REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-159/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Hajdarević, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Dječji vrtić MALI KAJ iz Krapine, Grad Krapina, I. G. Kovačića 13, OIB 44420360728, kojeg zastupa punomoćnica Martina Mišković Aguilar, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1843/2023-3 od 18. veljače 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj P-141/2021-40 od 3. ožujka 2023., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1843/2023-3 od 18. veljače 2025. te se predmet vraća tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju 15.385,23 eura s pripadajućim kamatama na pojedinačne iznose kako je to pobliže naznačeno u odluci (točka I. izreke), naloženo je tužitelj naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 4.197,07 eura (točka II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (točka III. Izreke).
2. Drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu i naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.385,23 eura s pripadajućim kamatama na pojedinačne iznose kao u točki I. izreke presude, naložio je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 4.800,60 eura, kao i trošak žalbe od 825,30 eura dok je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3221/2025-2 od 27. kolovoza 2025. protiv pobijane drugostupanjske presude broj Gž-1843/2023-3 od 18. veljače 2025. tuženiku dopustio reviziju u odnosu na povredu temeljnog ljudska prava - prava na pravično suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je protiv pobijane presude podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na povredu temeljnog ljudsko prava zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložio je da ovaj sud prihvati reviziju u smislu revizijskih navoda.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio odbiti istu kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena.
8. Sporno je u revizijskom stadiju postupka je li drugostupanjski sud povrijedio pravo tuženika na pravično suđenje.
9. U postupku koji je prethodio reviziji sporno je, je li ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. siječnja 2007. (zaključen na određeno vrijeme do 31. prosinca 2021.) otkazan od strane tuženika i slijedom toga je li tuženik obvezan isplatiti tužitelju zakupninu za utuženo razdoblje od 1. travnja 2018. do 1. ožujka 2021.
10. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev uz utvrđenja da je tuženik napustio poslovni prostor 2012., da je tužitelj znao da je tuženik napustio poslovni prostor, da je tuženik otkazao ugovor o zakupu poslovnog prostora usmenim putem te da se tužitelj u razdoblju nakon tuženikovog napuštanja poslovnog prostora nije ponašao u skladu s pravnim standardom dobrog domaćina odnosno postupao je protivno načelu savjesnosti i poštenja propisanog odredbom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO).
11. Drugostupanjski je sud zaključio da tuženik nije dokazao da je raskinuo ugovora o zakupu poslovnog prostora i vratio prostor u posjed tužitelju slijedom čega je drugostupanjski sud preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu i prihvatio tužbeni zahtjev.
12.1. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, kao i sadržaja temeljnog ljudskog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 - dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
12.2. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za ishod spora. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).
13.1. Uvažavajući naprijed navedeno o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ovaj sud smatra da u pobijanoj drugostupanjskoj presudi nisu izneseni dostatni razlozi o ključnim razlozima na kojima drugostupanjski sud temelji zaključak da ugovor o zakupu nije raskinut. Time više što takav zaključak drugostupanjski sud temelji na (proizvoljnoj) ocjeni na tuženik nije dokazao da je raskinuo ugovor o zakupu.
13.2. Znači, osim što se radi o izostanku dostatnih razloga u pobijanoj presudi što predstavlja grubu povredu procesnih odredbi i dovodi do povrede temeljnog ljudskog prava tuženika na pošteno suđenje u aspektu koji se tiče prava na obrazloženu sudsku odluku, drugostupanjski sud nije imao niti ovlaštenje primijeniti pravilo o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), kako bi opravdao zaključak da ugovor o zakupu poslovnog prostora nije raskinut jer da „tuženik nije dokazao da je raskinuo ugovor o zakupu i vratio prostor u posjed tužitelju“.
13.3. Iako je drugostupanjski sud naveo da ovlaštenje za preinačenje prvostupanjske presude crpi iz odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP, ovaj sud smatra da je postupanje drugostupanjskog suda najbliže ovlaštenju koje daje odredba čl. 373.a ZPP, a koje ovlaštenje je drugostupanjski sud pogrešno primijenio. Odredbe čl. 373.a ZPP, kao niti čl. 373. ZPP ne daju drugostupanjskom sudu ovlaštenje, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnošću utvrdi, da o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja i preinači prvostupanjsku presudu na štetu stranke koja je uspjela prvostupanjskom postupku jer, takvo suđenje, s aspekta prava na pravično suđenje, može dovesti do tkz. iznenađujućih presuda (tako i u Rev-313/2018 od 10. ožujka 2020., Rev-1174/2021 od 12. listopada 2022., Revr-1076/2015 od 5. travnja 2016., Rev-814/2018. od 21. travnja 2020., Rev x-1160/2017 od 4. rujna 2019., Rev- 3096/2018 od 28. veljače 2023. Rev-652/2025 od 23. srpnja 2025. i druge).
14. Slijedom iznesenog pobijanom drugostupanjskom presudom tuženiku je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo - pravo na pravično suđenje zbog čega je valjalo prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te predmet vratiti tom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje sukladno odredbi čl. 391. st. 7. ZPP.
15. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu (čl. 164. st. 4. i čl. 166. st. 3. ZPP), valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.
16. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
