Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-2/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv ŠA zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja 1 K-1016/2021-17 od 6. listopada 2023., u sjednici održanoj 18. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem 1 K- 1016/2021-17 od 6. listopada 2023. optuženi ŠA proglašen je krivim zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju odredbe članka 326. stavak 1. KZ/11 okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i po članku 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 utvrđeno je da novčani iznos od 108,70 eura koji iznos je oduzet od okrivljenika ŠA, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] izdanoj od PUPG Rijeka, Policijske postaje Delnice od 2.9.2021. predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenik ŠA ostvario kaznenim djelom iz članka 326. st. 1. KZ/11. Utvrđeno je da je prednje navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, te je naloženo okrivljeniku ŠA isplatiti navedeni iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju članka 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 56/13,145/13,152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – ZKP/08), okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 600,00 eura, te putni trošak svjedoka ŠA u iznosu od 58,80 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci.

2.1. Državni odvjetnik pobija presudu zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji te predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeni ŠA kazni primjerenom kaznom na način da se isti osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

2.2. Odgovor na žalbu uložio je okrivljenik s prijedlogom da drugostupanjsku sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.

2.3. Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. S obzirom da je optuženik u odgovoru na žalbu zatražio da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća, održana je sjednica vijeća na koju nisu pristupili uredno pozvani optuženik ni predstavnik Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavak 4. ZKP/08.

3. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.

4. Nije u pravu optuženik niti državni odvjetnik kad se žali zbog odluke o kazni, tvrdeći da je preblaga i da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju precijenio olakotne okolnosti koje je vrednovao prilikom izricanja kaznene sankcije. Suprotno stavu, državnog odvjetnika prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.

4.1. Nasuprot žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a onda i vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne na koju je osuđen optuženi. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženom ŠA pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio raniju neosuđivanost optuženika dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

4.2. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je od učina kaznenog djela prošlo gotovo pet godina kao i izraženu svijest okrivljenika o zabranjenosti svog postupanja to je vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11), kao i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da je osuda na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine te izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine u cijelosti primjerena te će se njome odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela te postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak.

5. Kako dakle, žalbenim razlozima državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1 i 2. ZKP/08 nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Dubrovnik, 18. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž