REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-428/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Grgić, odvjetnik u Zagrebu i II- tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika PM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Šerkić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije I i II- tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1279/2024-3 od 29. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6994/2016-105 od 4. siječnja 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I-tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog I-tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Prijedlog II-tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1279/2024-3 od 29. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6994/2016-105 od 4. siječnja 2024.
2. U odgovorima na prijedloge za dopuštenje revizije tuženik predlaže prijedloge za dopuštenje revizije tužitelja odbaciti, podredno odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na prijedloge za dopuštenje revizije.
3. I-tužitelj je prijedlog podnio pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni koja glase:
„1. Je li ostvarena povreda postupovnog prava koja ugrožava pravnu sigurnost te povredu ustavnih (Ustavom zajamčenih) i konvencijskih prava stranke na pristup sudu i pravičan sudski postupak koji uključuje pravo na obrazloženu drugostupanjsku odluku (čl. 375. st.1. ZPP), u okolnostima u kojima prvostupanjski sud u prvostupanjskoj presudi, a drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tužitelja u pogledu odlučnih žalbenih razloga tužitelja protiv prvostupanjske presude, ne odgovaraju na tvrdnje i shvaćanja tužitelja (ne daju razloge o odlučnim navodima), iznijetim tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka o tome da nisu uzeti u obzir niti su uopće razmatrane ključne činjenice i dokazi u spisu i to:
a) nalaz i mišljenje vještaka za financije Vještak Tkalec d.o.o. za financijsku struku
b) nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Žarka Željko iz Ing ekspert d.o.o.
c) ugovor o cesiji od 16.10.2012.
d) ugovor o cesiji od 13.11.2012.
e) ugovor o preuzimanju duga od 21.01.2013.
f) ugovor o cesiji od 13.05.2016.
pri čemu je zbog takvog pristupa razlozima suđenja drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbenim razlozima tužitelja: a) propustio uzeti u obzir naprijed navedene relevantne činjenice i dokaze koji su objektivno mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga tužitelja protiv prvostupanjske presude; pa b) drugostupanjska presuda ne sadrži obrazloženje niti ocjenu žalbenih razloga koji su od odlučnog značaja zbog čega nije moguće provjeriti osnovu zaključivanja suda, niti ocjenu suda o (ne)osnovanosti žalbe tužitelja protiv prvostupanjske presude?
2. Je li sud dužan u obrazloženju presude izričito ocijeniti sve izvedene dokaze, a osobito provedena vještačenja, te se očitovati o svim relevantnim prigovorima stranaka, uključujući razloge zbog kojih pojedine dokaze (npr. drugo vještačenje ili dokumente poput sporazuma i dodataka ugovoru) nije prihvatio?
3. Je li sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu isprava i iskaza stranaka koje su od odlučnog značaja i ako postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima drugostupanjske presude o sadržaju određenih isprava i samih tih isprava?
4. Može li se sudska odluka temeljiti samo na nalazu vještaka koji, suprotno zadatku i smislu (cilju) vještačenja usmjerenom isključivo na određivanje visine potraživanja, mimo zadatka suda tumači pravna pitanja ovog predmeta vezana za sami osnov tužbenog zahtjeva?
5. Vezano uz dodatno dopunjeno vještačenje – može li sud isključiti u potpunosti nalaz i mišljenje vještaka koje se odnosi na predmet/zadatak u kojem sud nema stručna znanja?“.
4. U odnosu na navedena pitanja vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP obzirom je sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP I-tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije bio dužan priložiti prema potrebi druge dijelove spisa na koje se prijedlog za dopuštenje revizije poziva, što su u konkretnom slučaju, obzirom na sadržaj postavljenih pitanja i predmetna vještačenja, iskazi stranaka i isprave, a što I-tužitelj nije učinio. Na taj način nije niti dokazao da se radi o važnim pitanjima, odnosno jesu li u pobijanoj odluci pitanja trebala biti razmatrana.
5. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 398.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije II-tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude radi postavljenih pitanja kako slijedi:
„1. Utječe li na neujednačenost sudske prakse, pravne nesigurnosti, ne poštivanja zakonskim, ustavnih i konvencijskih odredbi okolnost da drugostupanjski sudovi, a posljedično i prvostupanjski, u svojim odlukama ne sadrže ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značenja i ne označi razloge koji su uzeti u obzir po službenoj dužnosti te predstavlja li isto povredu zakonskih odredbi?
2. Je li oportuno radi ocjene zakonitosti drugostupanjske odluke donijeti praksu ili zauzeti stajalište o potrebnom minimumu sadržaja obrazloženja sudskih drugostupanjskih odluka kako bi se spriječila pravna nesigurnost i neujednačenost sudske prakse rukovodeći se navedenim zakonskim odredbama?
3. Pravo na obrazloženu sudsku odluku imaju svi, a ukoliko odluka ne sadrži sve odlučne činjenice i razloge, utječe li navedeno na jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni?
4. Je li sud dužan u svojem obrazloženju dati razloge, ocjenu i stajalište vezano za materijalne dokaze koji mogu uvelike utjecati na ishod sudske odluke, a radi se o zaista bitnom dokazu kao što je provođenje građevinskog i financijskog vještačenja ili je moguće da zanemari obrazloženje o prihvaćanju jednog dokaza, drugog ne i da sudska odluka bude pravilna i na zakonu osnovana?
5. Kakve za sobom pravne posljedice povlači okolnost neobrazloženog materijalnog dokaza koji utječe na ishod postupka, a o kojem stranka postupka nema nikakvog saznanja zašto nije uzet u obzir, a neki drugi dokaz, pa čak i isti samo s različitim mišljenjem, jest?
6. Je li neobrazloženom sudskom odlukom u pogledu materijalnog dokaza koji jest uzet u obzir prilikom donošenja odluke naspram drugog koji nije, došlo do povrede zakonitosti sudskih odluka, bitne povrede odredaba parničnog postupka kao i uskraćuje li se stranci postupka time pravo na pošteno suđenje i pravo da zna razloge ne prihvaćanja nekog provedenog dokaza?
7. Jesu li vještaci angažirani u sudskom postupku ovlašteni davati pravna mišljenja vezana uz predmet ili se držati isključivo danog mu zadatka?
8. Jesu li sudovi ovlašteni selektivno odabirati dokaze prilikom donošenja odluke unatoč postojanju više materijalnih dokaza koji omogućuju razjašnjenje pravne situacije i takvim načinom onemogućiti stranci postupka pravo na jednako i pravično suđenje i donošenje zakonitih odluka ne dajući odlučne razloge niti pravnu ocjenu i analizu za isto? Stvara li se time neujednačena sudska praksa?
9. Jesu li sudovi ovlašteni temeljiti svoje odluke na pretpostavkama, a u spisu imaju konkretne materijalne dokaze?
10. Dolazi li do povrede zakona i povrede prava na pravično suđenje ukoliko sud prilikom donošenja odluke zanemari postojanje ugovora o cesiji i dokaze o uplati, što dovodi do okolnosti da presuda drugog stupnja ostaje neobrazložena i bez odlučnih činjenica glede žalbenih navoda?“.
7. U odnosu na prijedlog za dopuštenje II-tužitelja valja ukazati da je odredbom čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP propisano da prijedlog za dopuštenje revizije mora, između ostaloga, sadržavati i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ili 2. ZPP, uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
8. U odnosu na postavljena pitanja, II-tužitelj je u prijedlogu propustio određeno navesti razloge zbog kojih smatra da bi upravo navedena pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, što je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga. Naime, u prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, što je u konkretnom prijedlogu izostalo.
9. Budući da II-tužitelj u prijedlogu nije naznačio razloge važnosti postavljenih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja odbaciti kao u toč. II. izreke.
10. U prijedlozima za dopuštenje revizije oba tužitelja navode i da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 dalje: Konvencija) u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
11. U odnosu na tvrdnje tužitelja o povredama ustavnih i konvencijskih prava, revizijski sud je ocijenio da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tuženika, da iznose činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pri čemu se tužiteljima ukazuje da drugostupanjski sud u smislu čl. 375. ZPP treba ocijeniti one žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od shvaćanja tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
13. Nadalje, s obzirom da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da su im u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedloge za dopuštenje revizije u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP, te odlučiti kao pod toč. II. i III. izreke ovog rješenja.
14. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
