Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice BG, zbog prekršaja iz čl. 91. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj: 20/2018, 115/2018, 98/2019, 57/2022), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u Zadru, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp - 6066/2024 od 4. prosinca 2024, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područni ured Split, Ispostava u Zadru i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenica BG je na temelju članka 161. točka 6. Prekršajnog zakona, oslobođena od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 91. st. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, činjenično opisan u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljenici stavlja na teret, a na način kako ga je opisao tužitelj, po propisu nisu prekršaj.
2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, navodeći da je sasvim jasno navedeno da se zemljište ne obrađuje, da je zaraslo raznim korovima i višegodišnjim raslinjem (divlja kupina i smrika) a uz to je priložena i fotografija s lica mjesta nekoliko parcela te je netočno obrazloženje suda.
4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba je neosnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
7. Naime, okrivljenica je oslobođena od optužbe da bi inspekcijskim nadzorom višeg poljoprivrednog inspektora Državnog inspektorata 12. kolovoza 2024. tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora bilo utvrđeno da se parcele i to k. č. br. [katastarska čestica], k.čbr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u naselju Pristeg ne koriste, poljoprivredno zemljište se ne obrađuje, te je zaraslo raznim korovima i višegodišnjim raslinjem (divlja kupina i smrika).
8. Takav činjenični opis djela nije potpun te djelo, kako je opisano, nije prekršaj jer u činjeničnom opisu djela nije navedeno da je okrivljenica vlasnica ili posjednica predmetnog zemljišta, što predstavlja bitno, konstitutivno obilježje ovog prekršaja, budući da sukladno odredbi čl. 4. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu predmetno prekršajno djelo mogu počiniti isključivo vlasnik ili posjednik poljoprivrednog zemljišta, kako je to valjano obrazložio i prvostupanjski sud.
9. Naime, zakonski opis, odnosno kvalifikacija prekršaja, predstavlja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pri čemu sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja jer, u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića djela u činjeničnom opisu, tako opisano djelo ne predstavlja prekršaj.
10. Slijedom navedenog, budući da u činjeničnom opisu radnje prekršaja navedenom u optužnom aktu nije navedeno da je okrivljenica vlasnica ili posjednica predmetnog zemljišta, što predstavlja konstitutivno obilježje predmetnog prekršaja jer ga može počiniti isključivo vlasnik ili posjednik, djelo za koje se optužnim aktom tereti po propisu nije prekršaj, a tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju ispravan zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju prekršaja.
11. Nadalje, budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji iz kojih proizlaze zakonska obilježja prekršaja, uz poštivanje načela zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom je okrivljenica oslobođena od optužbe za djelo opisano u izreci, na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, jer djelo za koje se optužuje, kako je opisano, po propisu nije prekršaj.
12. Zbog naprijed izloženih razloga, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru u 4 otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
