Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe MOJE KUHINJE d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe RB, zastupani po branitelju Anti Šeparović, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 149. stavak 1. podstavak 51. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 19/2022 i 59/2023), rješavajući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-10970/2024, na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe MOJE KUHINJE d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe RB i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba MOJE KUHINJE d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba RB proglašeni su krivima i kažnjeni i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1400,00 eura, te II okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.400,00 eura, zbog prekršaja iz članka 149. stavka 1. podstavka 51. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.
1.2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 50,00 eura, svaki.
2. Protiv te presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka. Povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izrečene prekršajnopravne sankcije i troškova postupka.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Po ocjeni ovog suda, činjenica je da je između okrivljenika kao trgovaca i potrošača sklopljen ugovor o izradi, isporuci i montaži ugradbenog ormara, kojeg okrivljenici nisu ispunili u cijelosti u skladu s odredbama članka 47. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača, prema kojem je trgovac dužan ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i propisa kojima se uređuju obveznopravni odnosi. Ova odredba obvezuje trgovca da izvrši ugovor u potpunosti i u skladu s ugovorenim rokovima, a neispunjavanje i manjeg dijela obveze, poput neisporučene ladice, predstavlja postupanje suprotno odredbi članka 47. Zakona.
6. Nadalje, članak 48. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača propisuje zakonski rok za ispunjenje ugovora, koji se primjenjuje osim ako ugovor ne predviđa drukčiji rok. Dakle, članak 48. st. 1. ima sekundarni karakter i služi kao pravni okvir za izvršenje obveza trgovca kada ugovor ne odredi vlastiti rok. Prekoračenje ugovorenog ili zakonskog roka, u slučaju da ugovor ne predviđa drukčiji rok, predstavlja povredu Zakona o zaštiti potrošača.
7. U predmetu se ne radi o parničnom postupku niti o ostvarivanju privatnopravnih zahtjeva potrošača, već o prekršajnom postupku kojim se utvrđuje javnopravna odgovornost trgovaca za kršenje Zakona o zaštiti potrošača, s ciljem zaštite javnog interesa i prava potrošača, a ne naknade štete ili rješavanja civilnopravnog spora. Iako su okrivljenici u svojoj obrani isticali da je predmetna ladica kasnije izrađena i da ju potrošač nije preuzeo, navedena okolnost ne uklanja odgovornost za prekršaj, jer je ugovor trebao biti ispunjen u cijelosti i u ugovorenom roku, što je temelj za utvrđivanje prekršaja.
8. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud u potpunosti je i točno utvrdio činjenično stanje, slobodno ocijenio dokaze i pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu je odluka o krivnji valjano obrazložena, navodeći dostatne i relevantne razloge. Žalbeni navodi okrivljenika da se radi o „civilnopravnom ugovoru“ i da nisu počinili prekršaj nisu osnovani, kao ni tvrdnja da je „procesno nedopušteno“ da tužitelj bude i svjedok, budući da zakon posebno predviđa da oštećenik/tužitelj može biti ispitivan kao svjedok o relevantnim činjenicama u prekršajnom postupku, što je prvostupanjski sud pravilno i učinio.
9. Slijedom iznesenog, navodi žalbe u kojima žalitelji ne navode nove činjenice niti predlažu nove dokaze u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku niti krivnju žalitelja za terećeno djelo.
10. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena svakom okrivljeniku, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja iznos određen u granicama članka 149. stavak 1. i podstavak 51. i stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača.
11. U odnosu na troškove postupka, valja napomenuti kako okrivljenici nisu obrazložili ovu žalbenu osnovu već je samo paušalno navode kako se žale i na troškove postupka. Budući su okrivljenici proglašeni krivim, isti su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka, a kako je to i odredio prvostupanjski sud u pobijanoj odluci. Troškovi postupka u paušalnom iznosu određeni su sukladno složenosti i trajanju postupka te u okviru određenom Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/2013) gdje je propisano da se paušalni iznos za troškove prekršajnog postupka određuje u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27 eura do 663,61). Stoga je odluka prvostupanjskog suda o trošku pravilna i zakonita.
12. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenke, branitelja i tužitelja.
