REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3170/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice HA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice ZA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marin Budimir, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2, Podružnica Split, Varaždinska 54, OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž- 2095/2021-3 od 19. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1932/2014-59 od 3. rujna 2021., na sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troškova odgovara na prijedlog za dopuštanje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2095/2021-3 od 19. prosinca 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-1932/2014-59 od 3. rujna 2021. postavljajući pet pitanja, koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

"1. Kada poslodavac (tuženik) zaključi s radnicom (tužiteljicom) Sporazum osnovom kojega navede da je za radnicu zaključio policu osiguranja života pa da će radnici isplatiti otkupnu vrijednost police životnog osiguranja ukoliko radnica ostane u radnom odnosu kod poslodavca najmanje 10 godina - da li se radi o Ugovoru koji proizlazi iz ugovora o radu pa u slučaju kada nakon proteka vremena od 10 godina poslodavac i radnica sklope Sporazum o prestanku ugovora o radu s kojim se radnica izričito odrekne bilo kakvog potraživanja prema poslodavcu koje bi se temeljilo na pravima i obvezama iz radnog odnosa da li se ima smatrati da se radnica odrekla i potraživanja za isplatu osnovom ranije sklopljenog Sporazuma za isplatu dospjele tražbine po polici osiguranja života, te da li je osporena drugostupanjska presuda u proturječnosti s pravnim stajalištem izraženim u presudi Županijskog suda u Dubrovniku Gž-696/2021-2 od 25.08.2021.?

2. Može li sud dosuditi otkupnu vrijednost police kroz institut naknade štete zbog neispunjenja obveze ili zakašnjenja u ispunjenju obveze iz Sporazumi o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života u sporu u kojemu su radnice/osiguranice tužbom zahtijevale isplatu otkupne vrijednosti polica, te postoji li protupravnost kao element za naknadu štete, ako poslodavac otkupi police prije isteka vremena na koje je ugovoreno osiguranje u slučaju kada je Policom osiguranja života, sklopljenom između poslodavca/ugovaratelja osiguranja i osiguravajućeg društva, ugovoreno osiguranje života radnica/osiguranica za slučaj smrti i doživljenja, i kojim se poslodavac obvezuje radnicama/osiguranicama isplatiti otkupnu vrijednost police umanjenu za sva zakonom predviđena davanja, ako Sporazumima o uvjetima i načinu korištenja prava iz ugovora o osiguranju života stranke nisu isključile pravo poslodavca/ugovaratelja osiguranja na otkup police i nisu predvidjele obvezu poslodavca da o izvršenom otkupu obavijesti radnice/osiguranice, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Žs u Bjelovaru GžR-488/2016-3 od 19.03.2018., Žs u Zagrebu GžR-2300/16-2 od 13.11.2017., Žs u Bjelovaru Gž- 1563/2017-4 od 04.07.2018.?

3. Da li se radi o nepostojećim ugovorima o životnom osiguranju kada je isti zaključen za trećeg bez da je taj treći dao pismenu suglasnost prilikom potpisivanja police životnog osiguranja te da se može pravno osnovano tražiti isplata radi povrede nepostojećeg ugovora odnosno isplata radi ispunjenja nepostojećeg ugovora, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo u odluci Vrhovnog suda RH Rev541/2006-2 od 13.06.2006.?

4. Je li drugostupanjski sud dužan iznijeti razloga svoje presude u odnosu na prigovor tuženika glede nezakonito suđene zakonske zatezne kamate s kojim ističe da je pravni odnos stranaka tužba radi isplate radi ispunjenja ugovora radi čega po pitanju početka tijeka zakonskih zateznih kamata treba primijeniti odredbe čl. 342. st. 2. ZOO/91 pa kako Sporazumom (ugovorom) ispunjenje kojega tužitelj traži nije određen rok za ispunjenje to ni zakonske zatezne kamate ne mogu početi teći (ne mogu biti suđene) prije nego su tužiteljice pozvale tuženika na ispunjenje, pa da li propust suda da iznese razloge o predmetnom prigovoru predstavlja suđenje protivno stajalištima izraženima u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1217/2021-2 od 23.08.2023., Rev-x

1174/11-2 od 11.07.2012., Rev-1974/2014-2 od 24.05.2017.?

5. Da li u smislu odredbe čl. 342. ZOO/91 jedna ugovorna strana može potraživati od druge ugovorne strane isplatu po ugovoru u kojemu nije određen rok za ispunjenje prije nego je postavila zahtjev za ispunjenjem po predmetnom ugovoru, a sve imajući na umu pravno stajalište izraženo odlukom Vrhovnog suda RH Rev1974/2014-2 od 24.05.2017.?"

1.2. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama te ukazuje da o tim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

1.3. Tuženik je naveo i da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99- ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija) – pravo na pravično suđenje.

2. Tužiteljice u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporavaju navode iz prijedloga i predlažu prijedlog odbaciti, podredno odbiti uz nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda (Rev- 318/2019 od 18. rujna 2024., Rev-839/2021 od 28. svibnja 2025., Rev-1396/2015 od 22. studenoga 2017.), a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

6. Treće postavljeno pitanje nije važno jer se odluka na koju se tuženik poziva u prijedlogu (Rev-541/2006-2 od 13. lipnja 2006.) ne odnosi na u bitnom podudarne činjenične i pravne situacije pa stoga ne ukazuju na važnost postavljenog pitanja.

7. Četvrto i peto postavljeno pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu obrazložili odluku o zateznim kamatama. Prvostupanjski sud je u točkama 11., 29. i 30. obrazloženja utvrdio sve relevantne činjenice za odluku o zateznim kamatama te je tu odluku jasno obrazložio, a što je drugostupanjski sud potvrdio.

8. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužiteljica, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a navedenom odlukom sud ne da nije odstupio od ustaljene sudske prakse već je naprotiv odluka donesena u skladu s ustaljenom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

9. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

10. Tužiteljicama nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić