REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3769/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RUŽDJAK I PARTNERI d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, protiv I. tuženika EGIS ROAD OPERATION CROATIA d.o.o., OIB 72921494609, sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 47, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu i II. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 3189/2024-3 od 9. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5415/2018- 89 od 30. rujna 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3189/2024-3 od 9. travnja 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-5415/2018-89 od 30. rujna 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda (ukazano na odluku broj Rev-1242/2022-3 od 21. veljače 2023.) i neujednačene praske županijskih sudova (ukazano na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-931/2007-2 od 11. ožujka 2008.), a i zbog tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje, kao zasebne osnove za dopuštenje revizije.

2. Pitanja koja je tužitelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Može li radnik kod kojega postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, u slučaju odbijanja ponude poslodavca za rad na drugim poslovima u smislu članka 41. Zakona o radu, dokazivati da ti poslovi nisu odgovarajući ili je to obvezan poslodavac;

2) Može li se smatrati da radnik nije poduzeo sve radnje kako bi smanjio štetu zbog nastale razlike između plaće i invalidske mirovine, ako je uredno prijavljen na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje te mu nije dana niti jedna ponuda za zapošljavanje u skladu s utvrđenim invaliditetom?

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavaka 1. i 2. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i stoga ne opravdavaju dopuštenje revizije, a također nije učinjena vjerojatnom ni povreda temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje.

5. Predmetni se prijedlog odnosi na odluku o odbijanju zahtjeva tužitelja za naknadu štete s osnove izgubljene zarade i novčane rente. Riječ je o odštetnom zahtjevu koji ima izvor u radnoj nezgodi od 23. prosinca 2016. u kojoj je tužitelj, kao radnik I. tuženika na radnom mjestu vozača-cestara, u dobi od 33 godine, pri eksploziji u prostoru za punjenje u zgradi poslodavca zadobio teške tjelesne ozljede desnog oka uslijed čega je utvrđeno da je trajno nesposoban za obavljanje poslova i zadataka profesionalnog vozača te mu je 2. kolovoza 2018. oduzeta vozačka dokaza za kategorije AM, B, C, CE, C1, C1E, F i G. S tim u vezi mu je I. tuženik kao poslodavac dopisom od 4. lipnja 2018., a sukladno odredbi članka 41. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17) i članka 90. Kolektivnog ugovora, ponudio sklapanje Aneksa Ugovora o radu sukladno njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti te stručnoj spremi i obrazovanju, i to za obavljanje radnog mjesta „blagajnik“, u prilogu kojeg je dostavio i dva primjerka Aneksa te je naveo da mu u slučaju potrebe za dodatnim pojašnjenjima stoji na raspolaganju. Tužitelj se, međutim, nakon zaprimanja navedene pošiljke na poziv svog poslodavca nije očitovao i nije prihvatio ponudu, a niti se izjasnio o razlozima neprihvaćanja. I. tuženik je 10. srpnja 2018. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora kojom je tužitelju otkazao Ugovor o radu temeljem kojeg je obavljao poslove radnog mjesta „vozač-cestar“ zbog nemogućnosti izvršavanja obveza iz radnog odnosa zbog trajnih osobina i sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz) i istodobno mu je ponudio sklapanje novog Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta „blagajnik“, ali tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje novog Ugovora o radu niti je pobijao Odluku o otkazu. I. tuženik je kao poslodavac tužitelju kao radniku ponudio posao u skladu s rješenjem HZMO (od 25. travnja 2018.) kojim je utvrđeno da je tužitelju zbog ozljede na radu nastao djelomični gubitak radne sposobnosti te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj kao radnik nije prije pokretanja ovog postupka tvrdio da bi posao „blagajnika“ koji mu je ponuđen bio neodgovarajući ili barem o tome nije dostavio dokaze u spis, slijedom čega je zaključeno da između stranaka uopće nije postojao spor o tome je li ponuđeni posao odgovarajući ili nije te stoga nije bilo potrebe za pribavljanjem mišljenja doktora specijaliste medicine rada. U takvim je okolnostima ovaj tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju odredbe članka 111. stavka 1. ZR u vezi s člankom 1085. i 1090. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) i u vezi s člankom 40. stavci 2. i 4. ZR.

6. Imajući na umu naprijed navedene pravno odlučne činjenice koje su bile osnova za odbijanje pobijanog dijela zahtjeva tužitelja, prema ocjeni revizijskog suda, naznačena pravna pitanja nemaju potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP. O prvom naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu jer u postupku nije utvrđeno da je tužitelj odbio ponudu tuženika za rad na drugim poslovima zbog toga što bi smatrao da ponuđeni poslovi nisu odgovarajući njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti. U postupku je ocijenjeno da bi, u smislu odredbe članka 44. ZR, od liječnika specijaliste medicine rada bilo zatraženo izjašnjenje o tome jesu li ponuđeni poslovi odgovarajući preostaloj radnoj sposobnosti ili ne u slučaju da je tužitelj, u vrijeme kada mu je poslodavac ponudio novi Ugovor o radu, prigovorio da ponuđeni poslovi nisu odgovarajući, do čega, međutim, nije došlo jer se tužitelj nije očitovao ni na Aneks Ugovora o radu, kao ni na ponudu izmijenjenog Ugovora o radu koji mu je ponuđen u Odluci o redovitom otkazu ugovora o radu.

6.1. Istu pravnu sudbinu (nevažnosti) dijeli i drugo naznačeno pitanje jer ni o ovom pitanju ne ovisi odluka u sporu zato tužbeni zahtjev nije odbijen zbog toga što se tužitelj bezuspješno prijavljivao odgovarajućem zavodu za zapošljavanje, ali mu nije dana nijedna ponuda u skladu s utvrđenim stupnjem invaliditeta, već zbog toga što tužitelj nije prihvatio ponudu poslodavca za zapošljavanje na poslovima za koje u postupku između stranaka u vrijeme kada je ta ponuda bila aktualna nije bilo sporno da odgovaraju njegovoj preostaloj radnoj sposobnosti jer to tužitelj tada nije osporavao.

7. Utoliko najviši sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja nisu ostvarene pretpostavke iz članka 385.a stavka 1. ZPP za dopuštenje revizije, pa je prijedlog tužitelja u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i odlučiti kao u točki I. izreke.

8. Prema ocjeni revizijskog suda, tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) te člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14).

9. Pravo na pravično suđenje predstavlja skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke.

9.1. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.

9.2. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje zahtjeva tužitelja, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo, i to na pravno logičan i konzistentan način, koje su točno činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje. To tim više što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju predlagatelj u ovom postupku nije uspio ishoditi.

10. Stoga ni po ovoj osnovi nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil