Poslovni broj: Usž-197/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa opunomoćenica Blaženka Musulin, odvjetnica iz Zagreba, Palmotićeva 37, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, Ulica A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4524/2025-4 od 2. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: Us I-4524/2025-4 od 2. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda obustavljen je upravni spor (točka I.) na temelju članka 106. stavka 1. točke 7. u vezi članka 103. stavka 1. Zakon o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu (točka III.).

2. Tuženik podnosi žalbu protiv točke II. pobijanog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Citira članke 8. stavak 1., 144. stavak 1. i 2. i 147. stavak 1., 6. i 8. Zakona o upravnim sporovima, te smatra da je došlo do zlouporabe prava u kojem slučaju tužiteljica nema pravo na trošak. S tim u vezi navodi da nema nikakvog akta koji se osporava, te da se tužba podnosi radi ubrzanja postupka i po svom sadržaju je slična požurnici. Nadalje, budući da je tijekom spora postupio po tužbenom zahtjevu jer je donio rješenje, a tužiteljica nije proširila tužbu protiv tog rješenja, smatra da je jedini cilj tužbe bio naplatiti trošak spora. Ističe da se radi o jednostavnom sporu, te da javnopravna tijela i sudovi imaju obvezu stranci pružiti odgovarajuću pomoć i da stranka može pokrenuti spor bez pomoći odvjetnika, pa da se i iz tog razloga radi o neopravdanom trošku. Slijedom svega navedenog predlaže ovom Sudu poništiti točku II. pobijanog rješenje i odbiti zahtjev za naknadu troška.

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome se slaže sa odlukom prvostupanjskog suda. Navodi da je o njezinom zahtjevu, koji je podnijela 22. siječnja 2025., odučeno tek nakon podnošenja žalbe, ponovne žalbe i tužbe. Smatra da se radi o opravdanom trošku jer joj je tuženik dostavio rješenje 20. studenoga 2025., nakon pokretanja predmetnog spora. Poziva se na odluku ovoga Suda, poslovni broj: Usž-4923/2024 od 9. siječnja 2025. Predlaže Sudu da odbije žalbu. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanim

6. Člankom 144. stavkom 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

7. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 13. studenoga 2025. podnijela tužbu zbog šutnje uprave jer tuženik nije donio rješenje u zakonom propisanom roku iz članka 121. ZUP-a, a ni u naknadnom roku od osam dana nije odlučio o žalbi podnesenoj 2. rujna 2025. Tužiteljica je naknadno obavijestila sud da je tuženik donio rješenje klasa: UP/II-141-06/25-01/03350488723, ur.broj: 341-99-05/3- 25-007365 od 17. listopada 2025., kojim je uvažio njezinu žalbu te naložio prvostupanjskom tijelu donošenje rješenja o zahtjevu tužiteljice. Rješenje tuženika od 17. listopada 2025. tužiteljici je dostavljeno 20. studenoga 2025., slijedom čega je šutnja tuženika prestala.

9. Odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok.

10. Člankom 40. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

11. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica u predmetnom upravnom sporu u cijelosti uspjela, s obzirom da joj je rješenje tuženika od 17. listopada 2025. dostavljeno nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, ovaj Sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud tužiteljici dosudio naknadu troška upravnog spora zastupanja po odvjetnici, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250 eura sukladno članku 144. stavku 1. i 2. i stavku 147. stavku 1. i 6. ZUS-a, prema Tbr. 27. točki 1. alineja 2., Tbr. 46., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.). Pritom se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da je tužba koju je tužiteljice podnijela radi šutnje uprave po svom sadržaju slična požurnici.

12. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, ovaj Sud ocjenjuje da se ne radi o opravdanom trošku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, jer navedeni podnesak nije imao utjecaj na utvrđivanje odlučnih činjenica niti na primjenu materijalnog prava na temelju kojeg je odlučeno o žalbi tuženika. Stoga je na temelju članka 144. stavka 1. ZUS-a riješeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

13. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. u vezi članka 128. stavka 4., te članka 144. stavka 1.ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska