REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-823/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Luka Sikirica, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženice CL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Gordan Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, drugotuženika KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Popović, odvjetnica u Osijeku i trećetuženice HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, radi utvrđenja, brisanja upisa i naknade štete, odlučujući o reviziji trećetuženice HL, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3530/2021-2 od 8. veljače 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 3503/2020-32 od 21. svibnja 2021., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija trećetuženice HL, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3530/2021-2 od 8. veljače 2022. u dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke i predmet se u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se 1. tuženici CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženiku DL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da solidarno isplate tužiteljici ŽL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 235.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11.10.2004.g. do 31. 12. 2007.g. u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, te tužiteljici nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 48.015,62 kune, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice ŽL da joj 3. tužena HL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete solidarno isplati iznos od 235.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11.10.2004.g. do 31. 12. 2007.g. u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 01. 01. 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te za razdoblje od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka.

III. Nalaže se tužiteljici ŽL da III tuženiku HL naknadi parnični trošak u iznosu od 169.400,00 kuna u roku od 15 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe I-tužene CL i II-tuženika KL i potvrđuje toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. svibnja 2021. posl. br. P-3503/2020-32.

II. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se III-tuženoj HL naloži solidarna isplata 235.000,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2006. do isplate i sudi:

"Nalaže se III-tuženoj HL da tužiteljici solidarno (sa I-tuženom CL i II-tuženim DL) isplati 235.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2006. do 31. prosinca 2007. u skladu sa Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana."

III. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje dio toč. II. izreke presude kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na suđeni iznos od 11. listopada 2004. do 30. kolovoza 2006.

IV. Preinačava se pobijana presuda u toč. III. izreke, kojom je tužiteljici naloženo da III-tuženoj HL naknadi parnični trošak od 169.400,00 kn te odbija kao neosnovan navedeni zahtjev i sudi:

"Nalaže se III-tuženoj HL da tužiteljici naknadi parnični trošak, određen dijelom toč. I. izreke, od 48.015,62 kn (sa I-tuženom CL i II-tuženim DL) u roku od 15 dana."

V. Nalaže se III-tuženoj HL da tužiteljici naknadi trošak žalbe od 3.906,25 kn u roku od 15 dana."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4419/2022-2 od 9. svibnja 2023. trećetuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3530/2021-2 od 8. veljače 2022. u dijelu kojom je preinačena prvostupanjska presuda i naloženo trećetuženici da solidarno s prvo i drugotuženikom isplati tužiteljici iznos od 235.000,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom te solidarno naknadi parnični trošak, zbog pravnog pitanja:

"Je li prilikom odlučivanja o odgovornosti za naknadu štete dovoljno da sud samo utvrdi da je određenom radnjom počinjena šteta oštećeniku ili sud mora obrazložiti u čemu se ogleda protupravnost konkretne štetne radnje odnosno koja je konkretna pravna norma povrijeđena štetnom radnjom?"

4. Trećetuženica HL je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu u točkama II., IV. i V., a tužiteljici naložiti da joj naknadi troškove parničnog postupka.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 80/22, 114/22 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženici s osnova naknade štete solidarno isplate 235.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 11. listopada 2004. do isplate te da joj naknade troškove parničnog postupka.

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženicu i drugotuženika pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) u vezi s čl. 206. st. 1. ZOO, dok je u odnosu na trećetuženicu tužbeni zahtjev odbijen je je sud ocijenio da u odnosu na trećetuženicu tužiteljica nije tvrdila nit i dokazala koja joj je to točno štetna radnja nastala krivnjom trećetužence zbog koje bi ona bila s prvotuženicom i drugotuženikom solidarno odgovorna za štetu koja je nastala tužiteljici.

9. Drugostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku u odnosu na prvotuženicu i drugotuženika, dok je pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP i pravilnu primjenu materijalnog prava preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na trećetuženicu HL te joj naložio da solidarno s prvotuženicom i drugotuženikom isplati tužiteljici s osnova naknade štete 235.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2006. do isplate i naknadi joj troškove postupka. Drugostupanjski sud je na temelju drugačije ocjene dokaza i to podneska tužiteljice od 4. travnja 2016., zaključio da je navedena prodaja stana 31. kolovoza 2006. štetna radnja kojom je tužiteljica oštećena, tim više jer je bila upisana zabilježba spora.

10. Trećetuženica HL u reviziji podnesenoj po dopuštenju navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije naveo niti obrazložio koja je konkretna pravna norma povrijeđena predmetnom prodajom stana za koju navodi da je štetna radnja. Ističe da je svrha zabilježbe spora da treće osobe budu upoznate s činjenicom da se u svezi predmetne nekretnine vodi spor, a nije joj svrha zabrana otuđenja nekretnine, kao i da je trećetuženica vlasništvo predmetne nekretnine stekla na temelju zakona jer je nekretninu stekla na dražbi na temelju čl. 277. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 139/10 i 154/11 – dalje: OZ).

11. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li drugostupanjski sud, kad na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačuje prvostupanjsku odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, utvrđujući pritom kojom štetnom radnjom je počinjena šteta oštećeniku, dužan obrazložiti u čemu se sastoji protupravnost konkretne štetne radnje odnosno koja konkretna pravna norma je tom radnjom povrijeđena.

12. Člankom 373.a ZPP je propisano:

Drugostupanjski će sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud može se donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnoga postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovoga Zakona.

12.1. U skladu s odredbom čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. U slučaju kad sud drugog stupnja koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava obvezan je provedene dokaze ocijeniti na isti način kao i sud prvog stupnja odnosno primjenom čl. 8. ZPP jer u protivnom takvu drugostupanjsku odluku ne bi bilo moguće ispitati.

13.1. Slijedom navedenog, sukladno čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud je ovlašten sam utvrditi odlučne činjenice i izvesti zaključke koji su drugačiji od zaključaka suda prvog stupnja, ali samo u slučaju kad je zaključak drugostupanjskog suda o drugačijem činjeničnom stanju toliko uvjerljiv da sasvim isključuje činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda. U protivnome, drugostupanjski bi sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje ili provesti drugostupanjsku raspravu sukladno odredbi čl. 373.b ZPP (tako i ovaj sud u odlukama broj Rev-1402/2024-2 od 6. studenog 2024., broj Rev 937/2022-2 od 21. ožujka 2024. i broj Rev 2660/2019 od 9. listopada 2019.).

14. Iz spisa proizlazi da je trećetruženica HL stan prodala ŠL **.**.2006.

15. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 – dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema st. 2. istog predmnijeva se obična nepažnja. U smislu navedenih zakonskih odredbi za nastanak obveznopravnog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za štetu, od kojih je jedna i protupravnost. O protupravnosti je riječ kada je povrijeđeno neko pravilo objektivnog prava. Pri tom nije riječ samo o pravilima građanskog prava jer i ponašanje suprotno pravilima drugih pravnih područja može dovesti do štete. Tako je o protupravnoj štetnoj radnji riječ tek u okolnostima kada je povredom nekog pravila objektivnog prava povrijeđeno subjektivno pravo ili pravno zaštićeni interes.

16. Slijedom navedenog dogovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

U slučaju kad sud odlučuje o odgovornosti za naknadu štete, nije dovoljno samo utvrditi da je određenom radnjom oštećeniku počinjena šteta već sud mora obrazložiti u čemu se sastoji protupravnost konkretne radnje odnosno mora obrazložiti koja je konkretno pravna norma tom štetnom radnjom povrijeđena.

17. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužiteljica tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje koja je to točno štetna radnja kojom je tužiteljici uzrokovana šteta krivnjom trećetuženice. Prvostupanjski sud je pritom cijenio činjenicu da trećetuženica nije stranka ništavog sporazuma o prijenosu prava vlasništva na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine zaključenog između tužiteljice i prvotuženice koja se na temelju istog uknjižila kao vlasnica nekretnine te da upis zabilježbe spora ne sprječava uknjiženog vlasnika nekretnine da njome raspolaže.

17.1. Drugostupanjski sud, uvidom u podnesak tužiteljice od 4. travanja 2016. u kojem je naglasila da trećetuženica nije postupala u dobroj vjeri, kad je tijekom ovog postupka u koji je bila uključena od početka, prodala predmetni stan ŠL 31. ko lovoza 2006., utvrđuje da je tužiteljica u istom iznijela tvrdnje da trećetuženica nije postupala u dobroj vjeri kad je prodala stan unatoč upisanoj zabilježbi spora i time onemogućila brisanje uknjižbe i uspostavu ranijeg stanja, pa zaključuje da je prodaja stana štetna radnja u konkretnom slučaju. Međutim, u obrazloženju drugostupanjske odluke nije navedeno koja je to pravna norma povrijeđena prodajom stana 31. kolovoza 2006., niti je navedeno u čemu se sastoji protupravnost sporne prodaje stana pa istu nije moguće ispitati.

18. S obzirom da drugostupanjski sud nije postupio sukladno gore navedenom pravnom shvaćanju ovog suda, počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 373.a ZPP na koji sadržajem postavljenog pravnog pitanja upućuje tužitelj.

19. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. alineja prva ZPP ukinuta drugostupanjsku odluka u pobijanom dijelu i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

20. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina