Poslovni broj: Usž-4095/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević d.o.o. u Zadru, Špire Brusine 16, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 273/2024-7 od 1. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-273/2024-7 od 1. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/23-01/824, urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 13. prosinca 2023., te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točke I. i II. izreke).

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, klasa: UP/I-502-03/11-02/91, urbroj: 338-13-02-23-02 od 5. listopada 2023., kojim tužitelju, zaposleniku Plivačkog kluba „Jadera“, za događaj od 31. siječnja 2010., dijagnoze šifre prema MKB-u: S0.1 Otvorena rana glave, S51 Otvorena rana podlaktice, S52 Prijelom podlaktice, F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj, S42.0 Prijelom ključne kosti/klavikule, S82.1 Prijelom gornjeg kraja goljenične kosti (tibije), S82.8 Prijelomi ostalih dijelova potkoljenice i S92.0 Prijelom kalkaneusa nisu priznate ozljedom na radu, te mu nisu priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu. Navodi da je javnopravno tijelo ranije prekinulo upravni postupak dok se ne donese odluka u kaznenom postupku, te da je odlukom suda kazneni postupak protiv njega obustavljen. Prigovara da u upravnom postupku nisu provedeni dokazi kako bi se utvrdile odlučne činjenice, već su uzeti u obzir navodi iz optužnog prijedloga u kojem je opisan predmetni događaj u kojem je ozlijeđen. Nadalje, navodi da su u kaznenom postupku provedena tri vještačenja koja su bila u međusobnom koliziji, te vještaci nisu bili ispitani, pa mu nije jasno na koji je način u upravnom postupku utvrđeno da je njegovo ponašanje neodgovorno, nesavjesno ili skrivljeno. Poziva se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III 1275/2023 od 10. travnja 2024., te navodi da iz iste proizlazi da krivnja osiguranika u prekršajnom postupku, sama za sebe nije dovoljna za zaključak da se radi o skrivljenom, nesavjesnom i neodgovornom ponašanju u smislu članka 67. stavka 1. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. S obzirom da je u njegovom slučaju izostala kaznenopravna sankcija, predlaže ovome Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i sam riješi predmetnu upravnu stvar u njegovu korist uz naknadu troška spora kao i troška za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn uvećano za PDV.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod svih navoda danim tijekom upravnog spora te da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom Upravnog suda u Zagrebu. Ističe da se tužitelj pogrešno poziva na dio obrazloženja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1275/2023 od 10. travnja 2024., u kojoj nije izraženo pravno stajalište Ustavnog suda, već iz odluke prvostupanjskog suda koja je poništena, te je kasnije taj sud zauzeo bitno drugačije stajalište u svom predmetu u vezi primjene odredbe članka 67. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navodi i da je odlukom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-919/2025-2 od 26. ožujka 2025., potvrđeno njegovo tumačenje da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda do koje je došlo prilikom upravljanja vozilom brzinom neprilagođenom stanju ceste, i to bez utvrđivanja stupnjeva krivnje kakvi se utvrđuju u građanskopravnim i kaznenim predmetima, već na temelju pravomoćne prekršajne presude. Premda tužitelju nije izrečena kaznenopravna sankcija, uslijed zastare kaznenog progona, tužitelj je vozio neprilagođenom brzinom prevozeći djecu koja su mu kao treneru povjerena na brigu, pa smatra da se nesumnjivo može zaključiti da se ne radi o ozljedi na radu. Napominje da se u upravnim postupcima ne primjenjuju pravila o podijeljenoj odgovornosti, već se o nesavjesnom, neodgovornom i skrivljenom ponašanju donosi odluka na temelju dokaza spisa. Poziva se i na druge odluke ovoga Suda koje su donesene u njegovu korist te predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 134 . stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe ne utječu na donošenje drukčije odluke.

7. Člankom 14 b ranije važećeg Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj: 150/08 do 139/10) propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju. Točkom 4. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. toga članka koja nastane kod osiguranje osobe i u okolnostima iz članka 13a Zakona.

8. Člankom 35. točkom 1. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine“, broj: 1/11., dalje: Pravilnik) propisano je da se ozljeda neće priznati osobi iz članka 34. ovog Pravilnika, ako je do ozljede odnosno bolesti došlo zbog skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnom mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu, ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.).

9. Odredba članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13.) u bitnome je sadržajno istovjetna naprijed navedenoj odredbi članka 14 b Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i članak 67. točka 1. kasnijeg Zakona, koja također propisuje zapreku za priznanje ozljede u slučaju skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja kao i članak 35. točka 1. Pravilnika.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je predmetni upravni postupak radi priznanja ozljede na radu bio prekinut rješenjem prvostupanjskog tijela od 16. kolovoza 2011., do pravomoćnog okončanja prekršajnog, a kasnije i kaznenog postupaka protiv tužitelja, te je nastavljen nakon što je tužitelj dostavio pravomoćno rješenje Općinskog suda u Splitu, broj: K-376/2022 o 2. lipnja 2022.(pravomoćno 12. srpnja 2022.). Iz navedenog rješenja proizlazi da je protiv tužitelja i vozača teretnog vozila-ralice koji su 31. siječnja 2010. sudjelovali u prometnoj nesreći kazneni postupak bio pokrenut na temelju optužnog prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj: K-DO- 826/10 od 16. kolovoza 2010., radi počinjenja kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine sigurnosti prometa izazivanja prometne nesreće iz članka 272. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 152/08 do 57/11). U tom je postupku prvotno donesena presuda istoga suda poslovni broj: K-989/10 od 28. siječnja 2010., kojom su i tužitelj i vozač ralice proglašeni krivima, no predmet je vraćen na ponovni postupak odlukom Županijskog suda u Puli, broj: Kž-75/2020 od 31. ožujka 2020. S obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon („Narodne novine“, broj: 125/11 do 126/19), kazneni postupak je obustavljen radi nastupa zastare kaznenog progona.

11. Međutim, pravilno je zaključeno da time što je kazneni postupak protiv tužitelja obustavljen iz razloga što je nastupila zastara kaznenog progona, nije isključena mogućnost tuženika da ocjenjuje je li ponašanje tužitelja u smislu propisa o obveznom zdravstvenom osiguranju bilo skrivljeno, neodgovorno ili nesavjesno ponašanje, što predstavlja zapreku za priznanje ozljede na radu.

12. Tužitelj je kao zaposlenik na radnom mjestu trenera u Plivačkom klubu „Jadera“, dana 31. siječnja 2010., kao vozač automobila prilikom sudara sa drugim vozilom zadobio ozljede pobliže navedene pod točkom 2. ove presude. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da se tužitelj vozeći automobil marke „Seat Altea“, kretao kolnikom koji je bio mokar i neosvijetljen brzinom od 120km/h unatoč činjenici da je ograničenje brzine u datim uvjetima 80km/h i pritom nije smanjio brzinu, iako je cesta bila pregledna 500 m, te je mogao vidjeti kada mu se započelo uključivati teretno vozilo s upaljenim rotacionim svjetlima. Tužitelj je smatrao da neće dovesti u opasnost druge sudionike u prometu i imovinu, te je prednjim dijelom vozila ne smanjujući brzinu i ne pokušavajući ući u drugi prometni trak udario u stražnji dio teretnog vozila-ralice marke „MercedesActors“. Navedeno proizlazi iz zapisnika o očevidu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije od 7. travnja 2010., mišljenja Odjela traseoloških vještačenja Postaje prometne policije od 26. ožujka 2010. o obavljenom prometno-tehničkom vještačenju, izjave tužitelja koja prileži spisu javnopravnog tijela, te naprijed navedenog rješenja Općinskog suda u Splitu (navedeno pod točkom 10. ove presude) u kojem je opisano biće kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u kojoj je sudjelovao tužitelj.

13. S obzirom na iznesene podatke, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je osnovano tuženik ocijenio da postoji zapreka za priznanje ozljede na radu prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da prije mjesta naleta nisu zabilježeni tragovi kočenja te da tužitelj nije smanjio brzinu kretanja vozila na cesti na kojoj je ograničenje brzine 80km/h, (prema optužnom prijedlogu vozio je 120km/h, te prema naprijed navedenom mišljenju od 26. ožujka 2010., 112 km/h (+/- 10%) , a suprotno ne proizlazi ni iz njegove izjave koja prileži spisu javnopravnog tijela. Stoga se i prema ocjeni ovoga Suda, uz činjenicu da je tužitelj upravljao vozilom na mokrom kolniku najmanje 32 km/h većom brzinom od dopuštene, može zaključiti da se radi o njegovom neodgovornom ponašanju. Uz navedeno, ovaj Sud prihvaća navode prvostupanjskog suda da se od tužitelja kao trenera koji je prevozio djecu (kadete s natjecanja u plivanju), očekuje i povećani stupanj pažnje od običnog vozača, a što je prema podacima spisa izostalo. U odnosu na ostale navode ističe se da se radi o priznanju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi ozljede na radu, koje ne predstavlja nužno postojanje prekršajne ili kaznenopravne odgovornosti, već se postojanje neodgovornog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja utvrđuje prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i Pravilnika. Suprotno ne proizlazi ni iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se poziva u podnesenoj žalbi.

14. Navodi tužitelja nisu osnovani i i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

16. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska