REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-851/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasminka Franić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, Split, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik LT, dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2024-5 od 17. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-541/2024-9 od 25. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-42/2022-39 od 29. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2024-5 od 17. prosinca 2024., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž R-541/2024-9 od 25. ožujka 2025., te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvog stupnja u točki I. izreke tuženik je obvezan isplatiti tužitelju s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje počev od 1. srpnja 2018. do 10. travnja 2019. ukupan bruto iznos od 8.638,03 EUR / 65.083,27 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose, dok je za više zatraženi iznos, (za iznos od 1.224,50 eura/9.226,03 kn) tužitelj odbijen, a u točki II izreke obvezan mu je platiti i troškove parničnog postupka u iznosu od 3.397,45 eura sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2024. do isplate..
2. Drugostupanjskom je presudom u točki I. izreke preinačena je presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-42/2022- 39 od 29. travnja 2024. u točki I izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.224,50 eura sa zateznom kamatom na način da je "Naloženo tuženiku da tužitelju isplati i daljnji iznos od 1.224,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. kolovoza 2018. do isplate. U točki II. Izreke II. odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je u preostalome dijelu potvrđena naprijed citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke (za isplatu iznosa glavnice od 8.638,03 EUR / 65.083,27 kn1 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose, kao i u točki II. izreke.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-1612/2025-3 od 28. svibnja 2025., dopustio tuženiku reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-541/2024-5 od 17. prosinca 2024., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž R-541/2024-9 od 25. ožujka 2025., zbog pravnog pitanja:
"Ima li oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti poslodavca protiv osiguratelja poslodavca pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog bruto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja ili mu pripada razlika između prosječne neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju je primao za vrijeme bolovanja?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pobijajući je u dijelu u kojem je dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, i to pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 114/2 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se revizija prihvati, prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužitelja.
6. Revizija je osnovana.
7. U povodu revizije, pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP -a, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za razdoblje od 1. srpnja 2018. do 10. travnja 2019. zbog posljedica ozljede na radu od 22. lipnja 2018., a koju tužitelj potražuje od tuženica kao osiguratelja tužiteljevog poslodavca.
9. Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na temelju utvrđenih činjenica: da je tužitelj bio radnik Jamnice d.d. Zagreb temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme uz uvjet probnog rada od 14. travnja 2018., da je 22. lipnja 2018. zadobio ozljedu na radu, dok je temeljem izvješća o bolovanju tužitelj od 23. lipnja 2018. do 10. travnja 2019. bio neprekidno na bolovanju zbog ozljede na radu, pa je tužitelj primio naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje sve do 10. travnja 2019. u ukupnom iznosu od 30.531,20 kn, dok su tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 3. kolovoza 2018. ozljede fractura malleoli fibule lat. dex., šifre S82.6, te Dystorsio ATC dex., šifre S93.4 priznate kao ozljede na radu, a poslodavac je u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod tužene zaključenu policu osiguranja br. [broj police osiguranja] od dne 18. srpnja 2018. kojom je ugovoreno višegodišnje osiguranje počevši od 2014. do 2024., te je ugovorena premija za odgovornost prema djelatnicima u visini od 114.758,06 kn, te su sastavni dio police osiguranja Uvjeti tuženika za osiguranje od izvan ugovorne (javne) odgovornosti u primjeni od 1. siječnja 2006. Tuženik je isplatio tužitelju na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade iznos od 2.303,46 kn 12. srpnja 2019., a u predmetu Pr-226/2020 vodi se postupak radi naknade neimovinske i imovinske štete na ime tuđe njege i pomoći nastale tužitelju u predmetnoj nezgodi. Pozivom na odredbe čl. 964 st.1. i 2., čl. 1085. u svezi s odredbom čl. 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), te čl. 12. i čl. 13. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti sudio je kao što je naprijed navedeno jer smatra da radnik ima pravo na bruto iznos izgubljene zarade, pri čemu se pozivao, između ostalog, i na odluku Vrhovnog suda RH posl. broj Rev-3068/18 -2 od 28.08.2019., u kojoj je su stranke radnik i njegov poslodavac i u kojem je riječ o radnom sporu.
10. Sud drugog stupnja glede visine štete zauzima pravno shvaćanje prema kojem „tužitelju pripada naknada štete zbog izgubljene zarade je novčani zahtjev i tužena je dužna isplatiti tužitelju onaj broj novčanih jedinica koliki je utvrđen iznos štete u vrijeme kada je tužitelj tu zaradu izgubio, a vještačenjem je utvrđena razlika između plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i naknade za bolovanje koju je tužitelj ostvario, te tužitelj zbog pretrpljene ozljede na radu trpi štetu u vidu izgubljene zarade, a šteta se očituje kao razlika između plaće koju bi primao da je radio na svom radnom mjestu i naknade koju je primao za vrijeme bolovanja u bruto iznosu. Tužitelj ima pravo na naknadu izgubljene zarade u bruto iznosu jer tek isplatom navedenog punog iznosa ostvaruje se njegovo pravo na naknadu štete. Šteta iznosi onoliko za koliko je u vrijeme nastanka štete tužiteljeva imovina mogla biti povećana da nije bilo štetnog događaja, zbog čega se visina utvrđuje prema visini bruto, a ne neto plaće radnika.“
11. Takvo pravno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.
12. 1. Ovaj sud je u presudi Revd-2720/2020 od 17. studenog 2020. ispravljenoj rješenjem od 21. siječnja 2021. izrazio pravno shvaćanje glede ovakvih (identičnih), potraživanja naknade štete kao u ovom postupku i odgovorio na isto pravno pitanje na način, da oštećenik/tužitelj u sporu koji vodi radi naknade štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti ima pravo na naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade kao razlike između prosječnog neto iznosa plaće koju je primao prije štetnog događaja i naknade neto plaće koju prima za vrijeme bolovanja, što je ujedno i odgovor na predmetno pitanje u odnosu na koje je dopuštena revizija.
12. 2. Identično pravno shvaćanje ponovio je i u presudi broj Rev -234/2022-2 od 9. ožujka 2022., a ovaj sud smatra da nema razloga za preispitivanje pravilnosti pravnog shvaćanja ovoga suda.
13. Slijedom navedenog kako sud drugog stupnja nije utvrđivao iznose plaće u neto iznosu za svaku pojedinu utuženu naknadu u pojedinom mjesecu, zbog pogrešnog pravnog stava u suđenju u ovom predmetu, sukladno odredbi čl. 391. st. 7. bilo je nužno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.
14. U nastavku postupka sud drugog stupnja će na temelju isprava u spisu, primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), primjenjujući pravno shvaćanje ovog suda utvrditi iznos štete koju tužitelj trpi na ime izgubljene zarade i potom donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.
15. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (toč. II. izreke).
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
