REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-913/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić, i Jadranke Anić-Matić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici iz Zagreba, Zvonimirova 62, protiv tuženice TSM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Danieli Urban Laus, odvjetnici iz Korčule, Hrvatske bratske zajednice 50, radi utvrđenja ništetnosti i raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-615/2023-2 od 26. lipnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj P-35/2022 od 2. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-615/2023-2 od 26. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"A1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja VS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužene RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji ugovor je solemniziran dana 6.12.2017. godine pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod brojem R2-377/17.
A2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku Zemljišnoknjižni odjel Korčula brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji ugovor je solemniziran dana 6.12.2017. godine pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod brojem R2- 377/17 na 4. Suvlasnički dio: 205/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -3), Etaža 3 - Posebna cjelina 3 - stan u prizemlju /na jugu/, koji se sastoji od hodnika, WC-a, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dvije sobe, natkrivene i nenatkrivene terase, ukupne netto korisne površine 71,89 m2, koja je neodvojivo povezana sa 205/1000 suvlasničkog dijela cijele nekretnine, označeno smeđom bojom, anagrafske oznake [adresa], u zgradi označenoj kao kat. Čestice [katastarska čestica] [adresa] , stambena zgrada, pomoćna zgrada, spremnik, dvorište, ukupne površine 1392 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezanog s vlasništvom i navedenog posebnog dijela nekretnine, s pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova zgrade, uređaja zgrade i zemljišta na kome je zgrada izgrađena i to na način da se briše zabilježba navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju upisana pod poslovnim brojem Z14460/2017.
- dio vrta koji pripada stanu na I- katu, rbr. .... Suvlasnički dio: 400/1000 etažno vlasništvo ( E-4), Etaža 4- posebna cjelina 4, u ranije naznačenoj i opisanoj zgradi, koja cjelina je prikazana –označena žutom bojom i to upravo onaj dio vrta koji je na Skici izmjere šrafiran crnim kosim isprekidanim linijama i sastavni dio ovoga ugovora, a sama skica na kojoj je označen dio vrta koji je predmet ovoga ugovora sastavni je dio elaborata etažiranja izgrađenog od strane ŽS, dipl. ing. građ. ovjerovljenog od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Korčula, Klase: 360-02/15-01/66, urbr: 2117/1-23/2-1-16-2 od 03.02.2016. godine."
II. Odbija se i tužbeni zahtjev koji glasi:
"A3. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja VS OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužene RS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , a koji ugovor je solemniziran dana 6.12.2017. godine pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod brojem R2-377/17.
A4. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku Zemljišnoknjižni odjel Korčula brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji ugovor je solemniziran dana 6.12.2017. godine pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod brojem R2- 377/17 na 4. Suvlasnički dio: 205/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -3), Etaža 3 - Posebna cjelina 3 - stan u prizemlju /na jugu/, koji se sastoji od hodnika, WC-a, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dvije sobe, natkrivene i nenatkrivene terase, ukupne netto korisne površine 71,89 m2, koja je neodvojivo povezana sa 205/1000 suvlasničkog dijela cijele nekretnine, označeno smeđom bojom, anagrafske oznake [adresa], u zgradi označenoj kao kat. Čestice [katastarska čestica] [adresa] , stambena zgrada, pomoćna zgrada, spremnik, dvorište, ukupne površine 1392 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezanog s vlasništvom i navedenog posebnog dijela nekretnine, s pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova zgrade, uređaja zgrade i zemljišta na kome je zgrada izgrađena i to na način da se briše zabilježba navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju upisana pod poslovnim brojem Z14460/2017.
- dio vrta koji pripada stanu na I- katu, rbr. .... Suvlasnički dio: 400/1000 etažno vlasništvo ( E-4), Etaža 4- posebna cjelina 4, u ranije naznačenoj i opisanoj zgradi, koja cjelina je prikazana –označena žutom bojom i to upravo onaj dio vrta koji je na Skici izmjere šrafiran crnim kosim isprekidanim linijama i sastavni dio ovoga ugovora, a sama skica na kojoj je označen dio vrta koji je predmet ovoga ugovora sastavni je dio elaborata etažiranja izgrađenog od strane ŽS, dipl. ing. građ. ovjerovljenog od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Korčula, Klase: 360-02/15-01/66, Urbr: 2117/1-23/2-1-16-2 od 03.02.2016. godine. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka."
III. Tužitelj je dužan naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 2.986,26 € / 22.500,00 kn1 u roku od 15 dana.«
2. Presudom drugostupanjskog suda suđeno je:
„I Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja OS i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-35/2022 od 2. lipnja 2023. pod toč. I. izreke.
II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli poslovni broj P-35/2022 od 2. lipnja 2023. pod toč. II. i III. izreke i sudi:
Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužitelja OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji Ugovor je solemniziran 6. prosinca 2017. pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod poslovnim brojem R2-377/2017.
Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Dubrovniku Zemljišnoknjižni odjel Korčula brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji Ugovor je solemniziran 6. prosinca 2017. pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalnom službom u Korčuli pod poslovnim brojem R2- 377/2017 na 4. Suvlasnički dio: 205/1000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E -3), Etaža 3 - Posebna cjelina 3 - stan u prizemlju /na jugu/, koji se sastoji od hodnika, WC-a, kupaonice, kuhinje, blagovaonice, dvije sobe, natkrivene i nenatkrivene terase, ukupne netto korisne površine 71,89 m2, koja je neodvojivo povezana sa 205/1000 suvlasničkog dijela cijele nekretnine, označeno smeđom bojom, anagrafske oznake [adresa], u zgradi označenoj kao čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa] , stambena zgrada, pomoćna zgrada, spremnik, dvorište, ukupne površine 1392 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] povezanog s vlasništvom i navedenog posebnog dijela nekretnine, s pripadajućim dijelom zajedničkih dijelova zgrade, uređaja zgrade i zemljišta na kome je zgrada izgrađena i to na način da se briše zabilježba navedenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju upisana pod poslovnim brojem Z-14460/2017 i
-glede dijela vrta koji pripada stanu na I- katu, rbr. .... Suvlasnički dio: 400/1000 etažno vlasništvo ( E-4), Etaža 4 - posebna cjelina 4, u ranije naznačenoj i opisanoj zgradi, koja cjelina je prikazana-označena žutom bojom i to upravo onaj dio vrta koji je na Skici izmjere šrafiran crnim kosim isprekidanim linijama i sastavni dio Ugovora, a sama skica na kojoj je označen dio vrta koji je predmet ovoga ugovora sastavni je dio elaborata etažiranja izgrađenog od strane ŽS, dipl. ing. građ. ovjerovljenog od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Ispostava Korčula, Klasa: 360-02/15- 01/66, Urbr: 2117/1-23/2-1-16-2 od 3. veljače 2016.
Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-4206/2024-2 od 14. svibnja 2025., dopuštena je revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 615/2023-2 od 26. lipnja 2024. zbog pravnog pitanja:
„Je li ništetan ugovor o doživotnom uzdržavanju, kad je pobuda ugovornih strana za sklapanje tog ugovora bila rješavanje imovinskopravnih odnosa, tj. onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje imovine obuhvaćene ugovorom?“
4. Protiv drugostupanjske presude u točki I. izreke i presude suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju (točkama I. A1. i A2. izreke, tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23
- dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i usvojiti njegov tužbeni zahtjev u kojem je tražio i utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora, te mu dosuditi troškove postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između parničnih stranaka i solemniziran pred Općinskim sudom u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli pod poslovnim brojem R2 -377/2017 od 6. prosinca 2017., kao i da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju i podredni zahtjev kojim traži da se raskine isti Ugovor, uz uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.
8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke 6. prosinca 2017. zaključile prijeporni Ugovor o doživotnom uzdržavanju, a razlozi radi kojih tužitelj tvrdi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan su protivnost moralu i nedopuštenost pobude za sklapanje Ugovora. U pogledu oba razloga tužitelj navodi da je taj predmetni govor o doživotnom uzdržavanju zaključen samo zbog toga da bi se njegovu djecu isključilo od nasljedstva glede nekretnine koja je predmet tog pravnog posla.
9. Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud utvrđuje da je predmetom spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju samo jedan (ne i jedini), i to točno određeni dio tužiteljeve nepokretne imovine, pa ne postoji opasnost da bi tužiteljevi potomci bili potpuno isključeni iz nasljedstva. Na temelju tužiteljeve tvrdnje, navedene u tužbi, da je tužena ugovor zaključila samo iz razloga da njegove potomke tj. nužne nasljednike isključi iz nasljedstva, ocijenio je da bi se radilo o prividnom ugovoru u smislu čl. 285. st. 1. ZOO-a, a posljedično tome da takav ugovor nema učinka među ugovornim stranama, pa kao takav ne može niti biti protivan Ustavu RH, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a.
