Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ĐĆ, zbog prekršaja iz članka 87. stavak 3. u vezi stavka 1. točka 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referenduma ("Narodne novine" broj: 29/2019., 98/2019, 126/2021.), odlučujući o žalbi tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj: Pp-202/2025-4, od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Prihvaćanjem žalbe tužitelja Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnoj sankciji na način da se za prekršaj iz članka 87. stavak 3. u svezi stavka 1. točka 31. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referendum za koji je okrivljenik ŽĆ tom presudom proglašen krivim, na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna od 400,00 (četiristo) eura, koju je okrivljenik dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude, s time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog u Čakovcu okrivljenik ŽĆ proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 265,44 eura zbog prekršaja iz članka 87. stavak 3. u vezi stavka 1. točka 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referenduma, činjenično opisanog u izreci pobijane odluke.
2. Istom presudom okrivljenik je temeljem članka 139. stavak 6. u vezi članka 138. stavak 3. točka a. Prekršajnog zakona oslobođen naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
3. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog izrečene prekršajnopravne sankcije u bitnom navodeći da je sud precijenio olokotne okolnosti na strani okrivljenika te pogrešno naveo da otegotne okolnosti nisu pronađene, jer je iz prekršajne evidencije vidljivo da je okrivljenik prekršajno kažnjavan i to između ostalog i za prekršaje iz Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referenduma zbog kojih su mu izrečene novčane kazne. Sud je naveo da je okrivljenik naknadno izvršio obvezu i dostavio obavijest Državnom izbornom povjerenstvu, ispuštajući iz vida da je okrivljenik navedenu obavijest dostavio po proteku više od 5 mjeseci od propisanog roka i to nakon što su povodom obavijesti Državnog izbornog povjerenstva inicani policijski izvidi, a osobito valja cijeniti da je okrivljenik predmetni prekršaj počinio kao član Općinskog vijeća Općine Podturen, dakle kao kao član predstavničkog tijela koje donose akte u okviru djelokruga jedinice lokalne samouprave, poradi čega je osobito bio dužan pridržavati se odredaba zakona.
4. Žalitelj predlaže da se žalba, iz razloga koji su u njoj navedeni, prihvati.
5. Žalba je osnovana.
6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uz ocjenu navoda žalbe tužitelja, Visoki prekšajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. U pravu je tužitelj da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da otegotne okolnosti na strani okrivljenika nisu pronađene. Iz potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije nesporno proizlazi da je okrivljenik prekršajno kažnjavan za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te za istovjetni prekršaj iz čl. 87. st. 3. u vezi st. 1. toč. 8. Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referenduma, odlukama Općinskog suda u Čakovcu (Pp 1270/2023 i Pp 372/2024), kojima su mu izrečene novčane kazne od 132,72 eura, odnosno 140,00 eura.
8. Članak 36. Prekršajnog zakona propisuje da sud pri izboru vrste i mjere kazne mora uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a među njima posebno: stupanj krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, njegovo ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja.
9. U konkretnom slučaju, pored okolnosti koje je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir pri odmjeravanju kazne (olakotne okolnosti priznanja prekršaja i naknadnog izvršenja obveze), sud nije propisno ocijenio ranije ponašanje okrivljenika kao okolnost odlučnu za izbor vrste i mjere kazne.
10. Iz prekršajne evidencije nesporno proizlazi da je okrivljenik već bio pravomoćno kažnjavan za prekršaje iz Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe i referenduma, te za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Takvo ponavljanje prekršajnih povreda predstavlja relevantnu okolnost koja može imati otegotnu važnost pri donošenju odluke o visini kazne, te je bila dužnost prvostupanjskog suda da tu okolnost ocijeni i u obrazloženju odluke navede.
11. Međutim, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izričito naveo da otegotne okolnosti nisu utvrđene, a pritom se nije osvrnuo na raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika za istovjetni prekršaj. To predstavlja propust u primjeni odredbe članka 36. Prekršajnog zakona.
12. Takav propust očituje se i u obrazloženju kazne jer bez pravilnog vrednovanja ranije prekršajne odgovornosti okrivljenika sud nije dao kompletno i zakonito obrazloženje razloga za izbor najniže kazne u rasponu zakonskih mogućnosti, što je bitan element zakonitog i individualiziranog odmjeravanja kazne.
13. Iz navedenoga proizlazi da je prvostupanjski sud, odbacujući raniju prekršajnu kažnjavanost okrivljenika kao okolnost odlučnu za izbor vrste i mjere kazne, nepravilno primijenio odredbu članka 36. Prekršajnog zakona, koja izričito nalaže da sud pri odmjeravanju kazne uzme u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a među njima i ranije ponašanje počinitelja prekršaja.
14. Budući da su u konkretnom slučaju navedene okolnosti utjecale na težinu povrede, a s obzirom na ponovljeno protupravno ponašanje okrivljenika, ovaj Sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku je izrekao novčanu kaznu u granicama propisanim Zakonom, smatrajući je primjerenom težini i prirodi počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne.
15. Nadalje, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatra se u cijelosti plaćenom ako okrivljenik u roku određenom ovom presudom plati dvije trećine izrečene kazne.
16. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 18. veljače 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
