REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4347/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Rudnici željezne rude „Ljubija“ a.d., OIB: 27913476620, Federacija Bosne i Hercegovine, Prijedor, J. Raškovića broj 1, zastupanog po punomoćniku Draženu Štiviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženice DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Juliji Strmoti, odvjetnici u Biogradu na Moru, radi ispravka i dr., odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1689/2024-2 od 12. svibnja 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-1260/2020-14 od 27. lipnja 2024., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1689/2024-2 od 12. svibnja 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj P-1260/2020-14 od 27. lipnja 2024.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbacuje odnosno odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

4. Naime, predmet spora je brisanje založnog prava upisanog na teret čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisanog na temelju Ugovora o zakupu broj:

370/2000, Aneksa Ugovora o zakupu od 31. listopada 2000., ovjerenog kod suda u Prijedoru pod brojem 4366/2001, uz suglasnost na ugovor o zakupu Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske, Klasa: 940-01/02- 01/187 Ur. broj: 514-03-03/10-02-4 od 17. prosinca 2002. Pobijana presuda temelji se na činjeničnim utvrđenjima i razlozima: - „…da među strankama nije sporno da su tužitelj i prednik tužene sklopili Ugovor o zakupu i aneks tom Ugovoru iz kojih slijedi, da su tužitelji i prednik tužene suglasni da se radi osiguranja novčane tražbine zakupca - prednika tužene u iznosu od 2.690.595,00 kuna odnosno 358.746,00 eura zasnuje založno pravo na navedenim nekretninama. Nesporno je utvrđeno da su tužitelj i prednik tužene VN ugovorili da će VN, kao zakupnik ishoditi odgovarajuće suglasnosti, a što je on i napravio, te je upravo na temelju suglasnosti Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Republike Hrvatske od 17. prosinca 2002., uknjiženo založeno pravo koje je ugovoreno Ugovorima sklopljenim između prednika tužiteljice i tuženika...“, - „…da je od Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave na temelju čl. 2. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91) i Odluke Vlade Republike Hrvatske o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u [adresa], Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini („Narodne novine“, broj 46/00), dana suglasnost na Ugovor o zakupu sklopljen dana 31. listopada 2000. i Aneks tom Ugovoru od 27. studenog 2001. između MDP poslovni sistem RMK Zenica Prijedor, ZDP Rudnici željezne rude „Ljubija“ Prijedor, kao zakupodavca, s jedne strane i ĐN, kao zakupca, s druge strane, nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja je suglasnost izdana 17. prosinca 2002…“, - da „…Aneks Ugovora ima sve obvezne sastojke vezane za Ugovor, a založno je pravo upisano osnovom ugovorenog sporazuma a radi osiguranja novčane tražbine, kako to i propisuje čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 143/12, 154/14, 81/15 i 94/17)…“, te da „…time što je i dana suglasnost na naveden Ugovor o zakupu i Aneks tome Ugovoru, proizlazi i da se ta suglasnost odnosi na cjelokupni taj Ugovor obzirom da se takva suglasnost nije odnosila na cjelokupni Ugovor, tada bi i izričito to bilo posebno i navedeno. U odnosu na taj ugovoreni dio zaloga, upisom u zemljišne knjige nakon dane suglasnosti tužitelj nije imao prigovora, obzirom je suglasno i pristao na uknjižbu založnog prava. I svojim očitovanjem Ministarstvo pravosuđa Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 22. srpnja 2016., se i pozvalo na cjelokupni ugovor na koji je dana suglasnost, koji i obuhvaća ugovorenu uknjižbu založnog prava…“. U tom smisli pitanja kako ih u prijedlogu postavlja tužitelj (i u bitnom se odnose na ovlasti parničnog suda u tumačenju provedenih dokaza) ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima je donijeta pobijana odluka i u određenom dijelu odnose se na ispitivanje činjeničnih okolnosti konkretnog slučaja, a kakva pitanja se ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Isto tako, razlozi važnosti na kojima tužitelj temelji pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije nemaju svoju osnovu u razlozima na kojima se temelji drugostupanjska odluka.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

6. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o prijedlozima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužitelja. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a.

7. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa