REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1076/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB 52848403362, zastupano po odvjetnici Sanji Krasnec iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Lovačko društvo Rovinj, 43. istarske divizije 36, OIB: 32376606721, zastupano po punomoćniku Massimu Činiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1557/2024-2 od 30. travnja 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj P- 546/2023-63 od 24. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P- 546/2023-67 od 2. veljače 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tuženika se odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 3.086,19 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 206. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadom parničnih troškova (toč. I. izreke), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove od 2.250,00 € za zakonskim zateznim kamatama tekućim od zaključenja glavne rasprave pa do isplate (toč. II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i naloženo je tuženiku da tužitelju isplati zatraženi iznos od 3.086,19 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. prosinca 2016. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnične troškove postupka od 3.023,92 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2024. pa do isplate (toč. I. izreke),dok je toč. II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 3560/2024-2 od 27. svibnja 2025. podnosi tuženik pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„-ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz čl. 50. st. 2. Zakona o cestama lovoovlaštenika od odgovornosti za nastalu štetu?“

Revizija je dopuštena uz obrazloženje da pravno shvaćanje na kojem se temelji pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženom u odlukama Rev 596/2022-2 od 22. studenog 2022. i Rev 480/2022-2 od 27. veljače 2024., a da praksa viših sudova u pogledu spornog pravnog pitanja nije jedinstvena.

4. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinače uz naknadu parničnih troškova.

5. Odgovorom na reviziju tužitelj osporava navode iz revizije tuženika i predlaže da se revizija odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na reviziju.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za regresom isplaćenog iznosa naknade štete koju je izvršio svom osiguraniku temeljem sklopljene police osiguranja automobilskog kaska uslijed štetnog događaja naleta na divljač (divlju svinju) na javnoj cesti.

9. Povodom revizije sporna je ocjena suda drugog stupnja prema kojoj je odgovornost tuženika za štetu nastalu na javnoj cesti objektivna, odnosno da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, te da bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti samo pod pretpostavkama čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, i 126/21, dalje: ZOO), odnosno da je dokazao da je propust organizacije koja upravlja javnim cestama koji je vezan uz nepostavljanje znaka „divljač na cesti“ usprkos zahtjevu tuženika bio u uzročnoj vezi s štetnim događajem.

10. Prethodno iznijeto pravno shvaćanje sud drugog stupnja je zauzeo u odnosu na slijedeće tijekom postupka utvrđene činjenice:

- da je na mjestu štetnog događaja ograničenje brzine bilo 50 km/h

- da je vozačica upravljala vozilom brzinom od 94 km/h

- da bi nalet na divljač (štetni događaj) bilo moguće izbjeći pri svim brzinama manjim od 14,9 km/h

- da prema mjestu stupanja divljači na cestu a vremenski prije 0,21 sekundu prije trenutka naleta uzimajući u obzir brzinu kretanja i noćne uvjete na cesti nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta na divljač radnjama vozača

- da bi u slučaju kretanja manjom brzinom došlo do naleta na divljač no da bi oštećenja vjerojatno bila manja, a da je bila postavljena ograda uz cestu da zasigurno divljač ne bi stupila na cestu

11. Ocjenjujući da sama činjenica što se okolnost da na mjestu štetnog događaja nisu postavljeni adekvatni prometni znakovi, niti oprema koja bi cestu činila sigurnom za promet nisu posljedica propusta tuženika, sud drugog stupnja polazi od pravnog shvaćanja da u konkretnom slučaju tuženik za štetu odgovara po objektivnom kriteriju i da je za oslobođenje tuženika od odgovornosti potrebno cijeniti je li postojala uzročno posljedična veza između nepostupanja trećih osoba i samog štetnog događaja. Nadalje ocjenjuju da je opisano postupanje upravitelja javne ceste u smislu propuštanja postavljanja znaka upozorenja na opasanost „divljač na cesti“ u uzročnoj vezi sa štetnim događajem s obzirom na ograničenje brzine kretanja na mjestu štetnog događaja od 50 km/h, a da se štetni događaj mogao izbjeći samo pri brzinama manjim od 15 km/h zaključuje da ovaj propust nije u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Stoga polazeći od pravnog shvaćanja prema kojem tuženik za nastalu štetu odgovara po načelu uzročnosti, a kako nije dokazao da je za štetu odgovoran sam štetnik ili postoji odgovornost treće osobe, prihvaćaju tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Prema čl. 50. st. 1. Zakona o cestama („Narodne novine“ br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23., 133/23, 156/25 - dalje: ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. Prema stavku drugom pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

13. Ovaj sud je u pogledu postavljenog (identičnog) pravnog pitanja (Rev 480/2022 od 27. veljače 2024.te Rev 596/2022-2 od 22. studenog 2022.) izrazio slijedeće pravno shvaćanje:

„...odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je revidentici dopušteno podnijeti reviziju vezan uz postojanje mogućnosti oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba članka 1067. stavka 1. ZOO u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

To znači da bi se revidentica u okolnostima konkretnog slučaja mogla osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust prvotužene koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu revidentice, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogla osloboditi od odgovornosti. O toj okolnosti upravo i ovisi odgovor na pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

Zato nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (srne) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO...“

14. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe, te reafirmiranjem pravnih shvaćanja iz prethodno citiranih odluka, odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz čl. 50. st. 2. ZC oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ako je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom.

15. Prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova (iz kojih razloga i odbijaju tužbeni zahtjev) proizlazi da okolnost što na zahtjev lovoovlaštenika nije bio postavljen znak upozorenja „divljač na cesti“ nije mogla spriječiti štetni događaj koji bi se eventualno mogao izbjeći pri brzinama manjim od 15 km/h, te je ocjena nižestupanjskih sudova da propust upravitelja javne ceste da postavi prometni znak nije od utjecaja na odgovornost tuženika.

16. Pobijana odluka suda drugog stupnja u skladu je sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem.

17. Stoga je revizija tuženika temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odbijena i pobijana presuda je potvrđena i odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

18. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice.

19. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

20. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadom troškova za odgovor reviziju nije osnovan.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. Izreke.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek