da je Sud propustio provesti test razmjernosti, te nekritički prihvaća stavove višeg suda, koji je povjerovao tuženiku u navodne kompenzacijske mjere. Predlaže poništiti osporavanu dopunsku presudu i rješenje uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Vodeći računa da je člankom 120. st. 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), propisano kako se na podnošenje i druga pitanja odlučivanja o žalbi protiv dopunske presude primjenjuju odredbe o žalbi protiv presude, Sud je ispitao osporavanu dopunsku presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, te nalazi da se dopunska presuda i rješenje prvostupanjskog suda ne mogu ocijeniti nezakonitim niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom, iz razloga na koje se tužiteljica poziva u žalbi.
6. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporenih odluka proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je dopunsku presudu i rješenje donio primjenom članka 120. ZUS-a i iste utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljici (ranijim) rješenjem Grada Zagreba, Ureda za demografiju od 25. siječnja 2017. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.
7.1 Prvostupanjskim rješenjem od 23. ožujka 2023. izmijenjeno je navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke 25/22.
8. Prvostupanjski sud se pozvao na okolnost da je odluka, temeljem koje je doneseno prvostupanjsko rješenje od 23. ožujka 2023., bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. istu ocijenio zakonitom, dok je Ustavni sud Republike Hrvatske, u odnosu na istu odluku, svojom odlukom, poslovni broj: U-III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., odbio ustavne tužbe.
9. Ovaj Sud nalazi neosnovanim žalbene prigovore tužiteljice u pogledu nedostatka obrazloženja prvostupanjske presude, budući je prvostupanjski sud pravilno i uz dostatno obrazloženje otklonio njene prigovore.
10. Prvostupanjski sud je naveo da je dopunska presuda donesena na traženje tužiteljice, koja je po primitku presude UsI-3013/2023 od 3. ožujka 2025., u zakonskom roku tražila donošenje dopunske presude, kojom bi se odlučilo o preostalom dijelu njenog tužbenog zahtjeva.
10.1 S tim u vezi, valja napomenuti da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: UsI-3013/2023 od 3. ožujka 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje ovdje citiranog osporavanog rješenja tuženika od 22. svibnja 2023.
11. Po ocjeni ovog Suda prvostupanjski je sud imao osnova donijeti dopunsku presudu bez rasprave, temeljem stanja spisa, primjenom članka 120. st. 3. ZUS-a, jer je zahtjev u pogledu kojeg se traži donošenje dopunske presude dovoljno raspravljen.
12. U osporavanoj dopunskoj presudi, prvostupanjski sud prvenstveno ukazuje na nepostojanje razloga ništavosti osporavanog rješenja tuženika, prema članku 128. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09).
13. Po ocjeni ovog Suda pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da se tužiteljica tek paušalno, bez ukazivanje na konkretan razlog, poziva na ništavost, dok u osvrtu na pojedine razloge ništavosti (na koje pazi po službenoj dužnosti), prvostupanjski Sud osnovano zaključuje da isti razlozi ne postoje.
14. U konkretnom slučaju osnovano prvostupanjski Sud ne nalazi postojanje nepravilnosti koje bi po izričitoj zakonskoj odredbi predstavljali razlog ništavosti osporavanog rješenja, pri čemu je dao razloge s kojima je suglasan i ovaj Sud.
15. U odnosu na prigovor tužiteljice da prvostupanjski Sud nije odlučio o svim dijelovima njenog tužbenog zahtjeva (poništavanje i prvostupanjskog rješenja, kao i naknada štete razlike iznosa), prvostupanjski sud je dao na zakonu utemeljene razloge, pri čemu se pozvao na ustaljenu upravno-sudsku praksu i shvaćanje da nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i procesno pravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva, pravilno ukazujući na odredbe članka 116. i 117. ZUS-a.
16. U odnosu na ostale žalbene prigovore, Sud nalazi da je riječ o ponavljaju žalbenih prigovora tužiteljice koji su izneseni u žalbi protiv presude poslovni broj: UsI- 3013/2023 od 3. ožujka 2025., o kojima se ovaj Sud očitovao i iste otklonio u presudi posl.broj: Usž-3336/2025 od 18. veljače 2026., slijedom čega ne nalazi potrebnim isto ponavljati u ovoj presudi.
17. Prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ne postoje razlozi ništavosti rješenja tuženika, slijedom čega je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.
18. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj dopunskoj presudi i rješenju pravilno je primijenio i odredbe ZUS-a te u obrazloženju dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
19. Kako tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane dopunske presude i rješenja, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1.
ZUS-a žalbu odbiti kao neosnovanu.
20. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom u ovom sporu, slijedom čega ovaj Sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora, te je na temelju članka 147. stavka 1. i 148. st. 4. ZUS-a navedeni zahtjev valjalo odbiti (točka II. izreke presude).
U Zagrebu, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
