REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1039/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenome od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. ŠD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. HD, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], 4. GD, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] i 5. JD, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Tomislav Krka, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika: 1. ED, [adresa]. DD, [adresa], koje zastupa punomoćnik Ante Kukoč, odvjetnik u Splitu, radi isplate i pobijanja pravnih radnji dužnika, odlučujući o reviziji tuženika protiv oduke o parničnom trošku sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-505/2020-2 od 27. veljače 2020., kojom je preinačena odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-305/14 od 18. studenoga 2014., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se revizija tuženika u dijelu kojim presudu Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-505/2020-2 od 27. veljače 2020. pobijaju u točki II. izreke.

II. Uvažava se djelomično revizija tuženika, ukida presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-505/2020-2 od 27. veljače 2020. u točki I. podtočki b) stavku 2. izreke, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi -305/14 od 18. studenoga 2014. u točki III. izreke tako da je odlučeno: „Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.“ i predmet u tome dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom, u pravnoj stvari tužitelja UD, [adresa], protiv tuženika: 1. ED, [adresa], 2. DD, [adresa]. CD, [adresa], odlučeno je:

“I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Dužan je tuženik ad 1) ED u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 429.771,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 01. siječnja 2002.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008.g. do 30. lipnja 2011.g. po stopi od 14 % godišnje, te od 01. srpnja 2011.g. do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

“1. Utvrđuje se da su bez pravnog učinka prema tužitelju ugovori o darovanju, sklopljeni između tuženika ad 1) ED i ad 2) TD i to: a) ugovor o darovanju na kojemu je potpis darovatelja ovjeren kod Javnog bilježnika Tome Matkovića pod brojem OV-2861/03 od 15. srpnja 2003.g., b) ugovor o darovanju na kojemu je potpis darovatelja ovjeren kod Javnog bilježnika Ivana Rajčića pod brojem OV-5352/02 od 11. travnja 2002.g., c) ugovor o darovanju na kojemu je potpis darovatelja ovjeren kod Javnog bilježnika Ivana Rajčića pod brojem OV-6108/03 od 17. travnja 2003.g., d) ugovor o darovanju na kojemu je potpis darovatelja ovjeren kod Javnog bilježnika Borice Kovačević pod brojem OV-3376/2-3 od 14. srpnja 2003.g.

2. Utvrđuje se da su bez ikakva pravnog učinka prema tužitelju ugovori o darovanju, sklopljeni između tuženika ad 1) ŽD kao darovatelja i tužene ad 3) UDČ kao obdarenice, i to:

a) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Jasne Matačić pod brojem OV-1228/09 od 22.04.2009.g. predmet kojega je stan br. VI-16, površine 46,01 m2, [broj poduloška] čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

b) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem OV-8249/06 od 12.05.2006.g., predmet kojega je garaža, upisana u tijelo 2., označena sa B-26, što čini 22/1744 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica] garaža i parking od 1853 m2, tijelo 1., upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog prostora G-26, površine 22,11 m2 u podrumu zasebnog garažnog objekta.

3. Nalaže se brisanje prava doživotnog plodouživanja i korištenja, ustanovljeno u korist tuženika ad 1) ED, na stanu br. VI-16, površine 46,01 m2, [broj poduloška] čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].

4. Utvrđuje se da su bez ikakva pravnog učinka prema tužitelju ugovori o darovanju, sklopljeni između tuženika ad 2) DD, kao darovatelja i tužene ad 3) UDČ, kao obdarenice, i to:

a) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Marije Ivančić pod brojem OV-2926/07 od 24.02.2007.g., predmet kojeg je stan br. 8, na IV katu, površine 78,33 m2, [broj poduloška] čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina],

b) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Marije Ivančić pod brojem OV-2924/07 od 24.02.2007.g. predmet kojeg je poslovni prostor br. 9, površine 57,33 m2, [broj poduloška] čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], c) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Marije Ivančić pod brojem OV-2929/07 od 24.02.2007.g., predmet kojeg je garaža br. 4, površine 16,3 m2, [broj poduloška] čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina],

d) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem OV-3234/09 od 21.04.2009.g., predmet kojega je stan br. 6, na IV katu, površine 45,76 m2, [broj poduloška] čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], c) na kojemu je potpis darovatelja ovjeren od Javnog bilježnika Ilije Šarića pod brojem OV-3315/09 od 23.04.2009.g., predmet kojega su, i to:

- garaža B-27, tijelo 2., što čini 22/1744 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] garaža i parking od 1853 m2 – tijelo 1., koji je suvlasnički dio povezan sa cjelinom garažnog prostora G-27, površine 22,11 m2, u podrumu zasebnog garažnog objekta,

- garaža B-34, upisana u tijelo 2., što čini 26/1744 dijela cjeline čest. zgr. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], garaža i parking od 1853 m2, tijelo 1., koji je suvlasnički dio pozvan sa cjelinom garažnog prostora G-34, površine 25,15 m2, u podrumu zasebnog garažnog objekta.

5. Ako sud usvoji tužbeni zahtjev pod toč. I. tužbenog dispozitiva protiv tuženika ad 1) ED, gore navedeni ugovori pod toč. III. do V. ove tužbe gube pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove navedene tražbine, koja se sastoji od glavnice u iznosu od 429.771,00 kn, sa zateznim kamatama po propisanoj stopi, koje teku od 01.01.2002.g. pa do isplate, troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku po propisanoj stopi od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i svih troškova osiguranja i ovrhe sa zateznim kamatama, po propisanoj stopi, koje teku od dana kad su ti troškovi učinjeni odnosno plaćeni, sve prema čl. 27. Ovršnog zakona."

III. Dužan je tuženik ad 1) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 212.375,00 kn.”

1.2. Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Djelomično se prihvaćaju žalbe stranaka i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pi-305/14 od 18. studenog 2014. u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženik pod 1. ED obvezan isplatiti tužitelju ČD daljnji iznos od 37.880,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2002. do isplate, i u točki III. izreke u cijelosti:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženik pod 1. obvezan isplatiti tužitelju daljnji iznos od 4.840,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2002. do isplate;

b) preinačuje:

- u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je tuženik pod 1. obvezan isplatiti tužitelju daljnji iznos od 33.039,50 sa pripadajućim zateznim kamatama od 1. siječnja 2002. do isplate i zahtjev tužitelja se u tom pobijanom dijelu odbija kao neosnovan;

- u točki III. izreke i sudi: „Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.“.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova revizijskog postupka.“

2. Tijekom postupka umro je tužitelj ČD te su postupak preuzeli njegovi nasljednici UD, ŠD, HD, GD i JD, a umrla je i tuženica ŠDČ te su postupak u odnosu na nju kao nasljednici preuzela ostala dva tuženika, ED i DD.

3.1. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučio o troškovima postupka tuženici su podnijeli reviziju iz članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dopuštenu im rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2247/2020-4 od 5. studenoga 2020., zbog pravnoga pitanja: „Može li sud u situaciji kad je sve tuženike zastupao isti odvjetnik, a neki od njih su u cijelosti uspjeli u sporu, u odnosu na tuženike koji su uspjeli u sporu odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka?“

3.2. Tuženici drugostupanjsku presudu pobijaju u dijelu kojim je njome odlučeno o parničnim troškovima, odnosno izričito:

- u točki I. podtočki b) stavku 2. izreke, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-305/14 od 18. studenoga 2014. u točki III. izreke tako da je odlučeno: „Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.“ i

- u dijelu točki II. izreke kojom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova revizijskoga postupka.

3.3. Tuženici su predložili ovome sudu da u pobijanom dijelu preinači ili ukine drugostupanjsku presudu.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Ovaj je sud, na temelju članka 391. stavka 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ispitao samo zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7.1. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka, s obzirom na tuženicima dopušteno revizijsko pitanje, može biti samo zahtjev tuženika za naknadu troškova prvostupanjskoga postupka, o kojem je pravomoćno odlučeno tako da je drugostupanjskom presudom preinačena prvostupanjska presuda tako da je odlučeno da svaka od stranaka snosi svoje troškove prvostupanjskoga postupka (točka I. podtočka b) stavak 2. izreke drugostupanjske presude).

7.2. Iako je tuženicima rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2247/2020 -4 od 5. studenoga 2020. revizija dopuštena protiv cijele drugostupanjske presude, oni shvaćaju da se revizijsko pitanje ne odnosi na odluku o glavnoj stvari, no revizijom drugostupanjsku presudu osim u dijelu kojim je njome odlučeno o troškovima prvostupanjskoga postupka izričito pobijaju i u dijelu točke II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskoga postupka (jer je u predmetnome postupku revizijski sud već jednom odlučivao prije donošenja predmetne drugostupanjske presude). Međutim, prvotuženik ED uopće nije uspio s prethodnom revizijom podnesenom u ovom postupku 19. veljače 2016., kako to obrazlaže drugostupanjski sud u pobijanoj presudi, niti se na troškove te revizije odnosi revizijsko pitanje. Uostalom ni u predmetnoj reviziji ne iznose se navodi kojima se problematizira odluka drugostupanjskoga suda iz točke II. izreke. Zato je na temelju članka 393. stavka 1. ZPP u navedenome dijelu reviziju tuženika valjalo odbiti (točka I. izreke).

8. Revizijskim se pitanjem problematizira shvaćanje drugostupanjskoga suda da u situaciji kada na pasivnoj strani sudjeluje više tuženika, od kojih su neki od njih u postupku u cijelosti uspjeli (tj. u cijelosti je u odnosu na njih odbijen tužbeni zahtjev), ti tuženici moraju sami snositi troškove postupka, odnosno, nemaju pravo na naknadu troškova postupka od tužitelja, samo zato što jedan ili neki tuženici u sporu nisu uspjeli, u cijelosti ili djelomično, i zato što je sve tuženike u postupku zastupao isti punomoćnik. Prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada na pasivnoj strani sudjeluje više tuženika, od kojih su neki od njih u postupku u cijelosti uspjeli (tj. u cijelosti je u odnosu na njih odbijen tužbeni zahtjev), što ukazuje na to da su ti tuženici u odnosu na tuženika koji u parnici nije uspio obični suparničari iz članka 196. ZPP, ti tuženici imaju pravo, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP, na naknadu troškova na teret tužitelja, za što prepreka ne može biti to što je u odnosu na neke druge tuženike u istoj parnici tužitelj uspio, u cijelosti ili djelomično, a ni to što je sve tuženike zastupao isti punomoćnik. To je odgovor na predmetno revizijsko pitanje.

9. Prema izreci prvostupanjske presude, kako je citirana ovdje pod 1.1., tužitelj je djelomično uspio u sporu u odnosu na tuženika ED (točka I. izreke prvostupanjske presude), dok je u odnosu na ostale tuženike, DD i ŠDČ, tužiteljev zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan. Prema izreci drugostupanjske presude, kako je ona citirana ovdje pod 1.2., drugostupanjski sud je odbio tužiteljevu žalbu i prvostupanjsku presudu potvrdio u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti na tuženike DD i ŠDČ. Konačno, prema onome što je odlučeno presudom i rješenjem ovoga suda Rev 4530/2019-2 od 5. studenoga 2019., kojom je odlučeno o prethodno u ovome postupku podnesenim revizijama tužitelja i tuženika ED, niti jedan od tužbenih zahtjeva nije prihvaćen prema tuženicima DD i ŠDČ, dakle, oni su u cijelosti uspjeli u ovom sporu. Pritom je neodlučno to što, a na što se poziva drugostupanjski sud, „se cijeli dokazni postupak odnosio na točku I. tužbenog zahtjeva“ ako su tuženici DD i ŠDČ imali i ostale troškove u postupku neovisno o njegovom stadiju u kojem su se izvodili dokazi.

10. Odluka drugostupanjskoga suda u dijelu na koji se odnosi revizijsko pitanje odstupa od shvaćanja ovoga suda koje je u odgovoru na revizijsko pitanje, pa je zato revizija djelomično osnovana i odlučeno je na temelju članka 395. stavka 2. ZPP kao u točki II. izreke ovoga rješenja. Pri tom se napominje da drugostupanjski sud u nastavku postupka ne može preispitivati zaključak prema kojemu su tužitelj ČD i tuženik ED u postupku uspjeli jednako, odnosno, u omjeru 50:50, već treba odlučiti samo o zahtjevima za naknadu troškova prvostupanjskoga postupka tuženika DD i ŠDČ, dok tuženik ED ostaje stranka u postupku kao nasljednik ŠDČ. Ovo se napominje zato što se u reviziji problematizira i zaključak drugostupanjskoga suda prema kojem su tužitelj ČD i tuženik ED u postupku uspjeli jednako.

11. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je za konačnu odluku na temelju članka 166. stavka 3. ZPP (točka III. izreke).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek