Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv EDEN STAR j.d.o.o. za usluge, pravne osobe i OA, odgovorne osobe, zastupani po braniteljima Odvjetničkog društva Blajher & Fuchs iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 306 stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi (NN br. 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: Pp- 666/2023 od 4. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika pravne osobe EDEN STAR j.d.o.o. za usluge i okrivljenika odgovorne osobe OA i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 2 (dva) mjeseca od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici okrivljena pravna osoba EDEN STAR j.d.o.o. za usluge i okrivljenik odgovorna osoba OA proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 4.500,00 eura, te okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.200,00 eura, zbog prekršaja iz članka 306 stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su po braniteljima pravodobno podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajnopravnim sancijama, navodeći da sud nije pravilno cijenio sve okolnosti slučaja, osobito činjenicu da nisu postupali s namjerom kršenja zakona, već su poduzeli sve radnje radi ishođenja licence, koja nije izdana zbog jednostranog otkaza ugovora o zakupu od strane zakupodavke. Ističu da u njihovom postupanju nije bilo štetnih posljedica, da su usluge pružane uredno i sukladno standardima, da su naknadno ishodili potrebnu licencu te da ranije nisu prekršajno kažnjavani, zbog čega smatraju da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje od odgovornosti, a podredno za znatno ublažavanje izrečenih novčanih kazni.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

6. Naime, prvostupanjski sud proveo je opsežan dokazni postupak, ispitao okrivljenika kao odgovornu osobu i zakonskog predstavnika pravne osobe na navode optužnog prijedloga, te svjedoke IA, LA, AA, višu inspektoricu specijalisticu, i OAR, višu inspektoricu socijalne skrbi. Nadalje, u točki 8. obrazloženja naveo je sve provedene materijalne dokaze u koje je izvršio uvid. Analizom i ocjenom svih provedenih dokaza, cijeneći ih po slobodnom sudačkom uvjerenju u smislu članka 88. Prekršajnog zakona, pravilno je zaključio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonom propisana obilježja prekršaja iz članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

7. Odredbom članka 306. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kažnjavanje pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi ako pruža usluge za koje nema izvršno rješenje o ispunjavanju mjerila za pružanje socijalnih usluga iz članka 165. stavka 1. toga Zakona, dok je odredbom članka 165. stavka 1. propisano da pravna osoba može započeti s pružanjem socijalnih usluga po izvršnosti rješenja o ispunjavanju mjerila. Iz provedenih dokaza, osobito iskaza navedenih inspektorica te svjedoka obrane, kao i materijalne dokumentacije, pravilno je utvrđeno da su žalitelji u vrijeme nadzora pružali socijalne usluge bez potrebnog izvršnog rješenja, čime su ostvarili obilježja predmetnog prekršaja.

8. Stoga žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, a okolnosti na koje se žalitelji pozivaju, spor sa zakupodavkom, jednostrani otkaz ugovora o zakupu te postupak ishođenja nove licence, ne dovode u pitanje odlučnu činjenicu da u trenutku nadzora nisu posjedovali izvršno rješenje za obavljanje djelatnosti.

9. Pritom valja istaknuti da je riječ o formalnom prekršaju, kod kojeg je za postojanje prekršajne odgovornosti odlučna sama činjenica pružanja socijalnih usluga bez prethodno pribavljenog izvršnog rješenja nadležnog tijela, neovisno o razlozima zbog kojih isto nije izdano, kao i neovisno o eventualnom nepostojanju štetnih posljedica. Stoga subjektivni razlozi na koje se žalitelji pozivaju, kao ni okolnost da je licenca naknadno ishođena, ne isključuju njihovu prekršajnu odgovornost.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, pa žalbeni navodi nisu osnovani.

11. U odnosu na odluku o kazni, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 37. Prekršajnog zakona, cijeneći kao olakotne okolnosti dosadašnju nekažnjavanost i izostanak otegotnih okolnosti, te je izrekao kazne znatno ispod zakonom propisanog minimuma, primjenom instituta ublažavanja. Izrečene kazne primjerene su težini prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, a za njihovo dodatno ublažavanje ne postoje druge osobito olakotne okolnosti.

12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

13. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 18. veljače 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u velikoj Gorici, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.