REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-481/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FU (kao nasljednice iza pokojnog tužitelja KU, OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku u Čakovcu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-443/2025-3 od 26. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-254/2023-37 od 20. svibnja 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja, odbija se.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-443/2025-3 od 26. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-254/2023-37 od 20. svibnja 2025., s time da je u istom naznačio više materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Nadalje, iz prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je isti utemeljen i na odredbi čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/29, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Naime, tuženik tvrdi da su mu osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravna sigurnost, odnosno čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3., čl. 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav).

3. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije, te ja zatražila naknadu troškova odgovora na isti.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno stoga, što pravno shvaćanje u pobijanoj presudi u odnosu na postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev 308/22-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

5. Prema tome, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u st. I. izreke.

6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385. st. 2. ZPP, treba reći, da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba postupka odnosno pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ustavna, odnosno konvencijska prava. Naime, nižestupanjske presude su obrazložene te ništa ne ukazuje da bi bile arbitrarne. Jednako tako, tuženiku na bilo koji način nije onemogućeno pravo na pristup sudu. Slijedom navedenog, niti po ovoj osnovi nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.

7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.

8. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. III. izreke).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić