REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1067/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Ćorić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mladen Vušković, odvjetnik u Splitu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-957/2021-3 od 22. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1122/2018 od 8. ožujka 2021., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-957/2021-3 od 22. rujna 2021. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1122/2018 od 8. ožujka 2021. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju koji su tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanja sklopile 30.prosinca 2008. u Splitu, ovjeren kod Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem IR-204/09 dana 13.veljače 2009., a kojim je tužiteljica dala u vlasništvo tuženici svoj stan u [adresa], u [adresa] na IV katu označen br.15, u površini od 58,55 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, upisan kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo ( E-9) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u zgradi kat. čestica [katastarska čestica], površine 407 m2, te pokretnine koje se nalaze u tom stanu, s tim da je stjecanje prava vlasništva odgođeno do smrti tužiteljice.

II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da nakon pravomoćnosti ove presude izvrši brisanje zabilježbe pod brojem Z-1792/09 kojim je zabilježeno postojanje ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužiteljice kao primateljice uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja sklopljenog 30.prosinca 2008 god. u Splitu, ovjerenog kod Općinskog suda u Splitu pod posl. brojem IR-204/09 dana 13.veljače 2009. a kojim je tužiteljica dala u vlasništvo tuženici svoj stan u [adresa], u [adresa] na IV katu označen br.15, u površini od 58,55 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice i hodnika, upisan kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo ( E-9) u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina], u zgradi kat. čestica [katastarska čestica], površine 407 m2, te pokretnine koje se nalaze u tom stanu, s tim da je stjecanje prava vlasništva odgođeno do smrti tužiteljice." kao neosnovan.

II Dužna je tužiteljica naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do konačne isplate.“.

2. Drugostupanjskom presudom je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-232/2022-5 od 13. travnja 2022. tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

„U postupcima radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zbog poremećenih odnosa kada je utvrđeno da je nesporno došlo do takvog poremećaja odnosa ugovornih strana koji je relevantan u smislu odredbe čl. 583. st. 2 ZOO i da slijedom toga treba raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju, smije li se ispitivati postojanje zlouporabe prava koja je dovela do poremećenih odnosa kada takav prigovor tuženika nije niti iznesen?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužiteljica je podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložila je preinačiti pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima, odnosno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženica je predložila odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog 30. prosinca 2008. između tužiteljice, kao primateljice uzdržavanja i tuženice, kao davateljice uzdržavanja, zbog poremećenih odnosa između stranaka u smislu odredbe čl. 583. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO).

9. Odredbom čl. 583. st. 1. ZOO propisano je da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje, st. 2. istog članka propisano je da ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, dok je st. 3. tog članka propisano da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

10. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju između stranaka došlo do poremećenih odnosa u smislu odredbe čl. 583. st. 2. ZOO zbog događaja u kojem je tuženica pred tužiteljicom verbalno napala svoju majku teškim uvredama, nakon čega je tužiteljica osjećala strah i nelagodu prema tuženici zbog njezinog agresivnog ponašanja te je izgubila povjerenje prema tuženici, što je dovelo do prekida komunikacije između stranaka.

11. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da se događaj kojemu je tužiteljica prisustvovala nije objektivno odnosio na samu tužiteljicu te da nije bilo skrivljenog ponašanja na strani tuženice koje bi dovelo do poremećaja odnosa, već da je tužiteljica bez raz loga koji bi se mogli pripisati u krivnju tuženice, prekinula kontakt sa tuženicom te je zlouporabom prava izazvala poremećenost odnosa u namjeri da zajednički život, odnosno kontakti stranaka postanu nepodnošljivi. Pritom se drugostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 7. st. 2. ZPP, ocijenivši da iako tuženica tijekom postupka nije prigovorila da bi tužiteljica zlouporabom prava izazvala poremećenost odnosa, da je sud ovlašten u ovom slučaju utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele jer je posumnjao da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

12. U reviziji tužiteljica prigovara da su sudovi ispitivali je li tužiteljica zloupotrijebila svoje pravo izazivajući poremećaj odnosa među strankama, iako tuženica tijekom postupka nije istaknula takav prigovor, pri čemu sudovi nisu razlikovali (eventualno) skrivljeno ponašanje tužiteljice kao primateljice uzdržavanja od zlouporabe prava u namjeri raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju.

13. Ocjena ovog suda je da su, u konkretnoj činjeničnoj situaciji, izneseni prigovori tužiteljice osnovani.

14. U odluci broj Rev-2605/94 od 20. rujna 1994. ovaj sud je iznio pravno shvaćanje da pitanje krivnje za nastali poremećaj odnosa između stranaka nije relevantno, već samo u slučaju da je tužitelj poremećenost odnosa izazvao u namjeri da postigne raskid ugovora i da se, dakle, radi o zloupotrebi prava, bila bi odlučna krivnja za nastalu poremećenost odnosa.

15. Prema pravnom shvaćanju ovog suda iznesenom u odluci broj Rev-456/91 od 27. kolovoza 1991., u slučaju kad se na temelju rezultata cjelokupnog postupka može zaključiti da među strankama nema povjerenja niti mogućnosti kontakata, sve kad bi se i moglo zaključiti da je sama tužiteljica skrivila poremećaj međusobnih odnosa, ne može se isključivo zbog toga primateljicu uzdržavanja siliti da održava zajednicu u kojoj je život postao nepodnošljiv.

16. Slijedom navedenog, obzirom na postavljeno pravno pitanje u reviziji tužiteljice, valja reći da pitanje krivnje za poremećenost odnosa između ugovornih stranaka u postupku radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju nije relevantno u smislu primjene odredbe čl. 583. st. 2. ZOO, osim u slučaju kad je tužitelj poremećenost odnosa izazvao zlouporabom prava u namjeri da postigne raskid ugovora. Međutim, u okolnostima kad tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor zlouporabe prava niti je iznio činjenice na kojima bi temeljio takav prigovor, sud ne može ispitivati je li došlo do zlouporabe prava koja je dovela do poremećenih odnosa između stranaka ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 583. st. 2. ZOO.

17. Pritom se je u konkretnom predmetu drugostupanjski sud pogrešno pozvao na primjenu odredbe čl. 7. st. 2. ZPP jer sud nije ovlašten po službenoj dužnosti utvrđivati činjenice u postupku na koje se stranke nisu pozivale, osim ako se radi o sumnji da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati - o čemu u konkretnom slučaju nije riječ.

18. Budući da je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, uslijed čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

19. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina