REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-554/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Zaradić, odvjetnik u Solinu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola poslovni broj Gž R-155/2025-2 od 1. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr - 1884/2022-22 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv točke II. i III. rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-155/2025-2 od 1. listopada 2025.

2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

„1. Treba li sud, pri odlučivanju o troškovima parničnog postupka u slučaju kada tužitelj tijekom postupka višestruko smanji svoj tužbeni zahtjev, ali tuženik uspije u većem dijelu u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev, uspjeh stranaka odmjeriti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (čl. 154. st. 2. ZPP) ili prema početnom zahtjevu, kada tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe (čl. 193. ZPP) te ima li to utjecaja na odluku o troškovima prema čl. 154. st. 5. ZPP?

2. Treba li sud dosuditi parnične troškove sukladno i razmjerno visini tužbenog zahtjeva u trenutku poduzimanja pojedine radnje, kada se visina tužbenog zahtjeva mijenja tijekom postupka?

3. Je li za ocjenu uspjeha stranaka u parničnom postupku, a time i za odluku o parničnim troškovima, relevantno u kojem je opsegu tužitelj uspio u odnosu na ukupno utuženo razdoblje?

4. Kada tužitelj potražuje pravo za dulje vremensko razdoblje a u konačnici bude odbijen za veći dio tog razdoblja predstavlja li utuženo razdoblje u tom slučaju pitanje osnove zahtjeva ili pitanje visine uspjeha stranaka u sporu?

5. Pri odlučivanju o uspjehu stranaka i troškovima postupka, uzima li se u obzir u kojem je opsegu tužitelj uspio u odnosu na razdoblje obuhvaćeno tužbenim zahtjevom?

6. Ako tužitelj potražuje pravo za dulje razdoblje, a sud mu prizna samo manji dio tog razdoblja, tretira li se to kao djelomični uspjeh glede osnove tužbenog zahtjeva ili kao djelomični uspjeh glede visine potraživanja?

7. Ako sud, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, odluči da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom čl.156. st.1. ZPP-a, treba li sud posebno obrazložiti takvu svoju odluku kojom se, dakle, pojedini parnični troškovi (npr. troškovi vještačenja) izdvajaju iz ostalih parničnih troškova o kojima se odlučuje ovisno o uspjehu stanaka u sporu?

8. Ako sud, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a, odluči da jedna stranka naknadi drugoj stranci pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ZPP -a (npr. troškove vještačenja), je li (pred) uvjet takve sudske odluke da se dokaže da je stranka koja je po takvoj odluci dužna naknaditi takve troškove svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj desio te i takve troškove uzrokovala?

9. Je li drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke dužan dati dostatne razloge za svoje pravno stajalište, odnosno je li dužan obrazložiti odluku o troškovima postupka?

10. Je li sudska odluka (presuda) arbitrarna kada unutar obrazloženja ne sadrži dostatne i pravno relevantne razloge, odnosno kada su takvi razlozi proturječni i nejasni, te kada nije navedeno koje materijalno pravo je primijenjeno na konkretan slučaj?

11. U situaciji kad je vještačenje provedeno radi utvrđenja činjenica po više pravnih osnova, a tužitelj u parnici uspije sa zahtjevom na temelju neke od osnova, tužitelj ima pravo na naknadu troškova vještačenja razmjerno uspjehu u parnici prema pojedinoj osnovi, odnosno je li drugačiji pravni stav suprotno praksi Vrhovnog suda RH?“.

2.1. Predlagatelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije i zbog razloga navedenih u članku 385.a stavku 2. ZPP-a, zbog povrede prava na pravično suđenje.

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Polazeći od odredbe članka 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Postavljena pitanja se odnose na način računanja troškova postupka (prvo do osmo pitanje), odgovor na ta pitanja daje odredba članka 154. ZPP -a, a pobijana odluka o troškovima postupka donesena je u skladu s tom odredbom. Nadalje, drugostupanjski sud je odlučio o troškovima postupka prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći pri tome računa i o uspjehu u odnosu na osnovu zahtjeva. Dok se deveto i deseto pitanje odnosi na bitne povrede odredaba parničnog postupka kojima predlagatelj izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. U jedanaestom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na stanje u spisu. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavka 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci pod točkom I.

6. Nadalje, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje: Ustava RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori poslovni broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, dalje: Konvencije) na koje se poziva u prijedlogu. Međutim, nižestupanjska odluka je obrazložena i ne može se po ocjeni ovog suda vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a stavka 4. ZPP-a u vezi s čl. 400. st. 2. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb,18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek