REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5581/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP-Hrvatske pošte d.d., OIB 87311810356, iz Zagreba, Jurišićeva 13, koju zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, protiv I-tuženog KČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II- tuženog CČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-392/2025-2 od 30. lipnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-163/2019-32 od 16. siječnja 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten u odnosu na postavljeno pravno pitanje.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na zahtjev za dopuštenje revizije zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava čime bi bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-392/2025-2 od 30. lipnja 2025.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
- dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. To stoga, što pitanje polazi od utvrđenja kakvo nisu dali nižestupanjski sudovi. Naime, iz točke 17. Obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je tužitelj i prije nego što je izvršio isplatu na blokirani račun ZČ, bio obaviješten da je njena tražbina ustupljena tuženima.
3. Također, ovaj sud je ocijenio da stranka nije učinila vjerojatnim da joj je u postupku koji je prethodio reviziji povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP. Naime, u svojim presudama sudovi nižeg stupnja su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja, njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
4. Slijedom navedenoga, valjalo je pozivom na odredbu čl. 389.b st. 1. ZPP , kao i pozivom na odredbu čl. 389.a st. 4. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
