Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika IN, zastupan po braniteljima odvjetničkog društva Korljan & Partneri d.o.o. iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 62. st. 1. toč. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ broj: 25/13, 85/15, 69/22, dalje: Zakon o pravu na pristup informacijama), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-6304/2023 od 23. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika IN i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik EN proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 265,00 eura, zbog prekršaja iz članka 62. st. 1. toč. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi od optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

6. Žalitelj u bitnome osporava postojanje obvezujućeg pravnog akta, navodeći da akt Povjerenika za informiranje nije donesen u formi rješenja, već dopisa, slijedom čega ne bi mogao predstavljati temelj prekršajne odgovornosti.

7. Suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da su isti neosnovani. Iz sadržaja spisa proizlazi da je Povjerenik za informiranje aktom Klasa: UP/II-008-07/23-01/153, URBROJ: 401-01/04-23-3 od 5. lipnja 2023., koji je Općina Vir zaprimila 19. lipnja 2023., tijelu javne vlasti naložio da u roku od osam dana od dana primitka dostavi tražene informacije koje su predmet postupka. Navedeni akt sadrži jasno određenu obvezu i rok za postupanje, pa njegova pravna narav proizlazi iz sadržaja, a ne iz njegova naziva. Sama okolnost što akt nije naslovljen kao „rješenje“ ne dovodi u pitanje njegov obvezujući karakter, budući da je donesen u okviru zakonskih ovlasti nadležnog tijela te proizvodi pravne učinke dok god nije stavljen izvan snage u odgovarajućem postupku. Stoga žalbeni navodi o nepostojanju obvezujućeg pravnog akta nisu osnovani.

8. Neosnovan je i žalbeni navod da u činjeničnom opisu nije određeno vrijeme počinjenja prekršaja. U izreci pobijane presude navedeni su datum donošenja akta Povjerenika za informiranje, datum njegova zaprimanja (19. lipnja 2023.) te rok od osam dana za postupanje. Kod prekršaja koji se sastoji u propuštanju, vrijeme počinjenja određuje se protekom roka u kojem je postojala obveza postupanja. U konkretnom slučaju prekršaj je ostvaren istekom osmog dana od dana zaprimanja predmetnog akta, budući da u tom roku nije postupljeno po nalogu Povjerenika. Stoga činjenični opis sadrži sve odlučne činjenice potrebne za pravnu kvalifikaciju djela, uključujući i vrijeme počinjenja prekršaja.

9. Slijedom svega izloženog, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost primjene materijalnog prekršajnog prava. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je okrivljenik, kao odgovorna osoba u tijelu javne vlasti, propustio postupiti po obvezujućem nalogu Povjerenika za informiranje te time ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 62. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

10. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije posebno žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Međutim, ovaj Sud je, sukladno članku 202. stavku 5. Prekršajnog zakona, ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu.

11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, mogu utjecati da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna koja je primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članaka 6. i 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna je primjerena i dostatna, kako s obzirom na okolnosti počinjenog prekršaja, tako i u pogledu zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je izrečena unutar zakonskih okvira propisanih za predmetni prekršaj.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.