REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj: Kž-112/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Denona-Kusijanović kao predsjednika vijeća te Srebrenke Šantić i Mladenke Paro- Rudić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene ĐU zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene ĐU izjavljenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K- 2054/2024-9 od 9. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

presudio  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe državnog odvjetnika i optužene ĐU te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optužena ĐU proglašena je krivom da je počinila kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11 pa je na temelju istog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj ĐU izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optužena u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj ĐU u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunat će se vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 13. listopada 2024. do 9. siječnja 2025.

1.1. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 13. listopada 2024. i to jedan osobni automobil plave boje, marke i modela „Škoda Octavia“ broja šasije:

[broj šasije], registarskih oznaka: „[registarska oznaka]“, u vlasništvu ... sa sjedištem u [adresa], s pripadajućim ključem i pripadajućom prometnom dozvolom serijskog broja: [broj prometne dozvole] imaju se vratiti vlasniku ..., [adresa] s tim da ako vlasnik ne preuzme taj predmet u roku 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude isti postaje vlasništvo Republike Hrvatske i ima se prodati po pravilima ovršnog postupka.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optužene ĐU trajno su oduzeti predmeti koji su joj privremeno oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 13. listopada 2024. serijskog broja: [serijski broj] i to jedan mobilni telefon crne boje, marke i modela serije: „Samsung Galaxy A53 54“, „SM - A536GB/D5“, serijskog broja: [broj telefona], IMEI 1: [IMEI broj] IMEI 2: [IMEI broj] u kojem su se nalazile dvije SIM kartice nepoznatih teleoperatera i pozivnih brojeva kao i jedna gumena maskica za telefon, crne boje, koja pripada telefonu iz rednog broja 1.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optužena ĐU je u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, a s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

3.Žalbu je podnijela i optužena ĐU putem branitelja Nikole Klaića, odvjetnika iz Zagreba također zbog odluke o kazni te s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju od one na koju je osuđena te da joj se izrekne uvjetna osuda s kraćim vremenom provjeravanja od izrečenog, a podredno da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu odluke o kazni ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Optužena ĐU je putem branitelja podnijela i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

5. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optužene ĐU nisu osnovane.

7. Žaleći se zbog odluke o kazni državni odvjetnik smatra kako je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženice, dok da nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti. Vezano za olakotne okolnosti ističe kako je optužena u više navrata tijekom prethodnog postupka mijenjala svoju obranu što govori u prilog da se kasnijim priznanjem nije skratio niti ubrzao kazneni postupak, dok da je izraženo kajanje i žaljenje bilo usmjereno ka ishođenju što blaže kazne. Također se ukazuje da je optužena prekršajno osuđivana zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zloupotrebe droga iz čega bi proizlazilo da su joj potrebna dodatna novčana sredstva za nabavku droga, a ne da bi pomogla svojem djetetu s posebnim potrebama, koja okolnost je također cijenjena olakotnom. Nastavno se navodi kako se radi o počinjenju kaznenog djela koje je zahtijevalo značajnu razinu planiranja, a da je isto počinjeno iz najnižih pobuda, radi stjecanja materijalne dobiti iskorištavanjem teških životnih i materijalnih prilika ilegalnih emigranata. Izrečena kazna da nije primjerena kako bi se postigla opća i specijalna svrha kažnjavanja te se stoga predlaže izricanje bezuvjetna kazne zatvora.

8. Optužena ĐU u žalbi pak smatra kako je prvostupanjski sud nedostatno cijenio olakotne okolnosti u vidu priznanja kaznenog djela, izraženog žaljenja i kajanja, činjenicu da je majka maloljetnog djeteta s posebnim potrebama, te pritom ukazuje i na korektno ponašanje nakon samog zatjecanja kod počinjenja kaznenog djela u smislu da je zaustavila osobno vozilo na poziv policijskih službenika koji su vršili kontrolu, da je postupala po njihovim naredbama te da nije pokušala tom prilikom pobjeći. Iz navedenih razloga drži da je kazna prestroga te predlaže njezino smanjenje na ranije opisani način.

9. Po stajalištu ovoga suda drugog stupnja n isu u pravu niti državni odvjetnik, niti optuženica kada ističu da je izrečena kazna po prvostupanjskom sudu neprimjerena spram konkretnog počinitelja, pri čemu svaki od žalitelja ističe svoje razloge zbog kojih bi kazna u svojoj cjelini trebala biti teža, odnosno blaža za konkretnu optuženicu Navedeno iz razloga što je prvostupanjski sud ispravno i s potrebnom pažnjom cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne. Cijenio je tako ispravno olakotnim priznanje djela na raspravi, a negiranje djela tijekom prethodnog postupka nema takav značaj koji mu daje državni odvjetnik, posebno jer isto predtavlja dopuštena prava obrane, dok se priznanjem djela ubrzalo okončanje kaznenog postupka te je izraženo kajanje i žaljenje, a sud je konstatirao na zapisnik rasprave da optuženica i plače pa se zbog svega može zaključiti o pozitivnim motivima priznanja u smislu prihvaćanja nedopuštenosti vlastitog postupanja, pri čemu nisu prihvatljivi ničim potkrijepljeni žalbeni navodi državnog odvjetnika da se radi o neiskrenom postupanju optuženice.

10.Također, žalbeni navodi državnog odvjetnika kako je predmetno inkriminirano postupanje bilo motivirano stjecanjem novčanih sredstava radi nabavke droge obzirom na prethodnu prekršajnu osuđivanost optuženice su u sferi nagađanja jer o tome ne postoje vjerodostojni podaci u spisu pa da bi se stoga moglo uzeti u obzir u otegotnom smislu posebice što je sud prvog stupnja uzeo u obzir da se radi o kazneno neosuđivanoj osobi pa inkriminirani događaj smatra izoliranim incidentom . Na strani okrivljenice postoji i značajna olakotna okolnost njezinih obiteljskih prilika naročito jer se radi o majci djeteta s posebnim potrebama o kojem skrbi. Imajući na umu istaknute olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, ali suprotno stajalištu žalbe optuženice i postojanje otegotnih kao što je prethodna prekršajna osuđivanost te okolnosti vezane za samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno stupanj krivnje sa svijesti i voljom optuženice da postupa protivno zakonu, motiviranom lakom i brzom zaradom, upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, što predstavlja zakonski minimum kazne propisane za navedeno kazneno djelo, ali s primijenjenom uvjetnom osudom s najdužim rokom provjeravanja predviđenim zakonom od pet godina, predstavlja onu kaznenu sankciju kojom će u potpunosti biti ostvarena svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, ne treba zaboraviti da kazna u svojoj ukupnosti predstavlja osudu zbog počinjenog kaznenog djela, djeluje preventivno na konkretnog počinitelja, a u svojoj cjelini mora odvratiti i druge potencijalne počinitelje od vršenja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

11. Slijedom svega navedenog te budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbe državnog odvjetnika i optužene na temelju članka 482. ZKP/08 odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Rijeci, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Gordana Denona-Kusijanović