Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, 51000 RIJEKA

Poslovni broj : Kž-112/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Denona -Kusijanović kao predsjednice vijeća te Srebrenke Šantić i Mladenke Paro- Rudić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Ivane Štefančić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ĆC zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljene ĆC izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovnog broja K-168/2020- 41 od 13. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene ĆC te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda broj 4 K-168/2020 od 9. ožujka 2021. te je proglašena krivom okrivljena ĆC zbog kaznenog djela protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz članka 118. stavak 1. KZ/11, pa je na temelju istog zakonskog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a ujedno je okrivljenoj na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okrivljenica u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1 .- 6. ZKP/08 okrivljena ĆC je dužna platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 132,72 (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) / 1.000,00 kn (tisuću kuna), te troškove kaznenog postupka u iznosu od 209,70 eura (dvjesto devet eura i sedamdeset centi) / 1.580,00 kuna (tisuću petsto osamdeset kuna), u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je izjavila okrivljena ĆC po braniteljima Saneli Kontin Miklin i Željku Rožiću, odvjetnicima iz Križevaca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, a s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i okrivljenicu oslobodi od optužbe ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje .

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci.

5. Žalba okrivljenice nije osnovana.

6. U pogledu dijela žalbe koji se nominalno odnosi na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, a u odnosu na što se žalbom uopćeno navodi da se presuda ne može ispitati jer nema razloga te da su izneseni razlozi nejasni i proturječni, ovaj sud drugog stupnja nalazi da sav daljnji sadržaj žalbe poglavito predstavlja osporavanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, pa je u pogledu bitnih postupovnih povreda presuda prije svega ispitana u opsegu članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 te nije utvrđeno postupovnih povreda na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, između ostalog niti o postojanju nedostatnosti te nejasnoće razloga obrazloženja o odlučnim obilježjima kaznenog djela, u smislu bitne postupovne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je sud prvog stupnja iznio dostatne i jasne razloge o tome koje je sporne činjenice našao dokazanim te je iznio ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza i kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja , osobito o postojanju kaznenog djela i krivnje okrivljenice. Također nije u pravu žaliteljica kada navodi da sud nije iznio razloge o odbijanju dokaznog prijedloga rekonstrukcije na mjestu događaja jer je u odlomku pod točkom 5. 1. obrazloženja presude sud obrazložio da zbog postojanja medicinske dokumentacije i prihvaćenih podataka iz nalaza i mišljenja te nadopune sudsko medicinskog vještaka nije smatrao potrebnim provesti dokaznu radnju rekonstrukcije za koju je zaključio da bi predstavljala odugovlačenje postupka, ali je suštinski obrazložio i kao nevažnom obzirom na postojanje istaknutih drugih dokaza.

7. Podnoseći žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica smatra da dokazima iz postupka nije dokazano da bi počinila terećeno kazneno djelo s time da navodima žalbe u činjeničnom pogledu ustraje na svojoj obrani iz postupka, pozivajući se i na svjedočki iskaz VC koji smatra odgovarajućim obrani okrivljenice. Odnosno, u žalbi se ustraje na tvrdnjama da je oštećenik TC bio napadač na supruga okrivljenice VC, imajući i sjekiru, a zatim i na okrivljenicu, te da je ona doista udarila oštećenika u dva navrata letvom, ali da je postupala u nužnoj obrani. U tome smatra nevjerodostojnim svjedočki iskaz oštećenika TC, a uz to ističe da nalaz i mišljenje vještaka sudskomedicinske struke ne potvrđuje iskaz oštećenika.

8. Po stajalištu ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je opravdano prihvatio većim dijelom kao vjerodostojan iskaz oštećenika koja je na uvjerljiv način ispričao o tome kako je inkriminiranog dana teško tjelesno ozlijeđen. Pri tome je sud prvog stupnja ispravno povezao iskaz oštećenika s nalazom i mišljenjem vještaka specijalista kirurga Tomislava Jelića, kao i podacima medicinske dokumentacije oštećenika, ali očito i onim dijelom obrane okrivljenice u kojoj nije sporila da je oštećeniku zadala udarce letvom. Naime, nije sporno da se sukob između okrivljenice i njezina supruga, s jedne strane, te oštećenika, s druge strane, odvijao na zemljištu kod određene drvene ograde do koje je prvi došao oštećenik te se uzroci sukoba nalaze u svezi prijepora oko ograde ili zemljišta, iako iste osobe, po njihovim iskazima, ranije nisu bile u narušenim odnosima pa tako ni onima imovinske naravi. Oštećenik je u svom iskazu ipak dosljedno iskazao o tome da je fizički napadnut udarcem šakom u glavu najprije od VC, koji mu je predbacivao što dira ogradu, a zatim su ga oboje VC i okrivljena ĆC udarali letvama koje su inače bile dijelovi ograde, i to po cijelom tijelu, od kojeg napada je prva odustala okrivljenica, a potom i njezin suprug. Sudski vještak Tomislav Jelić je bio izričit da je ozljeda koja je nakon događaja dijagnosticirana kod oštećenika na ruci- višeiverni prijelom s pomakom u području prijeloma donjeg dijela lijeve lakatne kosti, obrambena ozljeda koja nastaje uporabom veće sile napadača, u trenutku kada se napadnuti brani i diže podlakticu kako bi obranio glavu. Pored toga vještak navodi da kod okrivljenika postoje znakovi natučenja glave, ali zadani manjom silom s time da liječnik opisuje linearni kontuzijski areal i „otisak letve“, a koji udarac je također bio zadan s pozicije prednje strane oštećenika, zatim je opisana i ogrebotina ispod lijevog oka, što je oštećenik mogao zadobiti noktima u sukobu kao i hematom ispod nokta četvrtog prsta desne šake. U odnosu pak na ozljede VC, sudski vještak je obrazložio da je u području kože lijevog ramena kod istog bila vidljiva ogrebotina, eritem kože te iznad desnog trapezoidnog mišića manja ekskorijacije, eritem i diskretan edem. Stoga obrana okrivljenice te iskaz svjedoka VC o sukobu u kojem je po njima došlo do intenzivnijeg fizičkog napada oštećenika na VC, udarcima drškom sjekire te naročito gušenjem VC dok se nalazio na tlu, kao i zatim zamahom, odnosno podizanjem sjekire prema okrivljenici nisu potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskog vještaka u smislu da su postojeće ozljede kod oštećenika TC ili VC mogle nastati na način kako tvrde okrivljenica ili svjedok VC da se događaj zbio.

9. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je dakle, suprotno navodima žalbe, pravilno bilo za zaključiti o neuvjerljivosti obrane okrivljenice u smislu da je oštećenik napao te na tlu gušio njezinog supruga, a zatim odmah nju napao sjekirom u ruci te da se njezin nesporni postupak udaraca letvama sastojao samo u otklanjanju napada oštećenika koji podiže sjekiru. Isto tako, žalbeno ukazivanje na dijelove iskaza oštećenika o drugim zdravstvenim problemima kao neuvjerljivosti iskaza nema značaj kakav mu daje žaliteljica jer okolnost da je oštećenik imao i neke druge zdravstvene probleme koje je osobno povezao s inkriminiranim događajem, a radilo se prije svega o ozljedama stomatološke naravi jer se devijacija septuma nosa po sadržaju specijalističkog nalaza Opće bolnice u Koprivnici, Odjela za otorinolaringologiju (list 73 spisa) povezuje s ranijom operacijom, a ne konkretnim događajem, ne čini stoga njegov iskaz neuvjerljivim jer je u odnosu na istog zabilježeno već u prvoj medicinskoj dokumentaciji Centra za hitnu medicinu-OHBP od 31. ožujka 2020. kako je naveo u anamnezi o udarcu u glavu, kao što su mu po bolničkom otpusnom pismu bili evidentirani tragovi sasušene krvi u desnoj nosnici i palpatorlna bolnost korijena nosa, a što odgovara dijelu njegova iskaza kada tvrdi da je bio zadobio i udarac u glavu, ali od supruga okrivljenice.

10. Stoga je činjenično stanje bilo pravilno i potpuno utvrđeno dok navodima svoje žalbe okrivljenica nije s uspjehom dovela u pitanje činjenična utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja, slijedom čega je u pobijanoj presudi okrivljenica pravilno proglašena krivom zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11. Okrivljenica ističe da se žali zbog povrede kaznenog zakona, a u razlozima žalbe smatra da se u konkretnom slučaju radi o postupanju u nužnoj obrani, čime zapravo ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, koja bi imala proizaći iz toga što je sud prvog stupnja kazneni zakon primijenio na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se u tom slučaju ne radi o žalbi zbog povrede kaznenog zakona, nego o žalbi samo zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja . Protivno žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatra da je kazneni zakon u cijelosti pravilno primijenjen, pa nije ostvarena niti tzv. posredna povreda kaznenog zakona jer nije ni bila utvrđena činjenična osnova za primjenu odredbe članka 21. KZ/11.

11. Okrivljenica je podnijela žalbu zbog odluke o kazni te troškovima kaznenog postupka koje u stvari povezuje sa stajalištem o isključenju protupravnosti djela , odnosno oslobađanjem od optužbe, ali svaka žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni pa je drugostupanjski sud presudu razmotrio i u tom segmentu, dok na odluku o troškovima kaznenog postupka sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti.

12. Pri tome se smatra da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio na strani okrivljenice postojanje olakotnih uz izostanak otegotnih okolnosti koje okolnosti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11 utječu da kazna bude blaža ili teža po vrsti i mjeri pa je uzimajući uz navedeno u obzir stupanj krivnje i pogibeljnost kaznenog djela potom pravilno izrekao kaznu zatvora, a zatim primijenio uvjetnu osudu, kojom kaznenom sankcijom će se ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a koje se sastoje u društvenoj osudi zbog počinjenog kaznenog djela, jačanju povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaju na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanju okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

13. Kako razlozi žalbe nisu ostvareni te kako ovaj sud nije utvrdio povreda postupka i zakona na koje na temelju članka 476. stavak 1. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08 žalba okrivljenice odbijena kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Rijeka, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Gordana Denona-Kusijanović