REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-754/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Igor Golovrški i Darko Samardžija, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Igor Golovrški i Darko Samardžija u Novoj Gradiški, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2057/2022- 4 od 9. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pn- 40/2022-16 od 28. listopada 2022., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, zbog razloga navedenih u odredbi čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku, podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2057/2022-4 od 9. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj Pn-40/2022-16 od 28. listopada 2022.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije jasno naznačio razloge zbog kojih smatra da bi mu ovaj sud trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3.1. U podnesenom prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj zapravo iznosi navode koji po ocjeni vijeća predstavljaju iznošenje činjeničnih navoda kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i zaključak sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, što u ovom stupnju parničnog postupka nije dopušteno činiti sukladno odredbama ZPP.

3.2. Osim toga, tužitelj je činjeničnim navodima iznesenima u tužbi i tijekom cijelog postupka od tuženika zahtijevao naknadu štete pa navodi izneseni u prijedlogu za dopuštenje revizije kojima tvrdi da je tužbeni zahtjev temeljio i na pravnoj osnovi stjecanja bez osnove predstavljaju iznošenje novih činjenica, a to nije dopušteno činiti u prijedlogu za dopuštenje revizije. Stoga niti odluka ovoga suda na koju se tužitelj pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije, koja je donesena u bitno različitom činjeničnom i pravnom slučaju, ne može predstavljati razlog važnosti postavljenog pitanja koje je tužitelj u prijedlogu postavio pod oznakom c).

4. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

5. Iz sadržaja podnesenoga prijedloga za dopuštenje revizije proizlazi da je tužitelj u tom prijedlogu naveo da prijedlog podnosi zbog povrede prava na pravično suđenje, "ističući arbitrabilnost prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka".

5.1. U odnosu na navode tužitelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da mu je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP. Prema ocjeni vijeća drugostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni.

6. Zbog navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina