Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžmp-23/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog ČA i dr., zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19 i 84/21 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu i 1. optuženog ČA podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kmp-13/2023-40 od 09 siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog ČA kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim 1. optuženi ČA zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe – iz članka 228. stavak 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu, za slučaj opoziva, uračunato vrijeme provedeno u uhićenju od 28. svibnja 2022. do 29. svibnja 2022.

1.2.Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) 1. optuženi ČA je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Pobijanim rješenjem, na temelju odredbe članka 88. stavak 2. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj : 84/11., 143/12., 148/13., 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu ZSM) u vezi članka 453. točke 3. ZKP prema 2. maloljetnom GA obustavljen je kazneni postupak zbog kaznenog djela protiv imovine – krađe- iz članka 228. stavak 1. KZ/11 povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KOmp-DO-83/22.

2.1. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci 2. maloljetnika kao i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka u odnosu na 1. optuženog ČA, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na 2. maloljetnog GA s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da se 1. optuženom ČA izrekne stroža kazna te mu se naloži plaćanje troškova kaznenog postupka.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio i 1. optuženi ČA, po braniteljici Dei Frua, odvjetnici iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na žalbu podnio je 2. maloljetni GA, putem branitelja Dinka Kulaša, odvjetnika iz Dugog Sela, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

6. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog ČA nisu osnovane.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja

8. U žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja o obustavi postupka prema 2. maloljetnom GA, obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik navodi da je 2. maloljenik GA znao da se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu što proizlazi iz iskaza svjedoka KA, obrane 1. optuženog ČA te pročitane materijalne dokumentacije.

9. Iz stanja spisa proizlazi da među strankama nije bilo sporno da je 2. maloljetni GA **.**.2022., oko 15.00 sati u Dugom Selu, Kopčevec, Radnička ulica bb, zajedno s 1. optuženim ČA došao do ograđenog dvorišta kojim se za skladištenje građevinskog materijala koristi trgovačko društvo „DOKMARK“ d.o.o. iz Dugog sela, ušao u prostor dvorišta, pričekao dolazak KA, vlasnika poduzeća za prijevoz robe, te zajedno s 1. optuženikom ČA i prijevoznikom KA, trakom za teret učvrstio i za utovar pripremio ukupno 11 armaturnih mreža koje su potom kranom podignuli na kamion, pa su prolaznici dojavili vlasniku što se događa, a isti je pozvao policiju.

10. Maloljetni GA poricao je počinjenje kaznenog djela i tvrdio da je išao samo pomoći 1. optuženom ČA na njegovu zamolbu te nije znao da se radi o kaznenom djelu krađe. Suprotno tvrdnjama žalbe državnog odvjetnika, 1. optuženi ČA ni na koji način ne tereti 2. maloljetnika GA jer svojim iskazom u bitnom potvrđuje njegovu obranu navodeći da je slučajno sreo 2. maloljetnika GA i pozvao ga da mu pomogne utovariti armaturne mreže.

11. Niti svjedok IA svojim iskazom ne tereti 2. maloljetnika GA za počinjenje kaznenog djela, jer iz njegovog iskaza proizlazi da nema nikakvih saznanja o međusobnom odnosu 1. optuženika ČA i 2. maloljetnika GA, njihovim dogovorima prije događaja niti o njihovim ulogama tijekom inkriminiranog događaja. Iako je svjedok iskazao da su obojica mladića znali da se radi o krađi, jer su mu izgledali uplašeno, radi se o subjektivnom dojmu svjedoka, a ne o činjeničnoj tvrdnji, pri čemu iz njegovog iskaza proizlazi da 2. maloljetni GA nije komunicirao s njim vezano za odvoženje armaturnih mreža niti na bilo koji način sudjelovao u događaju, već je pretežno šutio i igrao se na mobitelu.

12. Iz materijalne dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku i to bilješke o dojavi, fotodokumentacije, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 12-33 spisa), suprotno tvrdnjama žalbe državnog odvjetnika, radi se o dokazima o počinjenju kaznenog djela a ne o dokazima da je 2. maloljetnik GA supočinitelj u kaznenom djelu.

13. Stoga, nije u pravu državni odvjetnik da iz dokaza citiranih u žalbi proizlazi da je 2. maloljetnik GA počinio kazneno djelo za koje se tereti znajući da se radi o krađi. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je 2. maloljetnika ABC. optuženik ČA koji mu je prijatelj, pozvao da mu pomogne, za što mu nije obećana nikakva naknada, da on nije sudjelovao u dogovorima s organizatorom krađe građevinskog materijala, zbog čega ne proizlazi da bi 2. maloljetnik GA trebao imati sumnju u radnje svog prijatelja 1. optuženog ČA i prijevoznika, sve dok vlasnik oštećenog trgovačkog društva nije nazvao prijevoznika i dok nije pozvana policija. Stoga je prvostupanjski sud s pravom zaključio kako nije dokazano da bi 2. maloljetni GA počinio terećeno kazneno djelo, te je osnovano, na temelju članka 88. stavka 2. ZSM u vezi članka 453. točke 3. ZKP pobijanim rješenjem obustavio kazneni postupak prema 2. maloljetnom GA.

U odnosu na žalbu 1. optuženog ČA zbog bitne povede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja 14. Iako 1. optuženi ČA u žalbi navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a oni koje sadrži su nejasni i znatno proturječni, radi čega smatra da se pobijana presuda ne može ispitati, takve žalbene tvrdnje ne konkretizira. Protivno iznesenom žalbenom prigovoru, prvostupanjski je sud u razlozima presude iznio analizu i ocjenu izvedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, navodeći razloge o odlučnim činjenicama na kojima je utemeljio kaznenu odgovornost žalitelja, te je za svoje zaključke dao jasne, razumljive i valjane razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15. Želeći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja 1. optuženi ČA navodi da prvostupanjski sud nije nesporno i van svake dvojbe utvrdio da je on postupao s namjerom te u tom pogledu nije dao adekvatno obrazloženje, pri čemu ističe da je neosnovano otklonjena njegova obrana u kojoj je koncizno, životno logično i uvjerljivo opisao sve okolnosti inkriminiranog događaja te negirao činjenicu da bi znao da se radi o krađi. Naveo je da kod njega nije postojala svijest o protupravnosti niti namjera kao oblik krivnje, a posebice ne izravna namjera kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud, pa je prvostupanjski sud izrekao osuđujuću presudu na temelju pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Protivno istaknutim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje te ispravno zaključio da je 1. optuženi ČA osim objektivnih obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 ostvario i subjektivna obilježja tog kaznenog djela, te je u točki 7.8. i 7.10. iznio jasne i valjane razloge zbog čega smatra da je bio svjestan da se radi o krađi, dakle svjestan protupravnosti djela i da je postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje. Tako je pravilno prvostupanjski sud otklonio obranu 1. optuženog ČA da nije znao da se radi o krađi, s obzirom da iz njegove obrane proizlazi da mu je osoba koja ga je tražila da utovari armaturne mreže na kamion obećala za to naknadu u iznosu od 5.000,00 kn. Imajući u vidu nerazmjerno visok iznos naknade za dogovoreni posao utvara i okolnost da ga za taj posao nije angažirala poznata osoba, pri čemu je 2. maloljetniku i prijevozniku netočno predočavao da je to roba njegovog strica, što ne bi činio da nije znao da se radi o krađi, uz okolnost da je 2. maloljetniku prije dolaska policije rekao da će doći policija jer se radi o krađi, proizlazi da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi 1. optuženog ČA da nije imao svijest o protupravnosti djela. S obzirom je bio svjestan da se radi o krađi armaturnih mreža, znao je da se radi o tuđim stvarima koje nisu u njegovom vlasništvu, a inkriminiranim ponašanjem opisanim u izreci presude postupao je s izravnom namjerom protupravnog prisvajanja tuđih predmeta, kako je to pravilno zaključio i obrazložio prvostupanjski sud jer je armaturne mreže, znajući da su tuđe vlasništvo, utovarivao na kamion s ciljem protupravnog prisvajanja. Na opisani način prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je 1. optuženik postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje, za koje zaključke je iznio jasne, valjane i dostatne razloge.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni i troškovima postupka i žalbu 1. optuženog ČA zbog odluke o kazni

17. Državni odvjetnik u žalbi na odluku o kazni smatra da sve one okolnosti koje je sud cijenio olakotnim zapravo predstavljaju okolnosti koje su imanentne redovnom ponašanju građana, pa se tako činjenica životne dobi, zaposlenosti i ostvarivanja prihoda i završetka srednje škole imaju smatrati normalnim i raširenim ponašanjem ljudi, a ne olakotnim okolnostima. Smatra da je sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, te nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o osobi počinitelja, te o jačini povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra odnosno težini kaznenog djela i njegovoj društvenoj opasnosti s obzirom da su ta kaznena djela u stalnom porastu, te je propustio adekvatno cijeniti činjenicu da je 1. optuženi ČA kazneno djelo počinio u svrhu ostvarenja prihoda, pa izrečena kazna nije adekvatna navedenim okolnostima, te je mišljenja da se jedino strožom kaznom može ostvariti svrha kažnjavanja specijalne i generalne prevencije.

18. Iako je 1. optuženi ČA u žalbi naveo da se žali zbog odluke o kazni, žalbene razloge nije obrazložio, no s obzirom da se žalio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud je razmotrio i odluku o kazni izrečenoj ovom optuženiku.

19. Suprotno izloženim žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski je sud u procesu individualizacije kazne iz članka 47. KZ/11 pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu kazne. Tako je prvostupanjski sud prvenstveno naveo razloge zbog kojih nije našao opravdanim primjenu Zakona o sudovima za mladež iako je 1. optuženik ČA u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađi punoljetnik, pravilno ocijenivši da se ne radi o mladenačkom deliktu te da se svrha izricanja kaznenih sankcija ne bi ostvarila izricanjem odgojnih mjera s obzirom na činjenicu da nije suradljiv sa stručnim osobama Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb. Pri izricanju kaznene sankcije po općem kaznenom pravu sud je kao olakotno istom cijenio da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imao samo 18 godina, a u vrijeme presuđenja 20 godina, da je odrastao u necjelovitoj obitelji što je teško podnosio, te da je do sada bio urednog ponašanja jer nije osuđivan, da je povremeno radio, te je uredno završio srednju školu, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

20. Pravilno državni odvjetnik navodi da su olakotne okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud na strani 1. optuženika ČA normalne i redovne okolnosti ponašanja većine ljudi, ali nije u pravu da ih sud nije trebao cijeniti olakotnim ovom optuženiku. Naime, radi se o mladoj osobi kod koje su navedene okolnosti pravilno ocjenjene olakotnim, cijeneći činjenicu da su osobe mlade životne dobi u kojoj je bio optuženik još uvijek emotivno nezrele i da kod njih nije dovršen proces psihofizičkog rasta i razvoja.

21. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je 1. optuženog ČA nužno strože kazniti jer da sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o osobi počinitelja, te o jačini povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra odnosno težini kaznenog djela i njegovoj društvenoj opasnosti. Suprotno navedenom žalbenom prigovoru prvostupanjski je sud u dovoljnoj mjeri vodio računa o osobnim svojstvima 1. optuženog ČA koje je osnovano ocijenio olakotnim okolnostima, pri čemu način i okolnosti počinjenja ovog kaznenog djela predstavljaju uobičajene okolnosti počinjenja svakog takvog kaznenog djela i po ničemu ne ukazuju da je na strani ovog optuženika utvrđen visok stupanj kriminalne volje, pri čemu žalitelj ispušta iz vida da za oštećenika nije nastala nikakva materijalna šteta pa se ne radi o težoj povredi kaznenim djelom zaštićenog dobra.

22. S obzirom da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve olakotne okolnosti na strani 1. optuženog ČA, te pravilno nije našao otegotnih, izrečena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca uz primjenu uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine je, i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, u svemu primjerena kaznena sankcija adekvatna osobi 1. optuženika, težini kaznenog djela i propisanoj svrsi kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

23. Nije u pravu državni odvjetnik da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je 1. optuženi ČA lošeg imovnog stanja. Ispravan zaključak da bi plaćanjem troškova postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika, prvostupanjski je sud donio na temelju okolnosti da je isti osoba bez imovine i da je nezaposlen, zbog čega ne ostvaruje redovne mjesečne prihode, pa okolnosti istaknute u žalbi da je neoženjen i bez djece i nije dužan nikoga uzdržavati i da povremeno radi, nisu takvog značaja da bi dovele do zaključka da je optuženik osoba dobrog imovinskog stanja, pri čemu okolnost da je angažirao branitelja po vlastitom izboru ne ukazuje na zaključak da raspolaže dostatnim novčanim sredstvima, jer nije utvrđeno da je branitelja plaćao vlastitim sredstvima. Stoga, nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

24. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe državnog odvjetnika i 1. optuženog ČA odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić