REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-751/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Petar Krnić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika: 1. BZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik u Slavonskom Brodu i 2. CZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s boravištem na adresi [adresa], koju zastupa punomoćnica Marina Konrad, odvjetnica u Zagrebu, radi brisanja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Zk-37/2025-2 od 25. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-453/2022-19 od 19. ožujka 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovom mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Tužitelj je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanja koja glase:
„1. Ako u zemljišnoknjižnom ulošku ne postoji aktivna plomba zabilježbe spora niti tereta za treću osobu, da li takvo stanje u smislu čl. 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima štiti upisanog vlasnika tih nekretnina od zahtjeva trećih osoba?
2. Je li trećoj osobi pripada stvarnopravni zahtjev glede nekretnine koja je prenijeta na novog vlasnika, a da u zemljišnoknjižnom izvatku nije bila izvršena zabilježba spora na mjestu aktivne plombe niti bilo kakav upis na listu C?“.
3. Tuženici nisu odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Polazeći od odredbe čl. 387. ZPP i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti za razvoj prava u sudskoj praksi.
6. Revizijski sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava u sudskoj praksi, jer tim pitanjima tužitelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskih sudova. Naime, tužitelj pitanjima polazi od pretpostavke da u zemljišnoknjižnom izvatku nije bila izvršena zabilježba spora na mjestu aktivne plombe, niti bilo kakav upis na listu C, dok je pobijanom presudom utvrđeno da je tužitelju bilo poznato da se vezano za predmetne nekretnine vodi ovršni postupak, a s obzirom na izvršenu zabilježbu rješenja o dosudi u trenutku kada je tužitelj zaključio kupoprodajni ugovor s tadašnjom zemljišnoknjižnom vlasnicom. Također valja reći da se tužitelj neosnovano poziva na pravno shvaćanje u kojem se činjenična i pravna situacija ne može izjednačiti s predmetnom situacijom.
7. Kako naznačena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno je na temelju čl. 389.b st. 1. toga Zakona kao u točki I. izreke.
8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP koji tužitelj podnosi zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom (poglavito povrede na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava) i čl. 6. Konvencije, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na zakonito i pravično suđenje te pravo na obrazloženu odluku. Nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Također valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava.
9. U opisanim okolnostima tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje pa je zato njegov prijedlog temeljen na citiranoj odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo odbaciti i riješiti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
