REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-108/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik u Vrgorcu, protiv tuženice LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Antonijo Volarević, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-139/2020-3 od 13. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama broj P- 439/2019 od 9. prosinca 2019. ispravljena rješenjem istog suda broj P -439/2019 od 10. prosinca 2019., u sjednici održanoj 18. veljače 2026. ,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-139/2020-3 od 13. siječnja 2021. i presuda Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama broj P-439/2019 od 9. prosinca 2019. pod točkama I. i III. izreke, ispravljena rješenjem istog suda broj P-439/2019 od 10. prosinca 2019. pa se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

"Proglašava se nedopuštenom (izvansudska) ovrha za iznos od 236.581,97 kn, a koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom od strane tuženika Financijskoj agenciji dana 10.01.2019.g., temeljem ovršne isprave P -1906/15 Općinskog suda u Dubrovniku od 11.04.2016.g. i Gž-456/2016-6 Županijskog suda u Šibeniku (ovršne 22.09.2018.), te temeljem ovršene isprave P-40/10 Općinskog suda u Metkoviću od 10.09.2010. i Gž-1859/10 Županijskog suda u Dubrovniku od 05.12.2012. (ovršne 22.01.2013.) i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-411/14 JB I. Kristića iz Vrgorca od 08.12.2015. godine, a sve prema zaključku Općinskog suda u Metkoviću broj Ovr-230/19-6 od dana 20.02.2019. godine."

II. Proglašava se nedopuštenom (izvansudska) ovrha za iznos od 5.662,00 kune, a koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu podnesenom od strane tuženika Financijskoj agenciji dana 10.01.2019.g., temeljem ovršne isprave P -1906/15 Općinskog suda u Dubrovniku od 11.04.2016.g. i Gž-456/2016-6 Županijskog suda u Šibeniku (ovršne 22.09.2018.), te temeljem ovršene isprave P-40/10 Općinskog suda u Metkoviću od 10.09.2010. i Gž-1859/10 Županijskog suda u Dubrovniku od 05.12.2012. (ovršne 22.01.2013.) i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-411/14 JB I. Kristića iz Vrgorca od 08.12.2015. godine, a sve prema zaključku Općinskog suda u Metkoviću broj Ovr-230/19-6 od dana 20.02.2019. godine.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 13.125,00 kuna, u roku od 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznos od 3.395,00 kuna tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan."

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj 6 P-439/2019 od 09. prosinca 2019. godine u obrazloženju stranica 8., redak 17. odozgo, tako da umjesto riječi: "osnovan", treba pisati: "neosnovan."

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4071/2021 -2 od 17. listopada 2023., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

"Je li se u slučaju kada se dug ostavitelja sastoji od glavnog iznosa duga i kamata koje teku od dospjelosti iznosa glavnog duga do smrti ostavitelja, pri utvrđivanju visine odgovornosti nasljednika s obzirom na vrijednost naslijeđene imovine, uzima u obzir samo iznos glavnog duga ili nasljednik odgovara pored tog iznosa u visini vrijednosti naslijeđene imovine i za kamatu dospjelu do smrti ostavitelja?".

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženici naloži da mu naknadi troškove postupka ili ukinuti drugostupanjsku presudu i spis vrati drugostupanjskom sudu na ponovan postupak.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode tužitelja iznesene u reviziji i predložila reviziju odbiti, a tužitelju naložiti da joj naknadi troškove postupka.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe, za iznos od 242.243,97 kuna (32.151,30 EUR), koja se vodi po zahtjevu za izravnu naplatu koji je tuženica podnijela Financijskoj agenciji 10. siječnja 2019. na temelju ovršne isprave, odluke Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću broj P-1906/2015 od 11. travnja 2016. i odluke Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 456/2016-6 od 5. srpnja 2018. te na temelju odluke Općinskog suda u Metkoviću broj P-40/2010 od 10. rujna 2010. i Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1859/2010 od 5. prosinca 2012. i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kristića iz Vrgorca broj O-411/14 od 8. prosinca 2015., sve prema zaključku Općinskog suda u Metkoviću broj Ovr-230/19-6 od 20. veljače 2019.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je sada pokojni otac tužitelja ĆZ, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama broj P-40/2010 od 10. rujna 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž - 1859/2010 od 5. prosinca 2012., dužan platiti tuženici 74.404,99 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2003., 2.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 7. studenoga 2006. i 9.150,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2003., sve do isplate,

- da je do smrti ĆZ, ovrhom na mirovini, tuženica uspjela naplatiti ukupno 13.772,16 kuna u razdoblju od 15. studenoga 2013. do 12. studenog 2014.,

- da je ĆZ svom sinu CZ Ugovorom o darovanju od 9. siječnja 2013. darovao ½ nekretnina upisanih u posjedovnom listu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je presudom Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-456/2016 od 5. srpnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Metkoviću, broj P-1906/15 od 11. travnja 2016., prihvaćen tužbeni zahtjev da Ugovor o darovanju od 9. siječnja 2013. kojim je otac tužitelja darovao tužitelju ½ dijela nekretnina upisanih u posjedovnom listu [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], gubi pravni učinak prema tuženici iz ovog predmeta LZ u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje njezinog potraživanja prema tuženiku CZ u iznosima navedenim u točki I. izreke navedene presude,

- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kristića iz Vrgorca broj O- 411/14, UPP/OS-67/14 od 8. prosinca 2015. utvrđeno kako je jedini nasljednik ostavitelja ĆZ, njegov sin CZ za cijelo na pokretninama u tom rješenju označenim pod I. i to pištolja marke Crvena zastava kalibra 7,6 mm, browning, lovačke puške sa glatkim cijevima marke TOZ kalibar 12, lovačke puške sa glatkim cijevima marke SUHL 8 C kalibra 12,70, tražbine u neutvrđenom iznosu prema HZMO sa osnova neisplaćene mirovine i uloga na tri računa Societe Generale – Splitske banke d.d. Split,

- da je FINA dopisom od 10. siječnja 2019. obavijestila ovršenika CZ da je sukladno čl. 209. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ) zaprimila i provela dva zahtjeva za izravnu naplatu s računa ovršenika dostavljenih od strane ovrhovoditeljice LZ, prvi na temelju ovršnih isprava, presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1906/2015 od 11. travnja 2016. i Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-456/2016-6 od 5. srpnja 2018. za dosuđenu tražbinu od 5.662,00 kuna s pripadajućom kamatom te drugi na temelju ovršnih isprava, presude Općinskog suda u Metkoviću Stalne službe u Pločama broj P-40/2010 od 10. rujna 2010. i Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1859/2010 od 5. prosinca 2012. i na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kristića iz Vrgorca broj O-411/2014 od 8. prosinca 2014., za dosuđenu tražbinu od 85.554,99 kn s pripadajućom kamatom, kao i da zapljena nije uspjela pa je naložena blokada računa ovršenika,

- da prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa:410 -20/2019- 01/274, Ur.broj:513-07-17-02/2019-02 od 8. travnja 2019. tržišna cijena poljoprivrednog zemljišta definirana u informacijskom sustavu Porezne uprave za k. o. [katastarska općina] iznos 21,86 kn po m2 (u smislu poljoprivrednog zemljišta) sa stanjem ožujka 2019. i odnosi se na cijelu k. o. [katastarska općina] pa vrijednost ½ nekretnina iz spomenutog Ugovora o darovanju upisanih u posjedovnom listu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 31022 m2 iznosi 339.070,46 kuna.

10. Prvostupanjski sud je djelomično odbio tužiteljev zahtjev za proglašenje predmetne ovrhe nedopuštenom i to za iznos od 236.581,97 kuna, ocijenivši da se namirenje tuženice u ovršnom postupku može provesti u odnosu na tužitelja kao nasljednika ranijeg ovršenika pokojnog ĆZ, njegovog oca koji mu je darovao nekretnine vrijedne 339.070,46 kuna, odnosno da bi nekretnine iz Ugovora o darovanju predstavljale ostavinu ĆZ, koje bi naslijedio tužitelj, pa stoga nisu prihvatljive tužiteljeve tvrdnje da je iza očeve smrti naslijedio bezvrijednu imovinu pa da bi zbog toga predmetna ovrha bila nedopuštena.

10.1. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio predmetnu ovrhu nedopuštenom za iznos od 5.662,00 kune, za koji iznos je tuženica u ovršnom postupku povukla zahtjev jer je tužitelj dokazao da je taj iznos platio.

11. Drugostupanjski sud je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku odluku.

12. Tužitelj u reviziji navodi da je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, da nije u zakašnjenju plaćanja novčane obveze ovdje tuženici pa ne može odgovarati za plaćanje zakonskih zateznih kamata. Poziva se na odredbu čl. 129. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i14/19 – dalje: ZN) i čl. 139. st. 1. ZN te ističe da se drugostupanjski sud nije bavio vrijednosti naslijeđene imovine u času smrti njegovog oca i da mu je nametnuta isplata iznosa većeg od vrijednosti naslijeđene imovine.

13. Iz spisa proizlazi da sud u ovom predmetu utvrdio vrijednost darovanih nekretnina prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa:410-20/2019-01/274, Ur.broj: 513-07-17-02/2019-02 od 8. travnja 2019. u iznosu od 339.070,46 kuna (45.002,38 EUR).

14. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZN u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Sukladno st. 2. istog članak u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.

14.1. Na temelju odredbe čl. 139. st. 1. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Prema st. 3. istog članak nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

15. Iz navedenih zakonskih odredbi i pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odlukama broj Rev-x 716/2013-2 od 2. travnja 2014. i broj Rev-x 56/2016-2 od 14. veljače 2017. proizlazi da se visina obveze nasljednika prosuđuje prema vrijednosti naslijeđene imovine i dugovima ostavitelja, sve u času smrti ostavitelja. Dug ostavitelja kad se radi o novčanom potraživanju se sastoji od iznosa glavnice i kamata koje teku od dospijeća glavnice do smrti ostavitelja. Nakon smrti ostavitelja, najviše do visine vrijednosti naslijeđene ostavinske imovine, nastaje samostalna obveza nasljednika za podmirenje dugova ostavitelja, pa ako on eventualno dođe u zakašnjenje s ispunjenjem te obveze, nastaje i obveza plaćanja zakonske zatezne kamate. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.

16. Pritom treba navesti da su neutemeljeni navodi tužitelja da se predmetni dug u ovom slučaju namiruje samo iz vrijednosti naslijeđene imovine jer je pravomoćnom i ovršnom presudom utvrđeno da ugovor o darovanju sklopljen između tužitelja i njegova oca 9. siječnja 2013., gubi učinak prema ovdje tuženici u dijelu kojem je to potrebno za ispunjenje njenog potraživanja prema tuženiku, ovdje tužitelju CZ radi naplate navedenih novčanih potraživanja utvrđenih pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Metkoviću, Stalne služba u Pločama broj P- 40/10 od 10. rujna 2010., potvrđene i preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1859/10 od 5. prosinca 2012.

17. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova i pogrešne primjene materijalnog prava glede načina utvrđivanja vrijednosti darovane i naslijeđene imovine, tržišna vrijednost darovane nekretnine u ovom predmetu utvrđena prema podacima Porezne uprave za 2019., dok je darovanje nekretnine učinjeno 2014., iste godine kad je prednik tužitelja umro, pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane odluke.

18. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, ukinute su obje nižestupanjske odluke i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi vrijednost naslijeđene i darovane imovine koju je ta imovina imala u trenutku prijelaza na tužitelja kao nasljednika odnosno obdarenika i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina