REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-524/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Kornelija Đuratović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1968/2025-2 od 30. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1687/2024-16 od 11. travnja 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1968/2025-2 od 30. rujna 2025., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1687/2024-16 od 11. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije, tuženica je navela da prijedlog podnosi zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi (čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku).
2.1. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila sljedeća pravna pitanja: „1. Da li je teret dokazivanja činjenice da je neko zemljište bilo po kulturi šuma na dan 16. listopada 1990., za koje je u zemljišnoj knjizi kao kultura naznačena šuma te je upisano pravo vlasništva temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama, na stranci koja tvrdi suprotno ili na stranci koja je već upisana kao zemljišnoknjižni vlasnik temeljem takvog utvrđenja sudbene vlasti?
2. Može li činjenica da je neko zemljište na dan 16. prosinca 1990. bilo upisano u katastarskom operatu kao pašnjak, dokinuti pravo vlasništva Republike Hrvatske, upisanog temeljem Zakona o izmjenama i dopunama zakona o šumama?“.
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelj je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi, sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP.
4.1. Među strankama u postupku bilo je sporno je li u trenutku stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine“ , broj 41/90 - dalje: ZIDZŠ/90), 16. listopada 1990., predmetna nekretnina u naravi bila šuma ili pašnjak, pri čemu je utvrđeno da je u zemljišnim knjigama evidentirana kao šuma i da je prije tuženice bila upisana općenarodna imovina s pravom upravljanja NOO Dubrava, Zagreb (pravni prednik tužitelja), dok iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove, priloženih od strane tužitelja, proizlazi da je za spornu nekretninu od katastarske izmjere 1965. evidentiran način uporabe pašnjak, pa tako i na dan 16. listopada 1990. Drugostupanjski sud je ocijenio da podaci katastra nekretnina koje je dostavio tužitelj imaju snagu javne isprave, dok je teret dokazivanja za tuženicu povoljne činjenice da je u trenutku stupanja na snagu ZIDZŠ/90 predmetna nekretnina u naravi bila šuma upravo na tuženici, koja na tu okolnost nije predložila nikakve dokaze.
5. U odnosu na pravna pitanja koja je tuženica istaknula u prijedlogu za dopuštenje revizije i koja polaze od primjene pravila o teretu dokazivanja u odnosu na dokazivanje činjenice da je zemljište 16. listopada 1990. bilo u naravi šuma (ili pašnjak), valja reći da ona nisu važna u konkretnoj pravnoj stvari u smislu ujednačavanja sudske prakse sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP. Naime, odluke na koje se je tuženica pozvala, argumentirajući svoje pravno shvaćanje, nisu donesene u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U tim odlukama revizijskog suda (Rev-894/2023 od 13. svibnja 2025., Rev-1138/2012 od 2. ožujka 2016., Rev-450/2011 od 11. siječnja 2012.) bila je riječ o nekretninama za koje je tuženica dokazala da su bile šume i/ili šumsko zemljište te je dostavila potvrdu Hrvatskih šuma da su se 16. listopada 1990. nalazile u šumskogospodarskoj osnovi (koja u ovom predmetu nije dostavljena), dok odluka broj Rev-1494/2015 od 1. listopada 2019., na koju se je tuženica također pozvala, nije utemeljena na pravnom shvaćanju o postavljenim pitanjima. U odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-538/2022 od 16. kolovoza 2022. bila je riječ o zemljišnoknjižnom, a ne o parničnom postupku pa stoga nije relevantna za konkretan predmet.
6. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 389.b st. 1. ZPP, riješiti kao pod točkom I. izreke rješenja.
7. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
