REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3903/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Goran Mrkić, odvjetnik u Valpovu, protiv tuženika SH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-682/2022-3 od 2. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-74/2022-8 od 6. srpnja 2022., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-682/2022-3 od 2. veljače 2023. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu poslovni broj P-74/2022-8 od 6. srpnja 2022. Prijedlog je utemeljen na odredbi članka 385.a stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i tvrdnji o povredi temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, jednakosti svih pred zakonom te prava na mirno uživanje imovine (prava vlasništva).
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 2. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da sadržaj prijedloga za dopuštenje i njegovih priloga ne daju dovoljno uporišta za zaključak da su tužitelju povrijeđena temeljna ljudska prava na koja ukazuje.
4. Tužitelj je, naime, ovom tužbom zatražio naložiti tuženiku o vlastitom trošku izmjestiti vodomjerno okno, vodomjerni sat, izmjestiti sve ostale pripadajuće instalacijske dijelove vezane za priključak vode te izmjestiti betonsku žičanu ogradu koja ide do zadnjeg ugla kuće u vlasništvu tužitelja, zatim izmjestiti betonski zid sa željeznom konstrukcijom iza prednjeg dijela ugla kuće te izmjestiti septičku jamu koja se nalazi unutar nekretnine, vlasništvo tužitelja i taj dio nekretnine predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari.
4.1. Njegov je zahtjev odbijen u dijelu kojim je traženo naložiti tuženiku izmjestiti sve ostale pripadajuće instalacijske dijelove vezane za priključak vode , izmjestiti betonski zid sa željeznom konstrukcijom iza prednjeg dijela ugla kuće te izmjestiti septičku jamu koja se nalazi unutar nekretnine, vlasništvo tužitelja i taj dio nekretnine predati u posjed tužitelju slobodan od osoba i stvari. Razlog odbijanja ovog dijela tužbenog zahtjeva sudovi su utemeljili na utvrđenju da se septička jama nalazi na nekretnini u vlasništvu tuženika. Što se, pak, tiče zahtjeva za uklanjanje „svih ostalih pripadajućih instalacijskih dijelova vezanih za priključak vode“, sudovi su cijenili da tužitelj nije ni naveo o kojim je instalacijskim dijelovima uopće riječ, niti je iz dokaznog postupka bilo moguće utvrditi na što se taj zahtjev odnosi. U pogledu zahtjeva za izmještanje betonskog zida sa željeznom konstrukcijom iza prednjeg dijela kuće, utvrđeno je da tuženik nije izgradio taj zid i da tužitelj nije dokazao činjenice koje bi bile osnova za prihvaćanje ovog dijela zahtjeva. Pored toga, odlukom je o parničnom trošku naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak geodetskog vještačenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Pritom je ocijenjeno da je tužitelj više puta preinačavao tužbu i otkazivao punomoć svojim punomoćnicima te time doprinio dugotrajnosti postupka i povećanju troškova postupka.
5. Stoga je u pobijanom dijelu tužbeni zahtjev odbijen na temelju odredbe članka 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP).
6. Što se tiče, tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na mirno uživanje imovine zajamčenog člankom 1. Protokola 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: Konvencija) i člankom 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), revizijski sud ocjenjuje da drugostupanjska odluka ne predstavlja miješanje u ovo pravo tužitelja jer se predmetni postupak odnosi na jedan od tipičnih građanskopravnih sporova između privatnih osoba pri čemu drugostupanjska odluka na koju se odnosi prijedlog nije očigledno nezakonita, arbitrarna niti očito nerazumna, dapače.
6.1. Sudovi su odluku o djelomičnom odbijanju tužbenog zahtjeva obrazložili na osnovi ocjene da u tom dijelu zahtjeva tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki za prihvaćanje. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj ističe da „nije u mogućnosti uživati vlasnička prava svojeg dijela nekretnine, s obzirom da je tuženik na tom dijelu bespravno podigao betonsku ogradu omeđenu žicom i postavio šaht za vodu zajedno s instalacijskim cijevima koje se u cijelosti nalaze na zemljištu u vlasništvu tužitelja.“. Međutim, u tom je dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen (nije prihvaćen samo dio koji se odnosi na instalacijske dijelove koje ni sam tužitelj u zahtjevu, a ni tijekom postupka nije specificirao). Što se, pak tiče, ostalog odbijajućeg dijela, tužitelj, usprkos opširnosti prijedloga, zapravo nije konkretno naveo koje je on pretpostavke za prihvaćanje odbijajućeg dijela zahtjeva dokazao, a da ih sud nije bez osnove prihvatio, kao što ne navodi ni čime je konkretno počinjena tako teška bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, kao ni u čemu je konkretno pogrešno primijenjeno materijalno pravo, sve u mjeri koja bi bila osnova za dopuštenje revizije zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na mirno uživanje imovine. U tom su dijelu njegovi navodi prilično uopćeni i paušalni, pa ne ukazuju da su sudovi odredbe članka 161. i 162 ZVDSP primijenili na način nerazmjeran svom cilju (zaštita prava vlasništva protupravnim oduzimanjem objekta tog prava) i nametnuli prekomjeran teret tužitelju odbijanjem njegova zahtjeva. To tim više što su nižestupanjske odluke u tom dijelu dostatno obrazložene. Isto se odnosi i na odluku o parničnom trošku jer je ona utemeljena na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP pri čemu su sudovi imali na umu da su stranke djelomično uspjele u parnici, pa je tužitelju dosuđen trošak vještačenja u cijelosti, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen. Takva odluka ne odstupa od dostignutih standarda suđenja o pravu na mirno uživanje imovine, a ni pravu na pravično suđenje.
7. S tim u vezi revizijski sud ne nalazi ni da je tužitelj učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno je odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije i člankom 29. stavkom 1. Ustava RH. Riječ je, naime, o skupu postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičan postupak i koje je nužno poštovati tijekom cijelog postupka i u svim okolnostima. To pravo podrazumijeva da u sudskoj odluci moraju biti navedeni dostatni i relevantni razlozi koji objašnjavaju činjenične zaključke sudova, kao i razlozi, izneseni na pravno logičan i konzistentan način, o tome koje su točno činjenice utvrđene u postupku te koje je pravo dovelo baš do takve odluke. Mjerilom dostatnosti sudske odluke ocjenjuje se je li sud u pisanom obrazloženju svoje odluke naveo sve razloge kojima se vodio pri njezinu donošenju s obzirom na sadržaj zahtjeva i razloge koji opravdavaju donošenje baš takve odluke koju je o zahtjevu donio. Što se, pak, tiče relevantnosti, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju u pravilu se smatraju relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu obavljali svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drukčije odluke i da pri tome nisu zanemarili dokaze koje su stranke prezentirale sudu i slično. Drugim riječima, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju moraju obuhvatiti sve važne aspekte svakoga pojedinog slučaja koji mogu utjecati na konačnu odluku u sporu.
7.1. Prema ocjeni revizijskog suda, razlozi koje su dali nižestupanjski sudovi za odbijanje dijela zahtjeva tužitelja, zadovoljavaju kriterije relevantnosti i dostatnosti jer je iz pobijane presude vidljivo koje su činjenice utvrđene u postupku i koje je pravo dovelo baš do takvih odluka. Ti razlozi upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu dali svoje ocjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, a pri tome nisu zanemarili dokaze koje su sudu prezentirale stranke. Drugim riječima, razlozi navedeni u obrazloženju odluke obuhvatili su sve važne aspekte konkretnog slučaja koju su bili od utjecaja na konačnu odluku. U takvim okolnostima predlagatelj ni je učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao ni posljedično pravo na jednakost pred zakonom. To tim više što sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne ukazuje da je nekoj stranci u podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koju predlagatelj u ovom postupku nije uspio ishoditi.
8. Stoga nisu ostvarene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP, pa je na temelju odredbe članka 389.a stavaka 4. i 5. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
