Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
10000 ZAGREB – Ul. Grada Vukovara 84
Poštanski pretinac 310
Poslovni broj: 14 Pr-452/2022-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Kristini Trtanj Vukoja kao sucu
u pojedincu u pravnoj stvari tužitelja LJ.V., OIB: …, Z., zastupane po punomoćnici M.J.J., odvjetnici u Z., protiv tuženika C.o. d.d., Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 15. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 09. siječnja 2023.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
" Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske i imovinske
štete iznos od 17.000 kn/2.254,65 EUR skupa s zakonskom zateznom kamatom
tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi u visini prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinacijskih
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom
polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku tužiteljici nadoknaditi parnični trošak skupa s zakonskom
zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi u visini
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine
dana nefinacijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućom polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod
prijetnjom ovrhe"
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila zaposlena kod poslodavca K.p.i. u pogonu proizvodnje i da je zadobila ozljedu na radu prilikom uzimanja papirnatih vreća iz plastičnog spremnika visine 1,2 m. Kako su u spremniku ostalo samo 6 vreća, bila je prisiljena nagnuti se preko ruba spremnika kako bi ih dohvatila i u tom trenutku osjetila bol na desnoj strani prsnog koša. Smatra da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. U konkretnom
Poslovni broj: 14 Pr-452/2022-12
slučaju postoji odgovornosti poslodavca jer je posao obavljala na uobičajeni način i pažljivo te ne postoji uvjeti za oslobođenje od odgovornosti. Tužiteljici nije od strane HZZO priznata ozljeda na radu, jer da se zadobivena ozljeda ne može uzročno-posljedično povezati s događajem na radu od … jer da je kod tužiteljice navodno postojala predispozicija za pogoršanje zdravstvenog stanja jer se ona liječi od osteoporoze. Spomenutu odluku tužiteljica smatra neosnovanom u cijelosti jer se pridržavala svih propisanih pravila zaštite na radu i koristila svu propisanu zaštitnu opremu, ali je jednostavno prilikom naginjanja preko ruba plastičnog spremnika ozlijedila desnu stranu prsnog koša. U uvjetima za osiguranje od javne odgovornosti tuženika nigdje nije propisano da je uvjet za isplatu naknade štetu ovjerena prijava o ozljedi na radu već samo da je predmet osiguranja odgovornost prema vlastitim djelatnicima za slučaj ozljede na radu. S obzirom da je tužiteljica ozlijeđena dok je obavljala poslove za poslodavca, njezina ozljeda smatra se ozljedom na radu. Povrijeđeno je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, stoga potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu 2.254,65 euro/17.000 kuna.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i postupku priznaje nastanak štetnog događaj i
pasivnu legitimaciju, dok osporava odgovornost kao i osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da tužitelj naknadu štete potražuje temeljem Ugovora o osiguranju (police osiguranja9 od izvanugovorne (javne) odgovornosti za naknadu štete mjerodavne su odredbe Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti pod kojima je predmetno osiguranje zaključeno. Kako je vidljivo iz rješenja HZZO br. … od dana ... tužiteljici nije bila priznata ozljeda na radu, a budući da tužitelj naknadu potražuje temeljem ugovora o osiguranju te da je poslodavac tužitelja K.p.i. d.d. osigurao isključivo izvanugovornu odgovornost osiguranika koja proizađe iz njegove registrirane djelatnost pa kako navedena ozljeda tužitelja nije ozljeda nastala na radu, to ona ne može proizlaziti iz registriran djelatnosti tj. tuženik nije u obvezi naknaditi štetu tužitelju. Podredno, osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnost, čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, ali je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, rješenje HZZO, Regionalni ured Z., Odsjek za zdravstveno osiguranje, klasa …, ur.broj … od ..., uvjete za osiguranje i ostalu dokumentaciju u spisu
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i ocjene svih provedenih dokaza, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Sud je u postupku utvrdio:
5.1.- da je tužitelj zaposlen kod K.p.i. d.d .
5.2.- da K.p.i. d.d i tuženik policu osiguranja za izvanugovornu odgovornost osiguranika koja proizađe iz njegove registrirane djelatnosti
Poslovni broj: 14 Pr-452/2022-12
5.3.- da je u Rješenju HZZO, Regionalni ured Z., Odsjek za zdravstveno osiguranje, klasa …, ur.broj … od ..., odlučeno kako se tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca K.p.i. d.d. ozljeda nastala dana … g. izražena dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji S 22.3. ne priznaje ozljedom na radu.
5.4. - da iz obrazloženja navedenog rješenja HZZO proizlazi da s medicinskog
aspekta nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 66.t.1. Zakonao obveznom zdravstvenom osiguranju
za priznavanje dijagnoze S22.3. ozljedom na radu, u smislu postojanja direktne i
isključive uzročno-posljedične veze između navedene dijagnoze i događaja na radu od
… (naginjanja preko ruba visoke) posude, već je ista posljedica predispozicije
zdravstvenog stanja osiguranice za nastanak ozljede ili bolesti (osteoropoze), što
sukladno čl.67.t.5. Zakona predstavlja prepreku priznavanju iste ozljedom na radu.
5.5.- da je u rješenju HZZO navedena uputa o pravnom lijeku - žalba Direkciji
Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, ali tužitelj na ročištu izjavljuje da ne vodi
nikakav upravni postupka, što znači da je rješenje konačno
5.6. - da iz dostavne naredbe proizlazi da se navedeno rješenje dostavlja tužiteljici, poslodavcu tužiteljice i ordinaciji opće medicine tužiteljice.
6. Odredbom čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) propisano je:
Ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove
za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu
objektivne odgovornosti (st.1.)
Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti li se njegova odgovornost može
umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom
radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice
mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (st.2.).
7. Neosnovan je navod kako činjenica da tužiteljici ozljeda nije priznata kao
ozljeda na radu nije ni o kakvog utjecaja na utvrđivanje naknade štete koja pripada
tužiteljici. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Revr 947/17-2 od 11. rujna
2018., izrazio već ranije zauzeto pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom
odlukom donesenom u upravnom postupku i ne može preispitivati pravilnost takve
odluke u sudskom postupku, odnosno da je vezan pravomoćnim upravnim rješenjem
u odnosu na utvrđenje da ozljeda nije nastala zbog ozljede na radu.
8. Ovdje valja dodati da je također u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske
poslovni broj Rev 1404/09-2 od 22. siječnja 2013., donesenoj povodom pitanja
revidenta - je li sud vezan odlukom nadležnog upravnog tijela (Hrvatskog zavoda za
zdravstveno osiguranje), odnosno jesu li stranke ovlaštene osporavati takvu odluku u
parničnom postupku) - jasno naveo kako je zauzeo u nizu svojih odluka (npr. odluka
broj Revr-127/06 od 9. svibnja 2006., Rev-138/07 od 30. svibnja 2007., Revr-160/08
od 4. veljače 2009., Revr-501/08 od 25. studenoga 2009., Revr-1547/10 od 26. siječnja
2011., Rev-1719/09 od 18. svibnja 2010., Rev-196/10 od 21. veljače 2012., Revx-
471/10 od 29. veljače 2012.) pravno shvaćanje da je sud vezan pravomoćnom
odlukom donesenom u upravnom postupku kao prethodnom pitanju (čl. 12. st. 1. ZPP-
Poslovni broj: 14 Pr-452/2022-12
a) i da stoga nema mogućnosti njezina preispitivanja u sudskom postupku. Navedeni
stav izražen je i u odluci Revr 947/17.2 od 11.09.2018.g.
9. I Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-III-337/2022 od 21. rujna
2022.g. navodi da pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno
osiguranje podnositelju ozljeda koju je pretrpio nije priznata kao ozljeda na rad i da je
pravno shvaćanje o vezanosti parničnih sudova pravomoćnim odlukama nadležnih
upravnih tijela u skladu s ustaljenom praksom revizijskog suda izraženo u nizu odluka
(primjerice Revr 947/17-2 od 11.rujna 2018.g., Revr - 127/06-2 od 09. svibnja 2006.,
Rev 196/10-2 od 21. veljače 2012. i dr.)
10. Prema odredbi čl.965.st.1.Zakona o obveznim odnosima, u slučaju
osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od
osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik,
ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze. Dakle, obveza osiguratelja za isplatu
naknade po polici osiguranja od odgovornosti postoji tek ako postoji odgovornost
osiguranika i u opsegu osiguranikove odgovornosti, ali najviše do ugovorenog iznosa
osigurateljeve obveze. Ako nema odgovornosti osiguranika, nema ni obveze
osiguratelja.
11. Dakle, kako pravomoćnom odlukom upravnog tijela tužitelju nije priznata
ozljeda na radu, to stoga nema odgovornosti poslodavca - osiguranika po polici
osiguranja odgovornosti. Sud nema ovlaštenja u ovom sudskom postupku preispitivati
odluku upravnog tijela, odnosno utvrđivati da li ozljeda koju je tužiteljica pretrpila u vidu
naginjanja ima karakter ozljede na radu, jer je o tome nadležno tijelo donijelo odluku
koja predstavlja prethodno pitanje za ovaj parnični postupak u smislu odredbe čl.
12.st.1. Zakona o parničnom postupku. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev.
12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 9. siječnja 2024. godine
SUDAC:
Kristina Trtanj Vukoja, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana u smislu odredbe čl. 335 st. 7-11 Zakona o parničnom postupku
Dna:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.