REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-734/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GO pok. G, [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Grubišić, odvjetnik u Solinu, protiv tuženice ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 641/2024-2 od 1. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3324/2021-24 od 27. lipnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-641/2024-2 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-3324/2021-24 od 27. lipnja 2024. pozivajući se na odredbe čl. 385.a u vezi s čl. 382. Zakona o parničnom postupku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP.
3.1. Naime, tužitelj se je u prijedlogu za dopuštenje revizije, obrazlažući razloge važnosti postavljenih pravnih pitanja pozvao na odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2925/2017 od 14. prosinca 2017. koja je donesena u parničnom postupku koji nije niti činjenično, niti pravno podudaran sa predmetnim spisom, slijedom čega proizlazi da u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naveo odgovarajući razlog važnosti postavljenih pravnih pitanja. Nadalje, niti pozivanje na odluku ovoga suda broj Rev- 161/2006 ne predstavlja razlog važnosti u odnosu na postavljena pravna pitanja jer niti ta odluka nije donesena u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja je podudarna sa činjeničnim i pravnim okolnostima u ovoj pravnoj stvari.
3.2. Osim toga, tužitelj je uz prijedlog za dopuštenje revizije propustio priložiti dijelove spisa potrebne za odlučivanje o podnesenom prijedlogu iz kojih bi proizlazilo da je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima "doista stavljen u neravnopravan položaj", a to je bio dužan učiniti sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP.
4. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a stavak 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b stavak 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5. U odnosu na navode predlagatelja iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da su mu pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav) čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) te pravo na jednakost svih pred zakonom (u smislu odredbe čl. 14. st. 2. Ustava) vijeće je ocijenilo da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena navedena temeljna prava.
5.1. U odnosu na navode tužitelja valja istaći da odredba čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava na pravično suđenje ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, osim ako je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, o čemu nije riječ u konkretnom slučaju jer su presude nižestupanjskih sudova detaljno obrazložene i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima.
5.4. Tužitelju je u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće tužiteljeve navode. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.
6. Zbog navedenoga vijeće je ocijenilo da tužitelj navodima iznesenima u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila povrijeđena temeljna prava pa je na temelju čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