10. Drugostupanjski sud utvrđuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o nedopuštenoj pobudi, a to utvrđenje temelji na iskazu same tuženice, kada ona navodi da je „cilj tog Ugovora bio da se nju osigura s obzirom na činjenicu da tužitelj ima dva sina iz prvog braka pa kraj činjenica da je tužitelj rođen .... godine, a tuženica .... to je neminovno očekivati da će po redovnom tijeku stvari tuženica biti ta koja će nadživjeti svog supruga.“ Primjenom odredbe čl. 273. st. 2. ZOO-a, kojom je propisano da „ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Cijeneći da je takav ugovor bez pravnog učinka među ugovornim stranama, ocijenio je da isti predstavlja pravno nepostojeći pravni posao pa da slijedom toga ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, a time ni ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO-a, u kom pravcu se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2357/2015 od 2. veljače 2016. i Rev- 12/2020-3 od 14. travnja 2021.
11. Tužitelj u reviziji smatra da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ugovori sklopljeni s nedopuštenom pobudom ne mogu biti ništetni zaključivši da se radi o nepostojećim pravnim poslovima. Navodi, u prilog iznesenoj tvrdnji, da je tuženica na ročištu za glavnu raspravu 14. 12. 2022. iskazala da je motiv zaključenja Ugovora bio da se nju osigura kao i "...ovakvim ugovorom trebalo je točno odrediti i da ja imam krov nad glavom i da mi pripadne taj stan poslije smrti mog supruga, a sve kako bi se olakšala situacija, imajući u vidu nikada do kraja razriješene odnose sa tužiteljevim sinovima.", da je sin tuženice, u svom iskazu, potvrdio je da se tuženica bojala tužiteljevih sinova, a što je potvrdila i svjedokinja CS, te da je i tuženica potvrdila tvrdnje tužitelja iz tužbe ali i sa ročišta za glavnu raspravu 14. 12. 2022. kada je izjavio: "Vremenom je moja supruga počela zahtijevati da ja napišem neki ugovor odnosno ispravu koja bi zaštitila njena prava u pogledu nekretnina kojih sam ja vlasnik, točnije htjela je osigurati nešto za sebe gdje će stanovati i raditi te od čega će živjeti.... cilj takvog ugovora je bio da se mojoj supruzi osigura stan u kojemu će živjeti..."
12. U odluci revizijskog suda broj: Rev 955/2021-2 od 14. rujna 2021. na temelju koje je tužitelju dopuštena revizija, odgovoreno je na pitanje "Je li ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ništetan kada je sklopljen samo radi isključenja zakonskih nasljednika iz nasljeđivanja?", te u odnosu na navedeno pitanje odgovoreno:
11: "Kada je, a prema iskazu same tužene osnovna pobuda... bila da se nju osigura i zaštiti od njihovog sina (...), a tužena je za tu pobudu evidentno znala (...) znači da je Ugovor sklopljen s osnovnom namjerom rješavanja imovinskopravnih odnosa tužene kao jedne od zakonskih nasljednika (...) u odnosu na ostale njegove zakonske nasljednike (...)
12: Posljedica takvog ugovora (...) se reflektira ne sve ostale zakonske nasljednike (...) na način da imovina koja je obuhvaćena ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju ne ulazi u ostavinsku masu koja bi inače bila predmetnom nasljeđivanja između zakonskih nasljednika (...)
(…)
14: "(...) ništetan je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju a kada je pobuda ugovornih stranka za sklapanje tog ugovora bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje ostavitelja."
13. U odluci Rev-x 121/2011-2 od 05.09.2012. suđeno je:
"(..) osnovna pobuda sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju bilo rješavanje imovinskopravnih odnosa, a ne uzdržavanje... slijedom čega se radi o nedopuštenoj pobudi za koju su obje ugovorne strane znale i zbog čega je ugovor o doživotnom uzdržavanju... ništav sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO. Naime, pravna posljedica svakog sklopljenog ugovora o doživotnom uzdržavanju je da eventualni zakonski nasljednici u takvom slučaju ne mogu nasljeđivati primatelja uzdržavanja i da su na taj način zapravo isključeni iz nasljedstva."
14. U presudi Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-781/2018-2 od 23.02.2021. Vrhovni sud u cijelosti prihvaća obrazloženja drugostupanjskog suda iz presude posl. br. Gž 1329/2017-4 od 14.11.2017. u kojoj se navodi:
"Same tuženice navode da ih je primatelj uzdržavanja na taj način želio osigurati, što znači da je želio riješiti imovinskopravne odnose između njih i tužiteljice." (... ) motiv za zaključenje Ugovora (... ) bio je da se tužiteljicu kao zakonsku nasljednicu primatelja uzdržavanja isključi iz sudjelovanja u ostavinskom postupku i eventualnom nasljeđivanju dijela imovine."
(...) zaključak je ovog suda da je na strani primatelja uzdržavanja kao inicijatora zaključenja Ugovora postojala nedopuštena pobuda, za koju su tuženice znale, zbog čega je Ugovor (...) ništetan."
15. 1. Prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok je prema odredbi čl. 323. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
15. 2. Prema odredbi čl. 273. st. 2. ZOO-a, ugovor će biti bez učinka ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Odredba o nedopuštenosti činidbe primjenjuje se i na pobude za sklapanje ugovora. (čl. 273. st. 4. ZOO-a), a činidba je nedopuštena ako je protivna Ustavu, prisilnim propisima ili moralu društva (čl. 271. ZOO-a). Kad je činidba nedopuštena ugovor je prema odredbi čl. 270. st.1.ZOO -a ništetan. Nedopuštena pobuda iz čl. 273. st. 2. i 3. ZOO-a je po pravnim posljedicama izjednačena s nedopuštenom činidbom (čl. 271. u vezi s čl. 270. st. 1. ZOO -a), što je izričito propisano u st. 4. čl. 273. ZOO-a. Posljedica nedopuštene pobude je, dakle, ništetnost takvog ugovora (čl. 322. ZOO-a).
15. 3. Prividan ugovor, prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO -a, nema učinka među ugovornim stranama. Ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi, prema st. 2. citirane odredbe, vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da je prividni ugovor onaj koji su stranke svjesno zaključile bez prave volje da taj posao zaista i nastane, a ako su tim ugovorom prikrili neki drugi ugovor taj drugi (prikriveni ugovor) vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
16. U odnosu na pitanje ništetnosti prividnog ugovora revizijski sud se već ranije izjasnio u brojnim odlukama, pa tako i u Rev-3586/18 od 21. siječnja 2020., Rev- 12/20 od 14. travnja 2021., Rev 2757/2016-2 od 27. kolovoza 2019. Rev 960/2018-2 od 15. veljače 2022. Rev-2357/15-3 od 2. veljače 2016. Rev-1032/2024-2 od 11. veljače 2025. i dr. pri čemu je izraženo pravno shvaćanje da posljedica sklapanja prividnog ugovora iz smisla odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništavost, nego da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, odnosno da se radi o nepostojećem pravnom poslu.
17. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora. Međutim, nepostojeći ugovor nije istoznačnica s ništetnim ugovorom jer se isti sadržajno razlikuju. Kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju, budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.
18. S obzirom da su stranke predmetnim ugovorom, što uostalom tužitelj i tvrdi u reviziji (točka 11. obrazloženja), željele tuženicu osigurati da ima krov nad glavom i da joj pripadne taj stan poslije smrti supruga, a „sve kako bi se olakšala situacija, imajući u vidu nikada do kraja razriješene odnose sa tužiteljevim sinovima", da je sin tuženice, u svom iskazu, potvrdio je da se tuženica bojala tužiteljevih sinova, te da je i tuženica potvrdila tvrdnje tužitelja "Vremenom je moja supruga počela zahtijevati da ja napišem neki ugovor odnosno ispravu koja bi zaštitila njena prava u pogledu nekretnina kojih sam ja vlasnik, točnije htjela je osigurati nešto za sebe gdje će stanovati i raditi te od čega će živjeti.... cilj takvog ugovora je bio da se mojoj supruzi osigura stan u kojemu će živjeti...", jedino se može zaključiti da je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju prividan ugovor, prema odredbi čl. 285. st. 1. ZOO-a, jer su ga stranke svjesno zaključile bez prave volje da taj posao zaista i nastane, a on kao takav nema učinka među ugovornim stranama. Međutim takvim prividnim ugovorom, prema činjeničnim navodima stranaka, prikriven je očito drugi ugovor, a taj drugi ugovor, prema st. 2. citirane odredbe, vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost. Posljedica sklapanja prividnog ugovora iz smisla odredbe čl. 285. ZOO-a nije njegova ništavost (točka 16. obrazloženja), nego da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, odnosno da se radi o nepostojećem pravnom poslu.
19. 1. Kako je već navedeno (točka 17. obrazloženja), kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju, budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. U ovom slučaju nisu bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju jer za nastanak tog ugovora nije postojala suglasnost volja niti tužitelja niti tuženice. Stoga je takav ugovor prividan i kao takav ne proizvodi pravne učinke. (tako i u Rev 2357/15 -3 od 2. veljače 2016. Rev 12/2020-3 od 14. travnja 2021.).
19. 2. Osima toga, prema shvaćanju ovoga suda, ugovor o doživotnom uzdržavanju, vezano za pobudu ugovornih strana za sklapanje tog ugovora, bio bi ništetan u situaciji kada je pobuda ugovornih strana za sklapanje tog ugovora bila isključivo rješavanje imovinskopravnih odnosa u kojem rješavanju takvih odnosa je pobuda za sklapanje tog ugovora bila isključivo onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje cjelokupne imovine primatelja uzdržavanja, a o čemu se u ovom slučaju ne radi.
20. S obzirom na navedeno odgovori na postavljeno pitanje glasi:
Ništetan je ugovor o doživotnom uzdržavanju, kad je pobuda ugovornih strana za sklapanje tog ugovora bila isključivo rješavanje imovinskopravnih odnosa u kojem rješavanju takvih odnos je pobuda ugovornih strana za sklapanje tog ugovora isključivo bila onemogućavanje ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje cjelokupne imovine primatelja uzdržavanja.
19. U ovom slučaju nižestupanjski sudovi su utvrdili da je pobuda za sklapanje Ugovora o uzdržavanju bila da se davateljicu uzdržavanja osigura, odnosno da se sklapanjem ugovora s takvom pobudom riješe imovinskopravni odnosi tužitelja, njegovih sinova i davateljice uzdržavanja, nakon smrti tužitelja (s obzirom na njihove međuljudske odnose koji su bili poremećeni), vezano isključivo za predmetnu nekretninu, (stan u kojem su davateljica uzdržavanja i primatelj uzdržavanja-tužitelj živjeli), a ne da se tužiteljevi sinovi u cijelosti isključe iz nasljeđivanja tužitelja, s obzirom na činjenicu da, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, tužitelj ima i druge imovine koju bi naslijedili njegovi sinovi, te stoga ne stoji tvrdnja tužitelja da se radi o nedopušteno j pobudi onemogućavanja ostalih zakonskih nasljednika na nasljeđivanje njegove imovine, pogotovo što je predmetni ugovor pravomoćno raskinut (o čemu će kasnije biti riječi). Naime, namjera davatelja uzdržavanja i primatelja uzdržavanja (pobuda) da se davatelj uzdržavanja sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju riješe imovinskopravni odnosi tužitelja, njegovih sinova i davateljice uzdržavanja, nakon smrti tužitelja (s obzirom na njihove međuljudske odnose koji su bili poremećeni), vezano isključivo za predmetnu, ne i jedinu nekretninu koju primatelj uzdržavanja ima u vlasništvu, a kojom je raspolagao u korist tuženice prividnim ugovorom, po ovome sudu, nije protivno ni Ustavu RH, ni zakonu, a niti moralu društva, jer se takvim ugovorom zakonski nasljednici ne isključuju iz zakonskog nasljeđivanja ostavitelja u odnosu na njegovu ostalu imovinu, a moralu društva sigurno nije protivno razriješiti potencijalno moguće sukobe zakonskih nasljednika, pogotovo kada se u cijelosti ne raspolaže ostavinskom imovinom i kada se supružnika želi osigurati da nakon njegove smrti ima osiguran „krov nad glavom“, o čemu se radi u ovom slučaju, za razliku od situacije kada se takvim ugovorom raspolaže cijelom imovinom, u kojem slučaju se, za razliku od ovog konkretnog slučaja, zakonski nasljednici zaista isključuju iz zakonskog nasljeđivanja.
20. U ovom konkretnom slučaju, uz navedeno, treba posebno naglasiti da je već pravomoćno, presudom drugostupanjskog suda broj Gž-615/2023-2 od 26. lipnja 2024., raskinut predmetni ugovor o uzdržavanju, zbog čega u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije ni moguće utvrditi da je taj (predmetni) ugovor ništetnim jer je pretpostavka za valjanu mogućnost raskida nekog ugovora da je isti valjan i da proizvodi pravni učinak, pa je u tom smislu ovaj sud i vezan pravomoćnom izrekom drugostupanjskog suda prema kojoj je predmetni ugovor raskinut i naložena uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja.
21. Temeljem izloženog, izneseni odgovor na pitanje postavljeno u reviziji, u odnosu na koje je tužitelju dopuštena revizija, ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude u dijelu na koji se navedeno pitanje odnosi, te je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbiti.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić