REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4359/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice CH, OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja KH OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vesna Kovačević Fras, odvjetnica u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula-Ospedale generale Di Pola, Pula, Santoriova 24A, OIB 16089706543, koju zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1229/2024- 3 od 8. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-207/2017-163 od 29. svibnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženice u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1229/2024-3 od 8. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-207/2017-163 od 29. svibnja 2024., u točkama I. do V. i VII. i VIII. izreke.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi: „1. Je li u jednom parničnom postupku pravilno i dopušteno da sud svoje zaključke temelji na dva različita podatka od kojih jedan nije utvrđen u sudskom postupku, konkretno, u vještačenju koje je provedeno u ovom sudskom postupku utvrđeno je konačno umanjenje životne aktivnosti od 60%, a za određivanje naknade za osobito teški invaliditet koje je dosuđeno drugotuženiku primjenjuje utvrđenje od 100% kao rezultat postupka utvrđivanja radne sposobnosti iz upravnog postupka?

2. Je li moguće primijeniti pravilo o solidarnoj odgovornosti na teret tuženika koji je obavio jedan dio liječenja i poznato je u kojim razdobljima je te radnje izvršio, a sud zaključuje upravo suprotno da nije moguće utvrditi udjele i primjenjuje solidarnu odgovornost a nije niti proveo dokaze i pribavio dokumentaciju iz ostalih bolnica a niti je to tužitelj učinio i dostavio u sudski spis?

3. Je li došlo do povrede postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost, uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu sudsku presudu, kada je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenice i pravne propise koji su mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga i za ocjenu ispravnosti prvostupanjske presude?

4. Je li invaliditet koji su sudski vještaci ocijenili s 60% osobito teški invaliditet, uz spoznaju da je u primjeru tužiteljice postojala teška povreda koja bi bez obzira na ishod liječenja uzrokovala određene posljedice i postotak umanjenja životne aktivnosti?“.

2.1. Kao razlog važnosti četvrto postavljenog pitanja tuženica navodi da pobijana presuda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i da o pravnim pitanjima nema prakse revizijskog suda a da postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova. Pritom se poziva na revizijsku odluku broj Revd-2873/2022 i Rev-358/2022, te odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž-2805/2016 i Gž-1294/2021-2 od 16. rujna 2021., te Županijskog suda u Zagrebu broj 1682/2022-2.

2.2. Tuženica sadržajno podnosi prijedlog i zbog povrede temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) - prava na pravično suđenje.

3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije predlaže da se prijedlog tuženice odbaci, a podredno odbije.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. Navedeno stoga što u odnosu na prvo postavljeno pitanje tuženica polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi određivao naknadu za osobito teški invaliditet drugotužitelju na temelju podataka utvrđivanja radne sposobnosti iz upravnog postupka, pa od odgovora na prvo pitanje ne ovisi ishod spora, slijedom čega prvo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

4.2. Nadalje, s obzirom da iz pobijane presude proizlazi da je tuženica isključivo odgovorna za nastanak infekcije kod tužiteljice (bez obzira što se tužiteljica liječila i u KBC Zagreb), jer tuženica nije provela adekvatno liječenje u skladu s pravilima s truke nakon što je liječnik tuženice uočio fistulu, nije reagirala kada je uočena fistula, te s obzirom na utvrđenje da je upravo to neadekvatno postupanje tuženice dovelo do razvoja kroničnog osteomielitisa i posljedično do amputacije natkoljenice tužitel jice, to od odgovora na drugo postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora, slijedom čega navedeno pitanje nije važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

4.2.1. Osim toga, drugo postavljeno pitanje nije važno ni stoga što u odnosu na isto nije moguće dati jednoznačan odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima, s obzirom da odgovor na drugo postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima i činjenicama svakog pojedinog slučaja.

4.3. U odnosu na treće postavljeno pitanje treba reći da to pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, kao ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog toga što tuženica u sadržaju tog pitanja polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjska odluka nije dostatno obrazložena, odnosno da ne sadržava jasne razloge.

4.3.1. Osim toga, u vezi dijela treće postavljenog pitanja koji se tiče povrede prava na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku) tuženici valja odgovoriti da čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98- službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01- službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10-službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17) sadrže samo određena procesna jamstva.

4.3.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženici bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženice, njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Zbog navedenog, ništa ne upućuje na zaključak da tuženica nije imala pravično suđenje.

4.4. Također valja reći da prvo, drugo i treće postavljena pitanja nisu važna ni zbog toga što u odnosu na ista tuženica nije uopće iznijela razloge važnosti tih pitanja.

4.5. Nadalje, ocijenjeno je da i četvrto postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu zbog toga što tuženica u odnosu na to pitanja nije navela odgovarajuće razloge važnosti, s obzirom da u odlukama koje tuženica navodi kao razlog važnosti tog postavljenog pitanja, sudovi nisu izražavali pravno shvaćanje u vezi navedenog pitanja kako ga je tuženica koncipirala u prijedlogu za dopuštenje revizije, niti su te odluke donesene u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, slijedom čega tuženica nije dokazala razloge važnosti postavljenog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. Nadalje, s obzirom da tuženica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženice sadržajno temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić