Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžmp-2/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LH, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: Kmp-17/2019-70 od 26. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog LH kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi LH, zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – iz članka 236. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 236. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca.

2. Na temelju odredbe članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP te nužnih izdataka i nagrade postavljenog branitelja, te je odlučeno da isti padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i putem branitelja Gorana Ružića, odvjetnika iz Čakovca zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe ili da mu se izrekne blaža kazna ili da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalbe optuženika nisu osnovane.

6. U žalbi optuženika podnesenoj putem branitelja, optuženik obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na način da navodi kako nije s uspjehom dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo prijevare za koje se tereti optužbom. Ne osporava da je zajedno s oštećenim TH u inkriminirano vrijeme konzumirao alkohol na benzinskoj postaji u Pušćinama, da je tom prilikom TH zaboravio mobitel na pultu, da su njih dvojica nastavili konzumirati alkohol na drugim mjestima, međutim smatra kako nije dokazan identitet osobe koja je došla po mobitel i kojoj je mobitel oštećenika predan od strane djelatnika benzinske postaje. Smatra da je ta činjenica mogla biti utvrđena da je sud proveo dokaz pribavom sigurnosne kamere i reprodukcijom snimke, ali je taj dokazni prijedlog obrane sud neosnovano odbio kao odugovlačeći. S obzirom da nije utvrđen identitet počinitelja kaznenog djela smatra da je prvostupanjski sud trebao donijeti oslobađajuću presudu.

7. Suprotno navedenim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud izvršio temeljitu analizu i pravilnu ocjenu svakog provedenog dokaza posebno i u međusobnom odnosu, te je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje su od važnosti za donošenje odluke o krivnji optuženika, nakon čega je ispravno zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ za koje ga je proglasio krivim i osudio po zakonu.

8. Nije u pravu optuženik da nije utvrđen identitet osobe koja je došla na benzinsku postaju Petrol u Pušćinama po mobitel vlasništvo oštećenika i kojoj je djelatnik te postaje ČH predao mobitel oštećenika. Na temelju iskaza oštećenika TH proizlazi da je zaboravio svoj mobitel na benzinskoj postaji te kod optuženika shvatio da ga je zaboravio, te u nazočnosti optuženika s njegovog mobitela ili mobitela njegovog prijatelja zvao benzinsku postaju i osobi koja se javila rekao da će doći po svoj mobitel koji je zaboravio, nakon čega je nastavio konzumirati alkohol s optuženikom i njegovim prijateljem, te su otišli kod jednog para u Kuršancu, te je optuženi negdje otišao sa svojim prijateljem i nije ga bilo oko sat vremena, pa je prilikom odlaska kući stao na benzinskoj postoji po svoj mobitel, ali su mu tamo rekli da je njegov mobitel već preuzela jedna osoba koja je bila u društvu s još jednom osobom, radi čega je slijedeći dan policiji prijavio nestanak svog mobitela, koji mu je nakon nekog vremena vraćen, uz potvrdu o vraćanju predmeta, pri čemu mu je policijski službenik rekao da je mobitel nađen u Novom Marofu i da je bio prodan.

9. Prvostupanjski je sud pravilno iskaz oštećenika doveo u vezu s iskazom svjedoka ZH koji je naveo da mu je optuženik u studenom 2018. prodao jedan mobitel Samsung S7, crne boje, za iznos od 600,00 kuna, te da je mobitel koristio svega pet dana, jer mu ga je oduzela policija, nakon čega je otišao kod optuženika i tražio da mu vrati novac, ali mu ga on nije vratio niti mu je želio ispričati na koji način je došao u posjed mobitela, te sa potvrdom o privremenom oduzimanju mobitela od svjedoka ZH i potvrdom o vraćanju tog predmeta – mobitela vlasniku odnosno oštećeniku TH, te je potom te dokaze povezao s iskazom svjedoka DH da je tijekom rada u noćnoj smjeni od kolegice dobio informaciju da je netko ostavio mobitel marke Samsung na prodajnom pultu, da je nazvala muška osoba i rekla da je zaboravio mobitel i da će doći po njega, te je izvjesno vrijeme nakon toga na postaju došao mladić romske nacionalnosti star oko 20 godina koji mu je rekao da je vlasnik mobitela marke Samsung, pa mu ga je predao, a nakon toga je na postaju došao drugi mladić koji je rekao da je došao po svoj Samsung mobitel, no istom je rekao da su ga dali mladiću koji je došao prije njega, te je potom sve provedene dokaze doveo u vezu s iskazom optuženika iznesenim pred policijskim službenikom ispitan u svojstvu osumnjičenika temeljem članka 208.a ZKP i iskazom koji je iznio pred državnim odvjetnikom tijekom prvog ispitivanja, a u kojima je u bitnome priznao počinjenje kaznenog djela, nakon čega je ispravno zaključio da je izvan svake sumnje utvrđen identitet počinitelja ovog kaznenog djela u osobi optuženika.

10. Zbog navedenog, nije u pravu optuženik da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za pribavom snimke video kamere benzinske postaje Petrol, jer je na temelju izvedenih dokaza sud pravilno zaključio da taj dokaz ne bi izmijenio utvrđeno činjenično stanje u odnosu na okolnost tko je prvi došao po mobitel oštećenika i tko je taj mobitel uzeo. Izvedenim dokazima utvrđeno je da je to bio optuženik, koji je lažno predočavajući svjedoku DH da je vlasnik mobitela istog doveo u zabludu i naveo ga da mu mobitel preda, te je potom mobitel prodao svjedoku ZH, postupajući u cilju da za sebe pribavi protupravnu imovinsku korist, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je upravo optuženik počinitelj ovog kaznenog djela i da je svojim postupanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11, a za svoje zaključke je dao jasne, potpune i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Zbog svega navedenog, nije ostvarena žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U osobnoj žalbi i žalbi podnesenoj putem branitelja optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odnosu na odluku o kazni smatrajući da je ista previsoko odmjerena imajući u vidu kazneno djelo za koje je osuđen, te okolnost da je oštećeniku vraćen mobitel, pri čemu smatra da sud nije uzeo u obzir okolnost da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik.

12. Prvostupanjski je sud tijekom procesa individualizacije kazne cijenio optuženiku sve one okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje vrste i visine kazne, pa je tako kao olakotno istom cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi, dok mu je kao otegotno cijenio da je osoba sklona činjenju kaznenih djela protiv imovine u čemu je uporan i ustrajan s obzirom da je do sada višestruko osuđivan za istovrsna kaznena djela.

13. Iz izvatka kaznene evidencije za optuženika proizlazi da je isti od 2017. pa nadalje kontinuirano činio kaznena djela krađe, teške krađe, razbojništva, teške krađe u pokušaju i prijetnje, te su mu za počinjena kaznena djela izricane uvjetne osude i bezuvjetne kazne zatvora, no isti se unatoč kažnjavanju uzastopno ponovno pojavljuje kao počinitelj novih kaznenih djela, što znači da dosadašnje kazne nisu u dovoljnoj mjeri utjecale na njega da se suzdrži od činjenja kaznenih djela, pa je prvostupanjski sud ispravno zaključio da optuženik kaznena djela protiv imovine čini ustrajno. Kako je optuženik iako mlada osoba, izrazito sklon činjenju kaznenih djela protiv imovine, u pravu je prvostupanjski sud, koji je ispravno utvrdio i pravilno ocijenio olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, unatoč okolnosti da je propustio cijeniti olakotnim da je mobitel vraćen oštećeniku, da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca može utjecati na optuženika i njegovo ponašanje u budućnosti u pravcu odvraćanja od činjenja novih kaznenih djela, te da je navedena kazna u svemu prikladna za ostvarenje ostalih ciljeva kažnjavanja propisnih člankom 41. KZ/11. Stoga nisu prihvaćeni kao osnovani žalbeni navodi optuženika da je prestrogo kažnjen, s obzirom da zbog navedenih razloga blaže kažnjavanje ne bi bilo primjereno osobi optuženika niti svrsi kažnjavanja, odnosno ne bi ostvarilo ciljeve specijalne i generalne prevencije.

14. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić