REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4267/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Miramarska 22, za Filijalu Split, protiv 1-tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 73, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui u Zagrebu i 2-tuženika KJ, iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije 1-tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1817/2025-2 od 11. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 174/20 od 25. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026. ,
r i j e š i o j e:
I Prijedlog 1-tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja od 1. do 6. se odbija.
II Prijedlog 1-tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za dopuštenje revizije u odnosu na postavljeno pitanje pod brojem 7) koje se odnosi na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 1817/2025-2 od 11. lipnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba 1 -tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje i potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-174/20 od 25. veljače 2025. u točci I. izreke u dijelu kojim je 1-tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje naloženo platiti tužitelju iznos od 28.203,60 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 19.611,12 EUR od 24. siječnja 2008. do isplate, na iznos od 6.933,44 EUR od 25. siječnja 2008. do isplate te na iznos od 1.659,04 EUR od 25. siječnja 2008. do isplate, kao i u dijelu točke II. izreke kojim je 1-tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.420,13 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. veljače 2025. do isplate.
2. Protiv dijela drugostupanjske odluke prijedlog za dopuštenje revizije podnosi 1 - tuženik Hrvatski ured za osiguranje, postavljajući sedam pitanja, navodeći da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da se radi o povredi temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10
- službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH) i čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje u tekstu: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije od 1) do 6) nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, predmet spora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženicima za štetu koju je tužitelj isplatio Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, koju čine troškovi liječenja stradalog suputnika na neosiguranom motociklu u prometnoj nesreći 9. svibnja 2003., koju je nesreću skrivio vozač motocikla CJ, sudarivši se s vozilom kojim je upravljao osiguranik tužitelja.
6. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su, ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva i žalbe, primijenili odredbu članka 115. Zakona o zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 94/01, 88/02, 149/02 i 117/03, dalje u tekstu: ZZO/2001), pri čemu otklanjaju primjenu odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 46/97 i 116/99, u dalje tekstu: ZO/1997).
7. Prva dva postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku o sporu, obzirom pobijana odluka ne odstupa od praske Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to od odluke broj Rev-666/2022-2 od 14. rujna 2022. u kojoj je zauzeto shvaćanje da u situaciji kada se na štetni događaj primjenjuju dva zakona iste pravne snage (jer ZO/1997 nije poseban zakon u odnosu na ZZO/2001) onda prednost u primjeni ima noviji zakon, slijedom čega se ima primijeniti ZZO/2001 koji je odredbom čl. 115. st. 2. derogirao odredbu čl. 91. st. 3. ZO/1997 i na taj način dao pravo zavodu za zdravstveno osiguranje zahtijevati naknadu štete od Hrvatskog ureda za osiguranje.
7.1. Nadalje, postavljena pravna pitanja bod brojevima 3) i 4) također nisu važna za odluku o sporu, obzirom pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to od odluke broj Rev x-4/2017 od 4. studenoga 2020.
7.2. Vezano uz pitanje postavljeno pod brojem 5) ono također nije važno za odluku o sporu, obzirom se pitanje odnosi na limit iscrpljene svote osiguranja, međutim u tom dijelu drugostupanjski sud nije ispitivao žalbu pa tako ne može biti niti predmet revizijskog postupka, obzirom je sud drugog stupnja naveo da su u obrazloženju žalbenih navoda glede tog prigovora iznijete činjenice koje nisu isticane tijekom postupka, što nije dopušteno na temelju odredbe čl. 352. st. 1. ZPP pa ih sud drugog stupnja nije ocjenjivao.
7.3. Također nije važno za odluku o sporu niti pitanje postavljeno pod brojem 6) koje se odnosi na to uračunavaju li se troškovi parničnog postupka koje je tužitelj isplatio oštećenicima u visinu regresnog potraživanja. Naime, podnositelj se kao razlog važnosti tom pitanju poziva na odluku ovog suda broj Rev-x-83/13 od 26. studenog 2013., navodeći da pobijana odluka odstupa od navedene, međutim pobijana odluka ne odstupa od recentnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci broj Rev-643/2022 od 6. prosinca 2023.
7.4. Vezano uz postavljeno pitanje pod brojem 7) koje se odnosi na navodnu povredu prava vlasništva zajamčenog čl. 48. Ustava RH odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčenog čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, ovaj sud ocjenjuje da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne niti očito nerazumne, stoga 1 - tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo vlasništva odnosno pravo na mirno uživanje imovine.
8. Obzirom u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temel ju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
