Poslovni broj: Usž-3832/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja Televizije Slavonije i Baranje doo , Trg slobode 6 , Osijek , OIB: 99890141196 , kojeg zastupa opunomoćenik Mladen Jurić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić jtd , Osijek , Stjepana Radića 10 , protiv tuženika Agencije za elektroničke medije , Zagreb , Jagićeva 31 , OIB: 35237547014 , radi privremenog preuzimanja koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge televizije, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I- 356/2024-15 od 8. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba tužitelja Televizije Slavonije i Baranje doo , Osijek i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-356/2024-15 od 8. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-356/2024-15 od 8. srpnja 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja odluke Agencije za elektroničke medije , klasa: 614-03/23-05/0228 , urbroj: 114-03/04-24-07 od 18. siječnja 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da prvostupanjski sud zaključak o protuustavnosti pozdrava izvodi na temelju sadržaja odluke prekršajnih sudova i Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) u predmetu nogometaša HA, međutim, pri tome ne uzima u obzir činjenicu da se radi o potpuno različitoj situaciji jer u tom predmetu nogometaš nakon netom završene utakmice punom gledalištu putem mikrofona uzvikuje "za dom" na što su mu gledatelji uzvraćali "spremni". U tom predmetu su prekršajni sudovi zauzeli stajalište da je nogometaš počinio prekršaj koji mu se stavljao na teret. Smatra, da u konkretnom slučaju iz pobijane presude i obrazloženja odluke tuženika ne proizlazi koja je zabranjena radnja tužitelja, zašto tuženik smatra da je tužitelj sudjelovao u govoru mržnje i prema kome te koja je osnova iz članka 14. stavka 2. Zakona o medijima. Obrazloženje prvostupanjskog suda kojim umjesto tuženika opravdava donošenje predmetne odluke je stavljanje u poziciju odvjetnika jedne od strana, a što je nespojivo s funkcijom suda. Prema sudskoj praksi govorom mržnje općenito se smatraju svi oblici usmenog ili pisanog javnog izražavanja koji šire, potiču, opravdavaju ili pozivaju na mržnju prema određenoj skupini ili njenim pripadnicima, a u cilju stvaranja netrpeljivosti, diskriminacije, razdora ili poticanja na nasilje. Upućuje na članak 39. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje da je zabranjeno svako pozivanje ili poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti. U vezi s navedenim govora mržnje, u predmetnoj emisiji nije bilo, a isto proizlazi i iz same pobijane odluke, odnosno ističe da u dijelovima emisije koje tuženik označava kao sporne nije bilo govora mržnje niti bilo kakvih radnji i osnove iz članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima. Nije potpuno jasno i ne može se zaključiti iz "obrazloženja" pobijane odluke ali tuženik očito smatra spornim dijelove emisije u kojoj su se gledatelji javili uživo i izgovorili "Bog i Hrvati" i "za dom spremni" dok je iz pobijane presude jasno da je za prvostupanjski sud upravo pozdrav "za dom spremni" sporan. Riječi "za dom spremni" ne predstavljaju govor mržnje u svakom kontekstu te je to potpuno jasno jer je tuženik predložio, a sud reproducirao situaciju u kojoj je tuženik utvrdio da nema prekršaja kada se u emisiji TV Dalmacija dogodio identičan slučaj. Smatra da bi tuženik morao imati jasan kriterij u pogledu navedenog pozdrava jer se u suprotnom radi o arbitrarnoj odluci to jest tuženik po slobodnoj volji i bez primjene jasnih kriterija bira tko je prekršio zakon, a tko nije, iako se oba puta koristio sporni pozdrav "za dom spremni" za kojeg prvostupanjski sud tvrdi da je uvijek protuustavan, a što je jasno da nije slučaj. Ističe da leksičkim tumačenjem i značenjem riječi "Bog i Hrvati" i "za dom spremni" jasno proizlazi da niti jedna riječ zasebno, a niti skupno ne predstavlja govor mržnje niti bilo kakav oblik iz članka 14. stavka 2. Zakona o medijima niti izbjegavanje bilo koje riječi pojedinačno ili/i zasebno zabranjeno te propisano ako prekršaj/kazneno djelo. Smatra da nije prekršio navedeni članak Zakona o medijima te da ne može biti odgovoran za bilo kakvu povredu, kao niti pasivno legitimiran te ukazuje i upućuje na stav Vijeća za elektroničke medije, povodom podnesenog prigovora u istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, jednoglasno zauzetom na sjednici Vijeća održanoj 22. ožujka 2019. zauzet stav da na kanalu Plava vinkovačka nakladnika VTV d.o.o., zbog "relativiziranja povijesti" i pozdrava "Za dom spremni" nije utvrđeno kršenje Zakona o elektroničkim medijima. Posebno napominje da tuženik kao tijelo nema ovlasti sam propisivati i određivati pojmove i obilježja govora mržnje, odnosno što je govor mržnje, nego se tuženik dužan pridržavati zakonskog i pravnog okvira Republike Hrvatske u kojemu "za dom spremni" i "Bog i Hrvati" nisu propisani kao prekršaj niti su zabranjeni, a isto tako sud se ne može pozvati na određene odluke i pritom zanemariti druge koje su donesene u činjenično i pravno sličnim situacijama. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz dosadašnjeg postupka, a prije svega iz odgovora na tužbu te smatra da je prvostupanjski sud potrebu za "svrstavanjem" konkretnog izričaja "Za dom spremni" u kontekst emisije i samo ponašanje voditelja za vrijeme emisije ispravno prepoznao kao nužnost te sukladno tome i presudio. Tuženik predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom se odbija žalba tužitelja i potvrđuje prvostupanjska presuda Upravnog suda u Zagrebu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka u spisu predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima uz valjano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

7. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je na temelju odredbe članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima („Narodne novine“ 111/21. i 114/22.), odlukom tuženika privremeno, na rok od četiri sata oduzeta koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge televizije na području digitalne regije D1 –

Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i dijela Brodsko-posavske županije trgovačkom društvu Televizija Slavonije i Baranje d.o.o., sa sjedištem u Osijeku. Navedeno trgovačko društvo dužno je prestati s emitiranjem televizijskog programa dana 26. siječnja 2024. od 19 sati te televizijski program ne smije emitirati do dana 26. siječnja 2024. do 23 sata te mu je naloženo da u navedenom razdoblju umjesto redovnog programa emitira posebnu obavijest (tzv. telop) sa sljedećim sadržajem:

Vijeće za elektroničke medije privremeno je oduzelo koncesiju Televiziji Slavonije i Baranje u razdoblju od 19,00 do 23,00 dana 26. siječnja 2024., a zbog kršenja odredbi članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima, a odluka je stupila na snagu danom donošenja i određeno je da će se objaviti u "Narodnim novinama". Osporena odluka donesena je uz obrazloženje da je u postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke utvrđeno da je dana 8. prosinca 2023. u programu Televizije Slavonije i Baranje emitirana emisija "Bujica" od 20:07:35 do 21:30:45 sati, da je emisija obrađivala temu velikosrpskog svojatanja dubrovačke kulture i hrvatskog jezika, da se tijekom emisije gledatelj uživo javlja i pozdravlja sa "za dom spremni", a voditelj SA na to odgovara "eto ja se pridružujem pozdravima", da drugi gledatelj pozdravlja sa "Bog i Hrvati i za dom spremni", a voditelj odgovara: "ja vas neću cenzurirati, nemam razloga, možda je to čuo KA" te potom daje nalog režiji da pozove KA te ga se potom poziva na mobitel više puta.

8. Prema ocjeni ovoga Suda tuženik kao i prvostupanjski sud pravilno su utvrdili da je emitiranjem navedenih izjava u emisiji "Bujica" došlo do zabranjenog poticanja mržnje i diskriminacije na osnovi nacionalne pripadnosti, a suprotno odredbi članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima pa je stoga tužitelju osnovano na temelju odredbe članka 90. stavka 1. točke 5. istog Zakona osporenom odlukom privremeno oduzeta koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijske usluge televizije na predmetnom području.

9. Pored navedenog treba istaknuti da prvostupanjski sud osnovano upućuje na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-II-6111/2013 od 10. listopada 2017. i U-III-1296/2016 od 25. svibnja 2016. te pravilno smatra da su u tim odlukama važna načelna stajališta kako je isticanje ustaških simbola poput pozdrava "za dom spremni" prema Ustavu Republike Hrvatske i stanovištu Ustavnog suda, protivno Ustavu.

10. Slogan "za dom spremni" prema doslovnom značenju ne predstavlja govor mržnje, međutim, navedeni slogan je simbol ustaškog režima, a isticanje ustaških simbola u javnosti zbog ideologije i prakse ustaškog režima jasno nosi konotaciju poticanja, pogodovanja poticanju i širenju mržnje te korištenje tog pozdrava u medijima predstavlja čin koji potiče, pogoduje promicanju i širenju mržnje, a osobito prema manjinama koje su bile na udaru režima nezavisne države Hrvatske (npr. Romima, Srbima, Židovima), kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Osnovano smatra prvostupanjski sud da iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom postupku i obrazloženja tuženika proizlazi da je došlo do povrede članka 14. stavka 2. Zakona o elektroničkim medijima te napominje da je umjesto distanciranja, voditelj ohrabrivao izjave koje mogu potaknuti ili pogodovati širenju mržnje prema pripadnicima srpske nacionalne manjine, čime se ostvaruje zabranjeno ponašanje iz navedenog članka Zakona.

11. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanom odlukom tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijeni i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.

13. Žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ujedno, napominje se da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojim prigovorima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

14. Naime, prvostupanjski sud je otklonio prigovore tužitelja glede donesenih odluka u prekršajnom postupku i u pogledu pravnog shvaćanja sjednice sudaca Visokog prekršajnog suda od 3. lipnja 2020. pravilno navodeći da navedeno shvaćanje predstavlja pokušaj ujednačavanja sudske prakse unutar prekršajno pravnog sustava, međutim, isto nije obvezujuće za tuženika u primjeni Zakona o elektroničkim medijima niti ima ustavnopravnu snagu, za razliku od odluka Ustavnog suda i ESLJP koje imaju širi opseg jer interpretiraju i Konvenciju i Ustav koji su obvezi za pravne subjekte u Republici Hrvatskoj pa uključujući i tuženika kao regulatorno tijelo.

15. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić