REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-293/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja BK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Topić i Bepo Marušić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika IK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slavica Čupić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1145/2025-3 od 4. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1151/2024-20 od 18. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1145/2025-3 od 4. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1151/2024-20 od 18. veljače 2025., te postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Je li Županijski Sud u Splitu, prvotno ukinuvši Presudu prvostupanjskog Suda, uz obrazloženje da su prvostupanjskom presudom povrijeđene odredbe parničnog postupka, pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjene odredbe materijalnog prava, a po tome potvrdivši sadržajno identičnu odluku prvostupanjskog Suda, pri čemu su obje odluke prvostupanjskog Suda donesene na temelju iste činjenične i pravne osnove, povrijedio načelo pravne sigurnosti sadržano u Ustavu Republike Hrvatske i Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tuženik navodi kako načelo pravne sigurnosti Sudovima nalaže dosljednost u odlučivanju, a što podrazumijeva obavezu Suda da promjenu svog stajališta obrazloži objektivno opravdanim i racionalnim razlozima, što je u konkretnom slučaju izostalo.
2. Čini li Sud povredu odredbi ZPP-a kada odbije odlučiti o zahtjevu stranke za čije odlučivanje je nadležan, a konkretno jesu li nižestupanjski Sudovi prekršili čl. 2 st. 2 ZPP-a kada je (prvostupanjski) odlučio ne odlučivati o tuženikovu prigovoru objektivne preinake tužbenog zahtjeva, zauzevši stav kako nije u pitanju preinaka, a drugostupanjski ne razmatrajući žalbeni navod tuženika koji se referira na navedenu odluku prvostupanjskog Suda ?
3. Jeli tužitelj promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva kada je prvotno postavljeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva pravnim poslom, promijenio u zahtjev za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a po tome za stjecanje prava vlasništva građenjem ? U konkretnom slučaju jeli tužitelj postavio novi zahtjev kada je promijenio životnu i pravnu osnovu prvotnog zahtjeva ?
4. Jesu li pojam poštenog posjednika i poštenog graditelja izjednačeni pravni pojmovi, pa ako je netko utvrđen kao pošteni posjednik zemljišta, samim tim postaje i pošteni graditelj na tom zemljištu ?
5. Može li Sud fizičku osobu utvrditi kao vlasnika zemljišta stečenog građenjem na tom zemljištu, a da u dokaznom postupku nije utvrđeno točno vrijeme građenja - početak i dovršetak gradnje, tko je u vrijeme gradnje bio vlasnik / suvlasnik zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, tko je zgradu gradio, čiji je građevinski materijal upotrijebljen za gradnju ?
6. Da li se, u kontekstu čl.153, čl.154 i čl.155 ZVDSP (čl.24, čl.25 i čl.26 ZOVO) pod pojmom „vlasnik“ podrazumijeva isključivo zemljišno-knjižni vlasnik ?
7. Može li pošteni graditelj građenjem steći veću površinu zemljišta od one koja služi redovitoj upotrebi zgrade i veću od one za koju tvrdi da je kupio ?
8. Može li pošteni graditelj steći u vlasništvo zemljište opterećeno založnim pravom ovlaštene stambene štedionice koje je upisano na zemljištu?“.
1.2. U odnosu na postavljena pravna pitanja tuženik ističe da pobijana odluka odstupa od pravnih shvaćanja zauzetih u odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-1166/2017 od 06. listopada 2021., Visokog trgovačkog Suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4613/2024-2 od 10. travnja 2025., Vrhovnog Suda Republike Hrvatske Rev-744/13-2 od 11. rujna 2018., Rev- 1909/2015-2 od 17. srpnja 2018., Revx-243/15-2 od 09. rujna 2015., Županijskog Suda u Splitu poslovni broj Gž-1486/2020-2 od 02. lipnja 2021., Vrhovnog Suda Republike Hrvatske Rev-1853/1992-2 od 12. listopada 1993. i Rev-1833/1992-2.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan i nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25.
- dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da su ovako postavljena pitanja preopćenita te od odgovora na navedena pitanja ne ovisi ishod ovog spora.
4.1. Ovako postavljenim pitanjima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati, odnosno zahtjev tužitelja da po pravomoćnosti presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na ovoj nekretnini s imena tuženika bez njegovog daljnjeg sudjelovanje.
5.1. Sudovi su nakon opsežnog dokaznog postupka prihvatili tužbeni zahtjev te utvrdili da je tužitelj dokazao ostvarenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje: ZV-DSP) koja propisuje stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, a tuženik da nije postupio u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP -a i priložio dokaze koji bi na nedvojben način osporili iznesena utvrđenja suda ili doveli u sumnju.
6. Razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. Slijedom iznesenog, a budući da je ocijenjeno da postavljena pravna pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen u odnosu na postavljena pitanja na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP.
8. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
8.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je prijedlog za dopuštenje revizije u tom dijelu odbačen na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
