Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika PŠ, zastupan po braniteljima odvjetničkog društva Korljan & Partneri d.o.o. iz Zadra, zbog prekršaja iz članka 62. st. 1. toč. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“ broj: 25/13, 85/15, 69/22, dalje: Zakon o pravo na pristup informacijama), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, broj: Pp-5973/2023-6 od 10. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika PŠ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura koji je dužna platiti u roku od 90 (devedeset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik LŠ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 eura, zbog prekršaja iz članka 62. st. 1. toč. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom I.
2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 14,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede materijalnog prekršajnog prava.
4. Žalba nije osnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da presudom nisu na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da akt Povjerenika za informiranje od 29. ožujka 2023. nije donesen u formi rješenja, već dopisa, slijedom čega ne bi imao obvezujući karakter niti bi mogao predstavljati temelj za prekršajnu odgovornost. Nadalje navodi da iz sadržaja predmetnog akta nije jasno kome je trebalo dostaviti tražene informacije, kao i da u činjeničnom opisu nije precizirano vrijeme počinjenja prekršaja.
7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Iz spisa nedvojbeno proizlazi da je Povjerenik za informiranje aktom klasa: UP/II-008-07/23-01/152, urbroj: 401-01/03-23-2 od 29. ožujka 2023., koji je Općina Vir zaprimila 3. travnja 2023., naložio tijelu javne vlasti da u roku od osam dana od primitka akta dostavi informacije koje su predmet postupka. Iz obrane okrivljenika proizlazi da on niti ne osporava činjenicu da po nalogu Povjerenika za informiranje u ostavljenom roku nije postupljeno, već osporava njegovu pravnu obvezujuću narav.
8. Neosnovan je žalbeni navod da predmetni akt nema obvezujući karakter jer nije donesen u formi rješenja. Sadržajem akta jasno je određena obveza i rok za postupanje, što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Sama okolnost što je akt nazvan „dopisom“ ne dovodi u pitanje njegovu pravnu narav i obvezujući učinak, budući da se pravna priroda akta cijeni prema sadržaju, a ne nazivu.
9. Također je neosnovan žalbeni navod o nejasnoći glede osobe kojoj je trebalo dostaviti tražene informacije. Iz cjelokupnog sadržaja akta i konteksta žalbenog postupka jasno proizlazi da je tijelo javne vlasti bilo dužno postupiti po nalogu Povjerenika. Eventualne nedoumice u pogledu tehničkog načina dostave nisu mogle predstavljati zapreku izvršenju naloga niti oslobađaju odgovornu osobu od obveze postupanja.
10. U odnosu na prigovor da u činjeničnom opisu nije naznačeno vrijeme počinjenja prekršaja, ovaj Sud ocjenjuje da je činjenični opis dovoljno određen. U istome su navedeni datum donošenja akta Povjerenika, datum njegova zaprimanja od strane tijela javne vlasti (3. travnja 2023.) te rok od osam dana za postupanje. Time je vrijeme počinjenja prekršaja jasno određeno, jer je prekršaj ostvaren protekom ostavljenog roka bez izvršenja naloženog postupanja. Takvo određivanje vremena počinjenja u skladu je s naravi inkriminiranog propusta.
11. Slijedom svega izloženog, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja niti stupanj pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica, pa žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno prekršajno pravo kada je okrivljenika proglasio krivim za prekršaj iz članka 62. st. 1. toč. 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
12. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije posebno žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Međutim, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu i u tom dijelu, budući da sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, mogu utjecati da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna koja je primjerena težini prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članaka 6. i 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, novčana kazna je primjerena i dostatna, kako s obzirom na okolnosti počinjenog prekršaja, tako i u pogledu zakonske svrhe kažnjavanja, budući da je izrečena unutar zakonskih okvira propisanih za predmetni prekršaj.
14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Zapisničar : : Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelje i tužitelja.
