Poslovni broj: Usž-3833/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ŠŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Frane Dobrović, odvjetnik iz Rijeke, Ivana Grohovca 2/II, radi obnove postupka izdavanja građevinske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanih po istim opunomoćenicima, protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1287/2024-15 od 27. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1287/2024-15 od 27. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-03/22-02/284, URBROJ: 531-03-4-24-7 od 17. lipnja 2024. (točka I. izreke), odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora (točka II. izreke), te im se nalaže da zainteresiranoj osobi solidarno nadoknade troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 € (točka III. izreke).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništava se rješenje Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenje, KLASA: UP/I-361-01/22-01/1, URBROJ: 2170-1-13- 00-22-3/MŽ od 7. travnja 2022. i predmet vraća tijelu prvog stupnja na ponovno rješavanje. Navedenim prvostupanjskim rješenjem se, u obnovi postupka, poništava građevinska dozvola, KLASA: UP/I-361-03/14-02/25, URBROJ: 2170/01-13-02-15-7 od 3. ožujka 2015. (pravomoćna 31. ožujka 2015.), poništava se rješenje o promjeni imena investitora, KLASA: UP/I-361-03/15-04/8, URBROJ: 2170/01-13-02-15-2 od 30. srpnja 2015. (u rješenju je pogrešno navedena 2017. godina), te se dozvoljava rekonstrukcija obiteljske kuća u [adresa], stambene namjene, sve na način i pod uvjetima iz tog rješenja.
2. Tužitelji su protiv osporene presude izjavili žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom, ističu da sud donosi pobijanu odluku prihvaćajući rješenje tuženika kao zakonito u cijelosti, vodeći se uputom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 7. svibnja 2021., pritom ne cijeneći uopće navode tužitelja iznesene u tužbi i dostavljenu dokumentaciju u tijeku postupka. S tim u vezi ukazuju na odredbu članka 53. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), prema kojoj o tome koje će činjenice uzeti kao dokaze odlučuje sud po svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upiru na izrijekom navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, koje se odnose na pravo na pravično suđenje, navodeći da je u konkretnom slučaju sud neosnovano odbio izvođenje dokaza kojim bi se utvrdile ključne i odlučne činjenice, čime je procesna ravnoteža između stranaka bitno narušena. Ukazuju na povredu načela zakonitosti, načela utvrđivanja materijalne istine te načela učinkovitosti i ekonomičnosti. Pozivaju se na odredbu članka 3. stavka 1. točke 19. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13.) te na članak 68. prvog stavka Odluke o donošenju Prostornog plana uređenja Grada Rijeke (dalje u tekstu: PPU), a koje se odnose na definiciju rekonstrukcije građevine te na uvjete kojima mora biti udovoljeno da bi se takva rekonstrukcija odobrila, a što sve detaljnim razlozima pojašnjavanju. Smatraju da se u konkretnom slučaju radi o rekonstrukciji te se s tim u vezi pozivaju na stručna mišljenja TŽ, ovlaštenog arhitekta - urbanista koji je bio odgovorni voditelj izrade posljednjih Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Rijeke i Izmjena i dopuna GUP-a, te dr.sc. Danka Holjevića, stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina, kao i Hrvatske komore inženjera građevinarstva. Budući da pojam rekonstrukcije u sebi obuhvaća dogradnju i nadogradnju objekta, te da je odredbama PPU-a razgraničeno koliki postotak dogradnje i nadogradnje se smatra rekonstrukcijom, a koliki gradnjom nove građevine, a uvažavajući i činjenicu da su poštivani svi uvjeti za izgradnju građevine predviđeni prostorno-planskom dokumentacijom, tužitelji smatraju da su ispunjeni svi zakonski i prostorno-planski uvjeti za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu rekonstrukciju, te da je prvostupanjsko rješenje zakonito. Pobijano rješenje tuženika temelji se na zaključku da prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno izreci Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1/21-4 te pravnim shvaćanjima i primjedbama istog suda, a što je u potpunosti pogrešno te oprečno pravom stanju stvari. Ističu da je prvostupanjsko tijelo pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, te da je na tako utvrđeno činjenično stanje, uzimajući u obzir pravna shvaćanja i primjedbe Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primijenilo odgovarajuće zakonske i podzakonske norme te donijelo zakonitu odluku. Iznoseći i druge razloge zbog kojih smatraju da osporena presuda nije na zakonu utemeljena, tužitelji predlažu ovom Sudu poništiti osporenu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njihovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa razvidno je da je prvostupanjski sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je tuženik ispravno poništio prvostupanjsko rješenje od 7. travnja 2022. i predmet vratio na ponovni postupak, iz razloga jer prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nije postupilo u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u presudi ovoga Suda, poslovni broj: Usž-1/21-4 od 7. svibnja 2021., a pravilnost koje je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: U-zpz 154/2021-7 od 6. lipnja 2023. godine.
7. Ovaj Sud je već u navedenoj presudi jasno i argumentirano iznio razloge zbog kojih se, s obzirom na sadržaj glavnog projekta, u konkretnom slučaju ne radi o rekonstrukciji (dogradnji i nadogradnji) postojeće građevine, kakvu ima u vidu članak 3. stavak 1. točka 19. Zakona o gradnji, te je dao uputu za nastavno postupanje u ovoj stvari, a koje se prvostupanjsko tijelo nije pridržavalo. Upravo suprotno, prvostupanjsko tijelo je, pozivajući se na stručno mišljenje TŽ i vještački nalaz Danka Holjevića, ostalo kod stava da se ovdje radi o rekonstrukciji, unatoč tomu što je u ranijoj presudi jasno navedeno da se u situaciji kada se postojeća građevina skoro u cijelosti uklanja, i to na način da se zadržavaju samo dva zida ranije postojeće zgrade, ne radi o rekonstrukciji - dogradnji i nadogradnji postojeće građevine u smislu citirane zakonske odredbe i mjerodavnog prostornog plana (PPU-a).
8. Uvažavajući navedeno, tužitelji neosnovano smatraju da je prvostupanjski upravni sud trebao usvojiti njihov tužbeni zahtjev, jer bi takvo postupanje bilo upravo suprotno pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda izraženim u prethodnoj sudskoj presudi, koja je, sukladno članku 10. stavku 1. ZUS-a, obvezna za sve stranke u postupku. S tim u vezi, iako nije od utjecaja na donošenje odluke u predmetnoj stvari, ovaj Sud nalazi potrebnim uputiti na članak 3. stavak 1. točku 23. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 155/25.), koji je u međuvremenu (1. siječnja 2026.) stupio na snagu, a kojim je, upravo radi jasnijeg razumijevanja pojma rekonstrukcije građevine, dodatno pojašnjeno da se pri rekonstrukciji zgrade ne smiju ukloniti najmanje temelji i dio najniže etaže, a što također ukazuje da se, pravilnim tumačenjem ovdje mjerodavnih propisa, pod pojmom postojeće zgrade ne mogu podrazumijevati samo dva zida (pa makar i nosiva), kako to pogrešno obrazlaže prvostupanjsko tijelo.
9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a). U konkretnom slučaju, međutim, iz tužbenih navoda, kao i izjava na raspravi održanoj 12. lipnja 2025., razvidno je da su tužitelji od dokaza predložili samo uvid u spis prvostupanjskog tijela, a koji dokaz je prvostupanjski sud i izveo, kako to proizlazi iz obrazloženja osporene presude pa Sud ne nalazi povredu zakona na štetu tužitelja po toj osnovi.
10. S obzirom na izloženo, neosnovano tužitelji upiru u žalbi na povredu načela pravičnog suđenja (načela jednakosti oružja). Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka, pored ostalog, ne postavljaju pravila o tome na koji način bi sud trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Stoga inzistiranje tužitelja na drukčijem tumačenju pojma rekonstrukcije od onog danog u ranijoj presudi, nije od utjecaja na zakonitost osporene odluke, niti su u tom smislu uopće relevantna mišljenja na koja se pozivaju, osobito imajući u vidu da su sudovi oni koji imaju riješiti sporna pitanja primjenom odredaba mjerodavnog zakona po načelu iura novit curia.
11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nalazi da žalbeni prigovori tužitelja nisu od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari, radi čega nije bilo osnove za usvajanje žalbe.
12. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
