Poslovni broj: Usž-3659/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠZ iz [adresa], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, kojeg zastupa zamjenik ravnatelja UZ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Tehničke škole Kutina, Kutina, Ulica hrvatskih branitelja 6, radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2808/2023-16 od 10. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2808/2023-16 od 10. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-041-02/22- 01/23, URBROJ: 567-02/03-23-18 od 26. svibnja 2023.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje da je ZZ, kao ravnatelj Tehničke škole Kutina, povrijedio pravo tužitelja na zaštitu njegovih osobnih podataka.

2. Tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. Ističe da tehnička škola u Kutini nije imala privolu tužitelja za obradu podataka niti je voditelj obrade imao legitimni interes za obradu. Smatra kako je za utvrđenje legitimnog interesa potrebno postojanje poslovnog/ugovornog odnosa te da je riječ o nezakonitoj obradi kada izostane legitimni interes. Ponavlja prigovor kako je u ovom slučaju zainteresirana osoba povrijedila odredbe svog Statuta o poslovnoj tajni. Navodi da je uložio izvanredne pravne lijekove protiv presude donesene u kaznenom postupku protiv njega, te smatra da je pozivanje na tu presudu usmjereno ka njegovom ocrnjivanju. Nejasnim smatra zaključak suda da se obraćao svim zaposlenicima škole, te ističe da je paušalno ocijenjen njegov stil oslovljavanja iz spornog maila. Smatra da je pogrešno dana prednost ĆZ da sazna za njegovo ime i prezime, od njegovog prava na zaštitu podataka, te da nije napravljen test razmjernosti. Navodi kako je sporni e-mail ružno napisan, ali nije klevetnički, te prigovara da nije bilo osnove za obradu njegovih osobnih podataka. Predlaže poništiti osporavanu presudu.

3. Tuženik u odgovor na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane. Ističe da su navodi tužitelja iz spornog maila takvi da je bilo nužno o istima upoznati zaposlenicu škole. Smatra pogrešnim navode tužitelja da su osporavanim rješenjem zaštićeni parcijalni interesi zaposlenice škole, a ne njegova prava. Predlaže odbiti žalbu.

4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje se tužitelj poziva u žalbi.

7. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj 9. lipnja 2017., na službeni, općeniti kontakt (e-mail) zainteresirane osobe dostavio pisane primjedbe na rad pojedinih (poimence pobrojanih i imenovanih nastavnika škole), te je isti e-mail, kojeg je tužitelj potpisao svojim imenom i prezimenom, zainteresirana osoba proslijedila na očitovanje nastavnicima škole na koje se odnosio.

9. Po ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je zainteresirana osoba postupila u cijelosti u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. točke 1.c i e Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ SL EU L119 (u daljnjem tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka),

9.1. Naime, obrada je bila nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade (dužnost ravnatelja da poduzima mjere u odnosu na primjedbe na rad nastavnika) i nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa (javni interes je pravilan i zakonit rad nastavnika škole) ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade (dužnost ravnatelja da poduzima mjere u odnosu na primjedbe na rad nastavnika).

10. U tom pravcu, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ravnatelj ima dužnost bilo kakve pristigle primjedbe na rad nekog ili više nastavnika, dostaviti tim nastavnicima na očitovanje, kako bi po primitku očitovanja mogao dalje postupati povodom primjedbi te potom dati odgovor podnositelju primjedbe.

11. Tim više što je predmetni e-mail tužitelja, otvorio sumnju u počinjenje kaznenog djela tužitelja, radi čega je protiv njega podnesena kaznena prijava te je u konačnici pravomoćnom presudom kaznenog suda utvrđeno da je izjavama u istom mailu, tužitelj počinio kazneno djelo klevete u odnosu na ĆZ, kao oštećenicu.

12. Stoga ovaj Sud nalazi pravilnim utvrđenja da je obrada podataka od strane zainteresirane osobe bila zakonita, jer je bila nužna za potrebe zaštite legitimnog interesa treće osobe – zaposlenice škole, nastavnice ĆZ, koji se sastojao u tome da ista ima pravo saznati za navode koje je tužitelj protiv nje iznosio njezinom poslodavcu.

12.1. Taj legitiman interes ĆZ da sazna za (tada još potencijalno) počinjenje kaznenog djela na njezinu štetu i počinitelja, pravilno je ocijenjen kao jači interes u odnosu na interes tužitelja da ista ne sazna za to da je upravo on za nju iznosio citirane navode njezinom poslodavcu.

13. U odnosu na žalbene prigovore valja ukazati da u ovom slučaju nije riječ o pitanju postojanja poslovnog odnosno ugovornog odnosa, kao osnova za obradu podataka.

14. Vezano za prigovor tužitelja da je dana prednost zaposlenici škole u odnosu na njegovo pravo na zaštitu podataka, valja napomenuti da u konkretnom predmetu tuženik pravilno polazi od toga da postoji legitimni interes zaposlenice škole, kao fizičke osobe protiv koje je tužitelj iznio određene navode, da se, s obzirom na prirodu istih navoda, s istima upozna.

15. Nadalje, u odnosu na pitanje primjene Statuta škole i čuvanje poslovne tajne, prvostupanjski sud je pravilno ukazao da eventualna povreda Statuta potpada pod nadležnost tijela koje provodi nadzor nad školskim ustanovama. Međutim, ujedno je ukazano da nema podataka o tome da bi tužiteljevi osobni podaci bili distribuirani izvan škole, osim u kaznenoj prijavi i privatnoj tužbi, u odnosu na postupke koji su pokrenuti u skladu sa zakonom pred nadležnim tijelima.

16. Kako ovaj Sud ne nalazi da postoje povrede na koje se tužitelj poziva u žalbi, nisu se mogli uvažiti kao osnovani žalbeni prigovori, već je pobijana presuda ocijenjena pravilnom i zakonitom.

17. S obzirom da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijane presude, to je po ocjeni ovog Suda pravilno i na zakonu osnovano prvostupanjskom presudom odbijen tužbeni zahtjev.

18. Slijedom navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska