Poslovni broj: Usž-401/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice - specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NNZR, rođenog **.**.1976., u mjestu [adresa], državljanin Republike Irak, smješten u Prihvatni centar za strance, [adresa], kojega zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3173/2024-8 od 25. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3173/2024-8 od 25. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/22-06/4374, URBROJ: 511-01-212-24-14 od 20. lipnja 2024. Točkom II. izreke presude tužitelju je odobrena besplatna pravna pomoć u predmetnom upravnom sporu te je u točki III. izreke presude naloženo tuženiku da isplati opunomoćeniku tužitelja, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od petnaest dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
1.1. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (točka I. izreke), te je tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) u roku od 20 dana od dana izvršnosti ovog rješenja, jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točka II. izreke).
2. Tužitelj je izjavio žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Ponavlja navode istaknute tijekom upravnog spora i u bitnom ističe da dokazi koje je prezentirao tijekom spora nisu pravilno ocijenjeni. Davanje različitih imena (alijasa) tijekom postupaka, opravdava time da se bojao kako Republika Hrvatska nije članica Europske unije, a tek po povratku iz Norveške je isto saznao, a time i da je riječ o sigurnoj zemlji. Ističe kako je bio radnik privatne američke zaštitarske tvrtke u Iraku, te je sudjelovao u ophodnji terena te je u jednom navratu na terenu napadnuto zaštitarsko vozilo, te je zadobio rane gelerima od eksplozije. Navodi da su njegov brat i roditelji stradali, o čemu je priložio fotografije kuće prije i nakon eksplozije. Smatra da njegov iskaz nije nevjerodostojan, te prigovara da nije cijenjen smrtni list za roditelje koji je dostavio. Ističe da je bio ranjen, te ukazuje da postoji bolnički nalaz o istom, koji nije preveden. Smatra da Irak nije sigurna zemlje, te je primao prijetnje o čemu je u mogućnosti dostaviti nove dokaze. Navodi da osjeća strah od povratka, te da je isto dokazao, te se protivi utvrđenjima da postoji opća nevjerodostojnost njegovog iskaza. Predlaže usvojiti žalbu.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te se protivi navodima tužitelja o ispunjavanju uvjeta za pružanje međunarodne zaštite. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom.
6. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i sporu te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 20., 21. i 37. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15. i 127/17. – dalje: ZOMPZ).
7. Prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je sukladno članku 28. ZOMPZ-a proveo postupak procjene činjenica i okolnosti, te je, s obzirom na dokaze koje je tužitelj priložio, prikupljena izvješća i opće informacije o zemlji podrijetla tužitelja, ocijenio pravilnim da tužitelj nije dokazao postojanje osnovanog straha od proganjanja u zemlji podrijetla (članak 20. ZOMPZ-a), kao i da ne postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, a nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (članak 21. ZOMPZ-a).
8. Prvostupanjski sud je, imajući u vidu osobne okolnosti i razloge zbog kojih traži međunarodnu zaštitu i koje je tužitelj iznio tijekom postupka, u tužbi i na raspravi pred sudom, svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih zakonskih odredbi te pravilno zaključio da iskazi tužitelja nisu vjerodostojni, a niti je uložio napor potkrijepiti dokazima svoj zahtjev, sukladno članku 29. ZOMPZ-a.
9. U tom pravcu, prema podacima spisa je utvrđeno da se predmetni postupak vodio po trećem zahtjevu tužitelja za međunarodnom zaštitom, te da je tužitelj u ranijim postupcima davao različite podatke o imenu, datumu i mjestu rođenja.
10. Prvostupanjski sud je iz iskaza tužitelja utvrdio da nije bio žrtvom osvetničkog napada i osobne prijetnje, te je pravilno ocijenio da tužitelj iznesenim navodima nije učinio vjerojatnim da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, odnosno postojanje osnovanog straha od proganjanja niti postojanje opravdanih razloga koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde.
11. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud i tuženik su prilikom donošenja odluke pravilno utvrdili da nisu osnovani razlozi za odobrenje međunarodne zaštite, kao i da prema međunarodnim izvještajima u zemlji tužiteljevog podrijetla ne postoji sigurnosti rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva. Osobne okolnosti tužitelja (koji je po nacionalnosti sunit) ne upućuju na zaključak da bi povratkom u zemlju podrijetla bio izložen ozbiljnoj nepravdi, prijetnji smrtnom kaznom, mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, u kom smislu je ukazano na postojanje mogućnosti unutarnjeg preseljenja u zemlji podrijetla tužitelja.
12. Imajući u vidu naprijed navedeno, provedeni dokazi u upravnom postupku i sporu, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, ukazuju na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda i tuženika.
13. U odnosu na žalbene (ranije tužbene) prigovore da je zadobio rane gelerima od eksplozije, kao i da su njegov brat i roditelji stradali u eksploziji kuće, pravilno su iskazi tužitelja ocijenjeni neuvjerljivim, jer su napadi opisani drugačije, te nije jasno kada i gdje su fotografije kuće nastale, odnosno čija je kuća na fotografiji, kao i razlozi njenog rušenja.
14. O prijetnjama na koje ukazuje tužitelj, opetovano u žalbi, prvostupanjski sud je cijeneći iskaz tužitelja, te po saslušanju tužitelja na raspravi, pravilno zaključio da nije jasno od koga bi iste dolazile, niti da bi se odnosile na tužitelja osobno.
15. Stoga po ocjeni ovog Suda, tužitelj navodima iz žalbe, koje je iznosio i tijekom upravnog spora, nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava.
16. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
