Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3942/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-1510/2024 od 8. srpnja 2025., dana 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja GB kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-1510/2024 od 8. srpnja 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 307,45 EUR i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos od 37,84 EUR teče od 14. veljače 2011. do 9. travnja 2020., te u točki II. izreke (odluka o troškovima postupka).

II. Odbija se zahtjev tužitelja GB za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 213,79 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju GB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 37,84 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. godine pa do isplate u preostalom dijelu u iznosu od 307,45 eura i više zatražene kamate tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 307,45 EUR i u dijelu u kojem je djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva te protiv točke II. prvostupanjske presude, žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tužitelj u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio visinu neimovinske štete koja je tužitelju prouzročena neosnovanim lišenjem slobode. Tužitelj smatra kako utuženi iznos od 345,29 EUR predstavlja primjereni iznos za jedan dan neosnovanog lišenja slobode, radi čega je tužbeni zahtjev trebao biti u cijelosti usvojen, a ne samo u iznosu od 37,84 EUR. Navodi da je takva visina za jedan dan neosnovanog lišenja slobode u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, tužitelj ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno odredio tijek zatezne kamate, budući da je tužitelju šteta nastala toga dana kojeg je neosnovano proveo u zatvoru, tj. 13. veljače 2011., a kako je to tužitelj i zatražio u svojoj tužbi, dok je prvostupanjski sud tijek kamate odredio od 10. travnja 2020. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 213,79 EUR, i to: trošak sastava žalbe u iznosu od 187,25 EUR i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neosnovanim lišenjem slobode u iznosu od 345,29 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2011. do isplate.

5.1. Tužitelj je bio neosnovano lišen slobode 1240 dana i to od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013. godine. U ovom postupku tužitelj ne traži naknadu za sve dane neosnovanog lišenja slobode već samo za štetu koju je zbog neosnovanog lišenja slobode pretrpio dana 13. veljače 2011. godine.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 37,84 EUR, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2020. do isplate. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja u preostalom zatraženom iznosu od 307,45 EUR kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate koja na dosuđeni iznos teče od 14. veljače 2011. do 9. travnja 2020.

6. Predmetni postupak predstavlja spor male vrijednosti, budući da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sukladno članku 458. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

7. Prema odredbi čl. 467. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, tako da žalbeni navodi, kojima se sadržajno upire na žalbeni navod pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nisu predmet razmatranja u postupku pred drugostupanjskim sudom.

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

10. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno sljedeće:

- da se protiv tužitelja vodio kazneni postupak radi sumnje da je počinio kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07. , 152/08. – dalje: KZ/97),

- da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno u istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. godine do 2. srpnja 2013. godine, tj. 1240 dana ili tri godine i 144 dana

- da je tužitelj presudom Županijskog suda u Splitu K-13/18 oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo ubojstva, a tu je presudu potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. godine

- da je presudom Vrhovnog suda tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe

- da se tužitelj obratio Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske 10. travnja 2020. godine radi naknade štete koja je tužitelju nastala neosnovanim lišenjem slobode

- da je Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske u predmetu UP/I-702- 03/20-01/52 dopisom od 2. veljače 2023. godine ponudilo tužitelju sklapanje nagodbe za iznos štete u visini od 46.078,40 eura za 1240 dana u kojima je tužitelj bio neosnovano lišen slobode, odnosno 37,16 eura po danu provedenom u istražnom zatvoru

- da je predmetnim dopisom tužitelj upućen da je u slučaju neprihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske

- da je tužitelj smatrao da je ponuđeni iznos neprimjeren te je 16. siječnja 2024. godine pokrenuo predmetni parnični postupak

11. Institut naknade štete radi neosnovanog lišenja slobode uređuju odredbe Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 110/1997, 27/1998, 58/1999, 112/1999, 58/2002, 143/2002, 178/2004, 115/2006, 152/2008, 76/2009, 80/2011, 143/2012, dalje u tekstu: ZKP/97) u Glavi XXX pod naslovom - Postupak za naknadu štete i ostvarivanje drugih prava neopravdano osuđenih ili neutemeljeno uhićenih osoba. Unatoč donošenju novog ZKP-a, navedena glava ZKP/97 se i dalje primjenjuje do donošenja posebnog zakona, a kako je to propisano čl. 573. alinejom 3. novog Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024).

11.2. Osoba koja je bila neosnovano lišena slobode ima pravo na naknadu štete, a kako je to propisano odredbama članka 476. (čl. 494.) i članka 480. (čl. 498.) ZKP/97. Tako je člankom 480. st. 1. toč. 1. (čl. 498.) izričito propisano da pravo na naknadu štete pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

11.3. U konkretnom slučaju se upravo to i dogodilo – tužitelj je proveo 1240 dana u pritvoru, a naposljetku je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo ubojstva.

12. Sukladno članku 19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO), svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ZOO-a razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

13. Sukladno članku 1100. st. 1 ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

14. U konkretnom slučaju među strankama nije sporno da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, tj. povrede prava na slobodu, budući da je tužitelj neosnovano lišen slobode u trajanju od 1240 dana.

15. Naknada koja se u slučaju povrede prava na slobodu priznaje građanima ima simbolično značenje - satisfakciju te kao takva ne smije pogodovati ciljevima koji su protivni njezinoj svrsi, ali niti biti takva da obezvređuje svrhu kojoj je takva naknada namijenjena. Prema ocjeni ovog suda, naknada od 37,84 EUR za jedan dan neosnovanog lišenja slobode tužitelja je primjerena i pravična u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Stoga tužitelj neosnovano prigovara primjeni materijalnog prava u pogledu iznosa visine naknade štete koja mu je dosuđena.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud odredio tijek zatezne kamate na dosuđenu naknadu štete. Naime, tužitelj je potraživao naknadu štete za dan neosnovanog lišenja slobode te je potraživao kamatu od prvog sljedećeg dana nakon dana lišenja slobode, tj. od 14. veljače 2011., navodeći da mu je šteta nastala toga dana. Međutim, tužitelj je od tuženika potraživao naknadu štete u mirnom postupku za naknadu štete, i to podnošenjem pisanog zahtjeva dana 10. travnja 2020. godine. Sukladno čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je odredio tijek zatezne kamate pravilnom primjenom odredbe čl. 1103. ZOO-a, tj. od dana kada je tužitelj podnio pisani zahtjev tuženiku.

17. Naposljetku, odluka o trošku parničnog postupka kojom je određeno da svaka strana snosi svoj trošak (točka II. prvostupanjske presude) donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Naime, tužitelj je sa osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, dok je sa visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 10%, a tuženik u omjeru od 90%. Konačan uspjeh parničnih stranaka je taj da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 55%, a tuženik u omjeru od 45%, tj. stranke su uspjele u približno jednakim dijelovima te je primjereno da svaka strana snosi svoj trošak, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

18. Zbog svega navedenog žalbeni navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti.

19. Dakle, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. drugostupanjske presude.

20. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP, odlučeno je o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegove žalbe. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspio. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. drugostupanjske presude.

21. Unatoč potvrđivanju prvostupanjske odluke i djelomičnom dosuđivanju pravične novčane naknade tužitelju, ovaj drugostupanjski sud upućuje na to da je, s obzirom na mnogobrojne postupke koji su se vodili ili se još uvijek vode pred sudom prvog stupnja u istovrsnim predmetima istog tužitelja koji potražuje naknadu štete za svaki dan neosnovanog lišenja slobode zasebno, a ne jedinstvenu naknadu štete za cjelokupno razdoblje neosnovanog lišenja slobode, prvostupanjski sud trebao postupiti sukladno članku 313. stavak 1. ZPP-a i sve te parnične postupke spojiti u jedinstveni parnični postupak. Iako spajanje postupka predstavlja zakonsko ovlaštenje suda, a ne i njegovu obvezu, ovaj sud ističe da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te je sud je dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, sukladno čl. 10. ZPP-a. Međutim, postupanje prvostupanjskog suda i tužitelja (kao parnične stranke) nije u skladu sa tom odredbom.

22. Naime, tužitelj je bio neosnovano lišen slobode 1240 dana i time mu je počinjena neimovinska šteta, međutim, pokretanje zasebnih parničnih postupaka za svaki pojedini dan lišenja slobode (od njih 1240) se ne može smatrati ekonomičnim i svrsishodnim, već predstavlja neopravdano opterećenje pravosudnog aparata. U takvim okolnostima, sud prvog stupnja je morao reagirati i spojiti sve postupke, ali je takvo postupanje izostalo.

23. Upravo takvo postupanje suda prvog stupnja, ali i tužitelja, tj. pokretanje i dopuštanje odvojenog vođenja istovrsnih parnica istog tužitelja, za svaki pojedini dan neosnovanog lišenja slobode (od ukupno 1240 dana), bez spajanja i provođenja jednog postupka, a što za sobom povlači i odvojeno drugostupanjsko odlučivanje, uvelike doprinosi zatrpavanju pravosudnog aparata i nepotrebnom trošenju resursa i opterećivanju, kako sudova, tako i državnog odvjetništva, a što u bitnome onemogućuje ostvarenje zadaće sudova, ekonomično postupanje te suđenje u razumnom roku. Posljedično dolazi do odugovlačenja i svih ostalih postupaka pred sudovima te gomilanja troškova samih stranaka, a što stoga nedvojbeno predstavlja zloupotrebu prava u postupku koju su sudovi dužni spriječiti, a što je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju propustio uraditi.

U Zagrebu, 18. veljače 2026.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević