REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1139/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupanog po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice PA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-140/2025-2 od 19. veljače 2025., kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-576/2024-15 od 10. siječnja 2025., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-140/2025-2 od 19. veljače 2025., te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari utvrđena je u iznosu od 1.327,22 EUR (toč. I. izreke), utvrđeno je kako se tužba tužitelja protiv tuženice smatra povučenom (toč. II. izreke), te je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate.
2. Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je preinačeno rješenje suda prvog stupnja, na način da je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari utvrđena u iznosu od 204,39 EUR (toč. I. izreke), te je odbijen zahtjev tuženice radi naknade troškova parničnog postupka preko iznosa od 109,37 EUR do iznosa od 625,00 EUR, odnosno za iznos od 515,63 EUR (toč. II. izreke), dok je tuženici naloženo naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 46,87 EUR (toč. III. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2276/2025-2 od 16. srpnja 2025. tuženici je dopuštena revizija protiv rješenja suda drugog stupnja zbog pravnog pitanja:
„Ako je prvostupanjski sud povodom pravodobnog prigovora tuženika propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, može li prvostupanjski sud i nakon pripremnog ročišta odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijela reviziju protiv rješenja suda drugog stupnja zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, uz prijedlog preinačiti pobijano rješenje suda drugog stupnja, podredno ukinuti isto rješenje i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u svezi sa čl. 400. ZPP, ovaj sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. S obzirom na sadržaj pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, u ovom je stupnju postupka sporno može li prvostupanjski sud, ukoliko je povodom pravodobnog prigovora tuženika propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, i nakon pripremnog ročišta odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora.
9. Predmet spora je zahtjev radi predaje u posjed nekretnine opisane kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 7,7 ha, te zahtjev radi isplate iznosa od 204,39 EUR na ime naknade za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove, pri čemu je u tužbi naznačena vrijednost predmeta spora u iznosu od 204,39 EUR. Tuženica je u odgovoru na tužbu prigovorila naznačenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše niskoj, ističući kako se tužbeni zahtjev sastoji od dva zahtjeva, i to zahtjeva za predaju u posjed (1.327,22 EUR) i zahtjeva radi isplate iznosa od 204,39 EUR. Podneskom od 7. lipnja 2024. tužitelj je povukao tužbu u ovom predmetu.
10. Sud prvog stupnja rješenjem je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,22 EUR, uz obrazloženje kako dio tužbenog zahtjeva predstavlja nenovčani zahtjev radi predaje u posjed.
11. Drugostupanjski sud je ocijenio kako je u konkretnom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi u iznosu od 204,39 EUR, budući da ista vrijednost nije izmijenjena povodom prigovora tuženice s obzirom na okolnost da je tužba povučena prije no što je u ovom predmetu održano pripremno ročište. U obrazloženju pobijane odluke sud drugog stupnja ujedno je naveo kako se vrijednost predmeta spora ustalila i da ju više nije moguće mijenjati, budući da parnični sud navedenu ovlast može iskoristiti najkasnije do kraja pripremnog ročišta i prije upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari.
12. Međutim, shvaćanje drugostupanjskog suda glede ovlasti suda za postupanje sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP i određivanje vrijednosti predmeta spora tijekom postupka nepodudarno je sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-33/2022-11 od 6. lipnja 2022., koje glasi:
„U postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.“.
13. Reafirmirajući navedeno pravno shvaćanje, proizlazi da u konkretnom slučaju nije došlo do „ustaljenja“ vrijednosti predmeta spora naznačene u tužbi, već je sud prvog stupnja, povodom prigovora tuženice, bio dužan postupiti sukladno čl. 40. st. 3. ZPP, odnosno brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti, te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.
14. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 391. st. 7. ZPP valjalo je ukinuti rješenje suda drugog stupnja i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem će postupku sud drugog stupnja donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku uvažavajući pravno shvaćanje na koje je ukazano u ovoj odluci (st. I. izreke).
15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke).
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
