REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-150/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Domagoju Vukušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, sa sjedištem u [adresa], zas tupanog po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 5574/2024-3 od 27. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2526/2019-56 od 4. studenog 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
I. Preinačuju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 5574/2023-3 od 27. svibnja 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2526/2019-56 od 4. studenog 2024. u dijelu pod točkom I. izreke, kojim presudama je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.056,44 EUR za razdoblje od 30. svibnja 2019. do 22. kolovoza 2024. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku na ime troškova revizijskog postupka iznos od 187,50 eura, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju CM iznos od 3.180,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana 30. svibnja 2019. pa do isplate, po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.413,81 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 600,00 EUR.“
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti preko iznosa od 2.730,00 EUR do iznosa od 3.180,00 EUR (za iznos od 450,00 EUR) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. svibnja 2019. do isplate, i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu na iznos od 1.056,44 EUR koja teče od 30. svibnja 2019. do 22. kolovoza 2024. (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 209,33 EUR (točka II. izreke).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-4138/2025-2 od 2. listopada 2025. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja: "Od kada je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva - od trenutka kada je isti postavljen ili od trenutka kada je šteta dospjela, odnosno može li tuženik biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego što je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva?".
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na način da se odbije zahtjev tužitelja za zakonske zatezne kamate na iznos od 1.056,44 eura za razdoblje od 30. svibnja 2019. do 22. kolovoza 2024.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.780,00 EUR, i to 3.600,00 EUR na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete u iznosu od 180,00 EUR sa zateznim kamatama, a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći kada je vozilo osiguranika tuženika naletjelo na vozilo tužitelja, uslijed čega je tužitelj zadobio ozljede. Predmet spora u ovom stadiju postupka je početak tijeka zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva.
9. Naime, tužitelj je podneskom od 22. kolovoza 2024. uredio tužbeni zahtjev na način da je povisio utuženi iznos sa 2.123,56 EUR na 3.780,00 EUR. Tuženik se nije protivio povećanju tužbenog zahtjeva, već se protivio tijeku zateznih kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, smatrajući da kamate na preinačeni dio trebaju teći od dana preinake tužbe, tj. od 23. kolovoza 2024., a ne od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Prvostupanjski sud je, rješenjem sadržanim u prvostupanjskoj presudi, dopustio preinaku tužbe. S obzirom na to da je prvotni tužbeni zahtjev glasio na isplatu iznosa od 2.123,56 EUR, da je tužitelj naknadno - podneskom od 22. kolovoza 2024. povisio tužbeni zahtjev na 3.780,00 EUR i da je tužitelju dosuđen iznos od 3.180,00 EUR, sporan je tijek zateznih kamata na povišeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.056,44 EUR.
10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-1133/2021-2 od 14. prosinca 2021. izrazio shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zakonske zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Time je ujedno odgovoreno na postavljeno pitanje.
11. Reafirmirajući navedeno shvaćanje, obzirom je tužitelj podneskom od 22. kolovoza 2024. povisio tužbeni zahtjev na iznos od 3.780,00 EUR (a prvotno je zahtijevao 2.123,56 EUR) i da je tužitelju dosuđen iznos od 3.180,00 EUR, to mu na iznos od 1.056,44 EUR zatezne kamate pripadaju tek od trenutka kada je isti postavljen, dakle od 23. kolovoza 2024. do isplate, jer tuženik ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja za zatezne kamate na iznos od 1.056,44 EUR za razdoblje od 30. svibnja 2019. do 22. kolovoza 2024.
12. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti pobijanu presudu te na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom I.
13. Ujedno je valjalo naložiti tužitelju da tuženiku naknadi troškove sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, 107/25), a koja se primjenjuje u smislu Tbr. 52. st. 3. iste pa tako prema Tbr. 10. toč. 5. tuženiku pripada za svaku radnju po 37,5 boda odnosno pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura po 75,00 eura, dakle 150,00 eura ukupno, s PDV-om 187,50 eura, slijedom čega je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
