REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1154/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP - Hrvatska pošta d.d. Zagreb, Jurišićeva 13, OIB 87311810356, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Polić, odvjetnik u Splitu, protiv prvotuženika ŠV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], drugotuženika EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i trećetuženice ČV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivan Miočić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3948/2020-2 od 9. prosinca 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-5717/18 od 29. svibnja 2020., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3948/2020-2 od 9. prosinca 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P- 5717/18 od 29. svibnja 2020. pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o ustupu tražbine (cesija) koji je dana 2. kolovoza 2018. godine sklopljen između tuženika te koji je pod poslovnim brojem OV- 3538/18 ovjeren od strane javnog bilježnika Nevenke Kekez.
2. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tuženicima ad. 1, ad. 2 i ad. 3 ukupan parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn.“.
2. Drugostupanjski sud je žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-1295/2022-2 od 25. svibnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3948/2020-2 od 9. prosinca 2021., zbog pravnog pitanja:
„Je li ugovor o ustupu tražbine (cesiji) ništetan odnosno je li isti moralan, ukoliko njime ustupitelj (cedent) raspolaže novčanom tražbinom, i to u trenutku dok je račun ustupitelja (cedenta) pod ovrhom i u blokadi te gdje za blokadu tog računa kako ustupitelj (cedent) tako i primatelj ustupljene tražbine (cesionar) znaju ili moraju znati?“.
4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženicima naložiti da mu naknade troškove postupka ili ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. U odgovoru na reviziju tuženici su osporili navode tužitelja iznesene u reviziji i predložili reviziju odbiti kao neosnovanu, a tužitelju naložiti da im naknadi troškove revizijskog postupka.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o ustupu tražbine (cesija), utvrđene pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-831/16-33 od 15. siječnja 2018. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Nevenke Kekez pod brojem OV-3538/18.
9. U postupku je utvrđeno:
- da su prvotuženik ŠV i drugotuženik KV, kao punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vuković & Lalić u Splitu, zastupali trećetuženicu ČV, kao tužiteljicu-protutuženicu, u postupku koji je vođen pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod brojem Pr-831/16, protiv ovdje tužitelja HP - Hrvatske pošte d.d. Zagreb kao tuženika-protutužitelja,
- da je u tom postupku 15. siječnja 2018. donesena presuda broj Pr-831/2016 koja je postala pravomoćna 5. lipnja 2018., kojom je tuženiku-protutužitelju Hrvatskoj pošti d.d. Zagreb (ovdje tužitelju) naloženo isplatiti tužiteljici-protutuženici ČV (ovdje trećetuženici) 114.335,20 kuna na ime potraživanja naknade plaće sa zakonskim zateznim kamatama, kao i 20.750,00 kuna na ime naknade parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama, dok je ČV naloženo isplatiti Hrvatskoj pošti d.d. Zagreb 100.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na ime povrata prethodno isplaćene otpremnine jer je osnova za njenu isplatu u međuvremenu otpala,
- da je tužitelj je nakon pravomoćnosti navedene presude saznao da je račun trećetuženice ČV blokiran i da je utvrđen redoslijed vjerovnika,
- da je tužitelj inzistirao da dobrovoljno ispuni svoju tražbinu na blokirani račun trećetuženice ČV te od toga nije odustao ni kada su ga prvotuženik i drugotuženik obavijestili da su 2. kolovoza 2018. s trećetuženicom sklopili o ugovor o ustupu tražbine,
- da je tužitelj isplatu po pravomoćnoj presudu izvršio na način da je na blokirani račun ovdje trećetuženice ČV uplatio iznos dosuđen na ime glavnice i zatezne kamate na glavnicu, dok je na račun njezinih punomoćnika, prvotuženika i drugotuženika, uplatio iznos na ime naknade parničnog troška sa zateznim kamatama,
- da su prvotuženik i drugotuženik, kao vjerovnici po ugovoru o ustupu tražbine, podnijeli Financijskog agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv ovdje tužitelja radi naplate iste tražbine.
10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je predmetni ugovor o ustupu tražbine valjan pravni posao jer se ne radi se o prijenosu tražbine strogo osobne naravi već novčanih sredstava dosuđenih sudskom presudom u korist trećetuženice, da takav prijenos nije zabranjen zakonom te da se ugovor ne protivi pozitivnim propisima, moralu društva i Ustavu Republike Hrvatske. Pritom se pozvao na odredbu čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
11. Sud drugog stupnja je, pozivom na odredbu čl. 368.st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbio kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjsku presudu.
12. Tužitelj u reviziji navodi da je predmetni ugovor sklopljen u trenutku kad su prvotuženik i drugotuženik znali da je račun trećetuženice u blokadi pa je takvo ponašanje nemoralno jer bez ikakvog pravnog osnova stavlja tražbinu prvotuženika i drugotuženika ispred tražbina ostalih vjerovnika trećetuženice i dovodi do situacije u kojoj se istima onemogućuje naplata.
13. Prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema st. 2. istog članka ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
14. Odredbom čl. 273. ZOO propisano je:
„(1) Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. (2) Ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.“.
15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-124/2023-2 od 28. veljače 2024. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem, ako je pobuda primatelja za sklapanje ugovora o ustupu tražbine nedozvoljena i bitno je utjecala na njegovu odluku da sklopi ugovor u vrijeme kad je ustupitelj imao oznaku blokade računa, što je primatelj znao, kao i što je ustupitelj znao za pobudu primatelja, takav pravni posao je bez učinka u smislu odredbe čl. 273. st. 2. ZOO.
16. Slijedom navedenog odgovor na pitanje je li ugovor o ustupu tražbine (cesiji) ništetan odnosno je li protivan moralu društava ovisi i o tome, je li pobuda primatelja ustupljene tražbine za sklapanje ugovora o ustupu tražbine nedopuštena, je li ta pobuda bitno utjecala na njegovu odluku da sklopi ugovor u vrijeme kad je račun ustupitelja bio u blokadi te jesu li primatelj tražbine kao i ustupitelj znali ili morali znati za blokadu računa ustupitelja. To stoga što svaki pravni posao mora imati dopuštenu pobudu. Navedeno je ujedno odgovor na pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.
17. Sudovi u ovom sporu nisu ispitivali i ocijenili pobudu prvotuženika i drugotuženika kao primatelja (cesionara) po ugovoru o cesiji za sklapanje tog ugovora niti je li pobuda bitno utjecala na odluku svakoga od njih da sklopi ugovor o cesiji u vrijeme kad je trećetuženica, kao ustupitelj (cedent), imala oznaku blokade računa, kao što nisu ni ispitali i ocijenili jesu li prvotuženik i drugotuženik, kao primatelji tražbine te trećetuženica, kao ustupitelj tražbine, znali za blokadu računa. Stoga nije bilo uvjeta za preinačnje pobijane odluke pa je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužitelja, ukinute su obje nižestupanjske presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovljenom postupku sudovi će, uvažavajući pravno shvaćanje revizijskog suda o postavljenom pravnom pitanju, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu te o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova te donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.
19. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP
Zagreb, 18. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
